Glazbenica Dunja Ercegović (33) i grafička dizajnerica Josipa Galić (33) poznavale su se iz viđenja, susretale u prolazu, no intenzivno se nisu družile sve do nedavno, kada su ostale trudne. Slučajno su otkrile koliko su im životne priče slične jer su se otprilike u isto vrijeme zaljubile u svoje partnera pa se zaručile, a onda im se dogodila trudnoća koja ih je zbližila. Danas se često druže i razmjenjuju iskustva kao prijateljice, a sve je počelo kada se Dunja putem TikToka požalila Josipi.

"Bila sam baš sretna kad mi se javila s komentarom u stilu: ‘Ljubomorna sam koliko ti jedeš u trudnoći, a ja ne mogu ništa‘. Nisam mogla vjerovati da je i ona trudna", priča Josipa koja se, iako sitno broji do poroda s nama i Dunjom, koja je u šestom mjesecu trudnoće, našla jednog sunčanog popodneva. Dame su nam ispričale koliko ih je trudnoća promijenila i s kojim se strahovima bore.

"Osjećamo se kao nekakve suborkinje. To tako valjda biva, odjednom počneš skupljati trudnice oko sebe, da se možete žaliti jedna drugoj do mile volje i pričati o dječjim temama, znajući da si nećete dosaditi", započinje razgovor Dunja.

Dunja kaže da se sviđa sama sebi i osjeća lijepo kao trudnica

VEDRAN PETEH CROPIX

Kako prolazi prva trudnoća? Kako se pripremate za dolazak prinova?

DUNJA: Početak je bio dosta intenzivan i izazovan. Na samom startu izvukla sam malo deblji kraj sa simptomima i jakim mučninama, ali da pokucam o drvo, sve je dobro i nadam se da će tako ostati. Došla sam do faze u kojoj uživam u trudnoći. Psihički se nitko ne može potpuno pripremiti na sve što dolazi, a potrepštine tek sad polako nabavljamo, učimo koliko stignemo, ali bez stresa. Partneru i meni je najvažnije da funkcioniramo kao tim i da nam komunikacija štima, vjerujemo da ćemo tako najlakše "plivati" u svemu što nas čeka.

JOSIPA: Za mene je prva trudnoća predivno iskustvo. Nisam imala tegoba i maksimalno uživam svaki dan. Prvo tromjesečje bilo je malo izazovno zbog neuravnoteženih hormona, što mi je stvaralo psihički pritisak. Drugo i treće tromjesečje bili su mi lagani kao pjesma. Osim toga, moj termin poroda je bio 28. travnja, a evo sjedimo ovdje i pričamo. Stvarno mi je sve jako jednostavno i prirodno, samo imam trbuh ispred sebe.

Jesu li vam liječnici otkrili spol i što si nekako oduvijek priželjkujete, djevojčicu ili dječaka?

DUNJA: Spol smo otkrili dosta rano, a najvažnije nam je da je sve u redu i da je dijete zdravo. Ali iskreno, lagala bih kad bih rekla da nisam imala neke svoje želje – mislim da je to skroz prirodno. Oduvijek sam sanjala o tome da budem mama i u mojim maštanjima uvijek je postojala ista slika. Na kraju krajeva, spol je najmanje bitan, ovo je naše dijete i najljepše je što nam se moglo dogoditi.

JOSIPA: Nismo htjeli odmah znati spol jer nam je bila simpatična ta neizvjesnost, ali na jednom od pregleda, doktorica je rekla da se više ne može sakriti i da nam ga mora reći. Kada je rekla da je muško, imali smo osjećaj kao da smo to već znali.

Josipa se udebljala 17 kilograma i popustila je pred svojim strožim režimima poput vježbanja i prehrane

VEDRAN PETEH CROPIX

Koju ste bolnicu odabrali za porod i kakva su vam iskustva s liječnicima?

DUNJA: U procesu smo biranja, ali čini se da će odluka pasti na Sveti Duh. Imala sam lijepo iskustvo na njihovom ginekološkom odjelu, neposredno prije nego što sam ostala trudna. Trudnoću vodim privatno kod najdivnije doktorice Ulle Marton, koja osim što je nevjerojatno stručna i profesionalna, pruža ogromnu emotivnu podršku i pokazuje brižnost.

JOSIPA: Zbog blizine doma i mi smo odabrali Sveti Duh, a imam i dosta prijateljica koje su tamo rodile i iskustva su uglavnom pozitivna. Kada sam upoznala svog liječnika Prka, bilo mi je još draže zbog te odluke.

Koliko vam se život promijenio otkako ste saznali da ćete postati majka? Strahujete li od promjena?

DUNJA: Zbog jakih mučnina u početku sve se promijenilo brže nego što sam očekivala – praktički me prikovalo za krevet. I dalje mi u nekim trenucima sve izgleda pomalo nadrealno, još nisam svjesna da na kraju ovog puta stvarno dolazi malo biće.

JOSIPA: Ja već godinu ili dvije pričam da želim bebu i vlastitu obitelj. Psihički sam se pripremala za to i nakon svega što se odvijalo u mom životu, sada je idealno vrijeme da postanem majka. Jako me to veseli i ne strahujem. Imam partnera koji je također poduzetnik, provodimo jako puno vremena zajedno i jedva čekamo malog bebača.

Koji je najkorisniji savjet koji ste dobili u trudnoći i tko vam ga je dao?

DUNJA: Ne dobivam puno konkretnih savjeta, više podršku i utjehu – govore mi da će sve biti u redu, da ćemo se snaći i da puno toga dolazi prirodno. Najviše me potiču da uživam i da iskoristim dragocjeno vrijeme za sebe i dragog, dok još možemo biti potpuno posvećeni jedno drugome.

JOSIPA: Najbolje što su mi neke majke rekle glasilo je: "Sve smo to prošle i preživjele smo." Na kraju se nitko ne sjeća teških trenutaka, nego samo lijepih. Time se vodim cijelo vrijeme i sve što se događa smatram normalnim. Važno je imati nekoliko žena oko sebe koje su to prošle i kojima možeš postaviti bezbroj pitanja.

Jedna drugoj su velika podrška i izmjenjuju savjete i iskustva

VEDRAN PETEH CROPIX

Koliko slobodnog vremena imate za posvećivanje samoj sebi? Za neke svoje male rituale i izlaske?

DUNJA: Ja baš jesam osoba od rituala i presretna sam što sam im se vratila. Najviše volim šetati i obilaziti omiljena mjesta – uzmem knjigu pa čitam ili nekoga sretnem. Jako se veselim i našem babymoonu i jedva čekam nakratko zamijeniti zagrebački pejzaž onim morskim.

JOSIPA: Zadnja dva mjeseca trudnoće prestala sam trenirati i posao maksimalno delegiram, tako da mogu raditi što želim. Pomalo mi je i dosadno, ali svaki dan biram što ću raditi - nekada sjedim na kavama po cijeli dan, šetam, odem do ureda, odmaram, čitam.

Koje biste životne vrijednosti voljele prenijeti na svoje dijete?

DUNJA: Puno o tome pričam sa svojim partnerom i najvažnije je da mu prenesemo otvorenost i razumijevanje prema različitostima, humanost, želju za učenjem i znatiželjom. Pogotovo u prvim, formativnim godinama dok još sve upijaju, jer kasnije će ionako većina informacija i utjecaja dolaziti iz njihove okoline.

JOSIPA: Upravo tu lakoću življenja, opuštenost i bezbrižnost. Ne želim da se opterećuje izgledom, uspjehom, postignućima. Neka bude zdravo, fizički aktivno, uživa u svakom danu, voli prirodu i veseli se malim stvarima.

Mislite li da ćete biti onaj roditelj koji je popustljiviji ili će to ipak biti vaš partner?

DUNJA: Bitno nam je da smo složni oko važnih stvari. Naravno, uvijek će postojati neka razilaženja, ali s obzirom na razgovore koje smo dosad o tome vodili, mislim da se sve svodi na nijanse. Ili smo možda samo optimistični?

JOSIPA: Partner me zeza da ako ću prema djetetu biti popustljiva kao prema svom psu, da će biti jako razmaženo i zato će on biti onaj stroži. Mi ćemo naše dijete jako puno maziti, ali ga nećemo razmaziti.

Dame su nam ispričale kako se nose sa svojim drugim stanjima, koliko ih je trudnoća promijenila i s kojim se strahovima bore

VEDRAN PETEH CROPIX

Hoćete li koristiti posebne odgojne metode? Kako su vas vaši roditelji odgajali, jeste li dobivali neke zabrane ili nagrade?

DUNJA: Budući da sam štreberica, volim istraživati različite pristupe odgoju. Svjesna sam da previše znanja može biti opterećenje i da je ponekad bolje slušati intuiciju. Voljela bih da moje odgojne metode proizađu iz nje i onoga što kaže struka. Moji roditelji su najviše pazili da budem svjesna okoline jer nisam "Pale sam na svijetu", da budem pristojna i uvijek spremna pomoći.

JOSIPA: Mislim da će naše biti kombinacija modernih i tradicionalnih pristupa. Rezoniramo s većinom modernih metoda, kao što je aktivno slušanje djeteta – umjesto da se djeca tretiraju kao inferiorna bića, s njima treba komunicirati kao s ravnopravnim partnerima, uvažavati njihove osjećaje, želje i mišljenja. Empatija i podrška su nam važni. Želim da razvije samostalnost, odgovornost i snalažljivost, jer smo se partner i ja rano osamostalili, što se očituje u našim poslovnim i životnim pogledima i postignućima.

Biste li voljeli da dijete jednog dana krene vašim poslovnim stopama?

DUNJA: Bolje je ne imati prevelika očekivanja jer na kraju će biti svoja osoba. Želim da da pronađe ono što ga ispunjava. No, ja ne bih bila ja da barem malo ne pokušam utjecati na to da glazba bude prisutna, kao hobi ili kao nešto što će cijeniti, nešto u čemu možemo zajedno uživati.

JOSIPA: Definitivno će biti upoznato s našim kreativnim poslovima i dobit će priliku za rad i istraživanje svojih afiniteta. Što god odluči, bit će podržan. Ali možda bi bilo zabavnije da donese neku novu struku u obitelj.

Dunja i Josipa uživaju u zajedničkim šetnjama zagrebačkom špicom u kojima ne pronalaze neopaženo

JOSIP MOLER CROPIX

Koliko vam je u trudnoći važan fizički izgled? Brinete li i o svom mentalnom zdravlju?

DUNJA: Mentalno sam sasvim dobro jer imam odličnu podršku. Što se tiče fizičkog izgleda, imala sam razgovor sama sa sobom jer znam da se možda neće biti lako vratiti u stanje u kojem se osjećam najbolje. Sada primjećujem taj "dobar" višak kilograma i puno sam manje opterećena nego što sam mislila da ću biti. Sviđam se sama sebi, osjećam se lijepo. Ne znam je li to trudnički sjaj o kojem svi pričaju ili osjećaj ponosa prema tijelu, jer ono stvarno može puno. Ovo je trenutačno stanje koje je podložno promjenama i hormonima koji rade svoje, pa ne kažem da možda sutra neću kukati pred ogledalom kako sam "ogromna".

JOSIPA: Fizički izgled je nešto o čemu u trudnoći ne bismo trebali previše razmišljati, ali meni je važan. O psihičkom zdravlju da ne pričam, ali srećom osjećam se lijepo - nisam bila nikada bolje! No, udebljala sam se 17 kilograma i popustila pred svojim strožim režimima vježbanja i prehrane. Osjećam opuštenost mišića, dobila sam celulit i bole me leđa, a to nije moje prirodno stanje pa jedino čemu se nadam je povratak u formu.

Što je po vama najveći tabu majčinstva?

DUNJA: Primijetila sam da se malo govori o tome da se povezanost s djetetom ne mora dogoditi odmah. Mnoge žene se osjećaju loše i misle da nešto krivo rade jer ne dožive filmsku i romantiziranu navalu majčinske ljubavi kad im beba dođe na prsa. Nekad treba vremena da se stvori ta povezanost, a ovisi o mnogo faktora – koliko je trudnoća bila komplicirana, kako je prošao porod i psihofizičko stanje. Čak ponekad ne postoji specifičan razlog, jednostavno se taj klik ne dogodi odmah.

JOSIPA: Rijetko se ističu psihičke i fizičke promjena kroz koje žena prolazi. Sve se stavlja u drugi plan jer "sada je samo beba bitna". Do nedavno je i vježbanje u trudnoći bilo tabu – znali su me čudno gledati kada sam rekla da još uvijek treniram. Prevladava mišljenje da trudnice trebaju mirovati i čekati porod. Da sam ja živjela tako nekoliko mjeseci, iskreno, poludjela bih. Primjećujem i da se malo priča o postporođajnoj depresiji i povezivanju s djetetom. Imam poznanice koje su ostale same u najranjivijem, najosjetljivijem periodu, žene koje same podižu djecu doslovno od nultog dana. Rijetko se spominje i proces vraćanja žene "sebi" jer se podrazumijeva da će se sve samo vratiti na staro, bez podrške, prostora i razgovora.

Koji je vaš savjet koji biste dali svim ženama koje će tek postati majke?

DUNJA: Ne osjećam se dovoljno spremno dijeliti ih jer sam i sama trenutačno kao "Alisa u Zemlji čudesa". Sve smo u istoj fazi – propitkujemo se, istražujemo, veselimo, paničarimo. Mogu nam poželjeti sreću i da na kraju dana znamo da nećemo biti samo majke, već da ćemo postati nove verzije onoga što smo dosad bile.

JOSIPA: Reći ću iz svoje perspektive, možda sam blagoslovljena laganom trudnoćom, ali nemojte se brinuti i nemojte stvarati dramu. Ako je sada teško, bit će lakše. Pokušajte uživati u svakom trenutku svog putovanja jer vas tek čeka najbolja avantura života.

Kako biste opisale Dunju koju smo upoznali kao Lovely Quinces prije više od deset godina i Josipu koja je nakon završenog studija odlučila pokrenuti posao i otvoriti vlastiti studio, a kako biste same sebe opisale danas?

DUNJA: Ne bi bilo dobro da sam ostala potpuno ista – srž je tu još od tinejdžerskih dana, ali sada sam smirenija, zadovoljna odlukama koje sam donijela, a koje imaju težinu da promijene cijeli kurs života. Samoistraživanje i učenje su procesi koji traju cijeli život.

JOSIPA: Ova Josipa je još luđa (smijeh)! Onda sam bila uplašenija i skromnija, a sada idem punom parom. Do zadnjeg sam dogovarala poslove i sastanke kako bi poslovanje nastavilo funkcionirati, zaposlila sam super dizajnericu, uzela veći ured i kupila novu opremu. Napravila sam dobru pripremu za odlazak na porodiljni. A dok sam bila u tom "ludilu", partner i ja smo razradili novi poslovni plan. Vjerojatno ćemo se na jesen baciti u jedan projekt.

Kakvi su vam planovi za ostatak trudnoće, odnosno prve dane s bebom?

DUNJA: Preživjeti, osigurati sve potrebno, ne pokleknuti pred imaginarnim brigama i paranojama, posvetiti se partneru, koliko god nam vrijeme to dozvoljava. Jedva čekamo jesti lubenicu na napuhanom madracu u našem dvorištu na Čiovu.

JOSIPA: Inače nastojim provesti većinu ljeta na moru ili na putovanjima, no ove ću godine vjerojatno do sredine lipnja biti u babinju. Iako mi je dragi iz Dubrovnika, većina mi preporučuje da ne idem do kolovoza nigdje s malom bebom. Možda odem kod svojih u Slavoniju, sjediti u debeloj hladovini… Vidjet ćemo.