Naš meteorolog i njegova supruga Lavanda iskreno su progovorili o emotivnim i životnim promjenama nakon što je njihova kći Luna otišla studirati u inozemstvo. Je li prazno gnijezdo zaista prazno ili je samo početak novog poglavlja, otkrili su za Gloriju.
Odlazak djece iz roditeljskog doma sa sobom često donosi brojne promjene, ali i emocije, a takozvani "sindrom napuštenog gnijezda" sve je aktualnija tema koja se tiče mnogih roditelja. Kako se nositi s tim osjećajem praznine, ali i kako gledati na osamostaljivanje djece kao važan korak u njihovu razvoju? Tim povodom razgovarali smo s poznatim prognostičarom i meteorologom Zoranom Vakulom (55) i njegovom suprugom Lavandom, čija 23-godišnja kći Luna studira u inozemstvu. Kroz njihove iskrene izjave doznali smo kako su se oni pripremili za ovu Luninu odluku, kako su prihvatili prazninu u domu, ali i zašto smatraju da je upravo takav životni put najbolji za nju – i za njih kao roditelje.
Kada je Luna donijela odluku da će studirati izvan Hrvatske, ni Zoran ni Lavanda nisu se iznenadili jer su već ranije naslućivali takav ishod. "Nije nas iznenadila svojom odlukom. Mislili smo da će to odlučiti još kad je izabrala srednju školu IB MIOC", rekao nam je meteorolog. Ipak, iako su očekivali taj korak, emocija nije nedostajalo.
"Naravno, bilo je i straha kako će se snaći u ‘bijelom‘ svijetu, kao i suza kad je s dva velika kofera zamaknula iza obzora na zagrebačkoj zračnoj luci. Dijelom su to bile suze tuge, ali dijelom i neizmjerno velikog ponosa", rekao je meteorolog dok njegova supruga dodaje kako je Luna uvijek znala da u njima ima podršku, ali i razumijevanje ako se nešto ne bude razvijalo kako je planirala. "Znala je da je podržavamo u njezinu izboru, ali i da može odustati ako joj se ne svidi te odabrati nešto drugo", iskrena je Lavanda.
Samostalnost se ne uči u jednom danu
Pripreme za ovaj veliki korak nisu bile ni formalne ni planske, već su se odvijale prirodno, kroz svakodnevne razgovore i poticanje Lune na samostalnost. "Ne sjećam se nekih posebnih ‘psihofizičkih priprema‘. Odmalena smo puno razgovarali i trudili se osamostaliti je", objašnjava Zoran. S druge strane, Lavanda naglašava da je najveći izazov bio smiriti baku i djeda, kojima je odlazak njihove jedine unuke u inozemstvo bio teže prihvatljiv nego njima samima.
Kao glavne pozitivne strane osamostaljivanja, Zoran ističe upravo to - osamostaljivanje i preuzimanje odgovornosti, dok Lavanda dodaje kako je Luna kroz taj proces naučila brinuti o svojoj dobrobiti, razvila snalažljivost i gradila samopouzdanje.
Njihova kći svoju odluku o studiju u inozemstvu donijela je potpuno samostalno, a roditelji su je u tome u potpunosti podržali. "Sama je odlučila i nemam osjećaj da se oko toga puno dvoumila. Podržali smo je – i još je podržavamo u odlukama te vrste. Podržali smo je i kad je odlučila jedan semestar provesti na studentskoj razmjeni u dalekom Hong Kongu. E, od tamo se javljala baš sretna", prisjeća se Zoran.
Lavanda dodaje kako je Luna djelovala iznimno zadovoljno, kao da joj se ispunila dugogodišnja želja. "Nama je djelovalo kao da bez velikog napora svladava svoj put. Stoga nam je bilo puno lakše pratiti je iz daljine kad smo vidjeli da je sretna i zadovoljna."
Sindrom napuštenog gnijezda donosi i tugu i prihvaćanje. Zoran smatra odlazak svoje kćeri normalnim životnim putem, napominjući da su i on i supruga nakon srednje škole napustili roditeljski dom, pa je za njih odlazak u Zagreb bio poput Luninog odlaska u inozemstvo. Prisjetio se kada se Luna vraćala s putovanja jugoistočnom Azijom nakon semestra u Hong Kongu, napisala je da se vraća doma, iako je karta bila iz Jakarte za Amsterdam. Na pitanje otkad joj je Amsterdam dom, odgovorila je: "Europa je moj dom!" To, prema Zoranovu mišljenju, dovoljno govori o promjenama u razmišljanjima, a današnjim mladim ljudima svijet je uistinu postao - globalno selo.
Tužan Božić
Iako je prihvaćanje bilo razumljivo, Luna im je, priznaju, itekako nedostajala. Lavanda ističe kako im je najteže pao prvi Božić bez Lune, koji je proslavila u Hong Kongu. "Uvijek smo zajedno kitili jelku uz božićne pjesme, a tada smo je nas dvoje okitili sami. Bilo je tužno i pusto", rekla nam je.
Zoran pak smatra da je osamostaljivanje normalan razvoj i da je teže onima koji nisu navikli na odlazak iz roditeljskog doma tijekom studija. "Vjerojatno je onima koji nisu odlazili iz roditeljskog doma na fakultet teže nego nama ‘dotepencima‘", kaže, dok Lavanda dodaje kako djecu uvijek treba podržati u odluci o studiranju u inozemstvu jer je to izvrstan način rasta, razvoja i gradnje samopouzdanja.
Lunin odlazak otvorio je nove prilike za njihovu obitelj. Zoran objašnjava kako su se brzo navikli na slobodu i manje svakodnevnih obveza te je u tom razdoblju započeo projekte poput objavljivanja meteoslikovnica i osnivanja Naklade Vakula. "Vjerojatno bi mi to bilo teže raditi da je Luna ostala s nama. Uostalom, kad je nema, njezina soba puna je mojih knjiga, omotnica, paketa..."
Lavanda je, s druge strane, iskoristila vrijeme za sebe i nove hobije poput učenja stranih jezika, joge i bicikliranja, a par je zajedničke trenutke iskoristio za putovanja i druženja. "Stvorilo nam se dosta slobodnog vremena za ugađanje sebi/nama. Malo smo se i razmazili", priznaje nam.
Prisjećaju se i smiješnih trenutaka prilagodbe Luninom samostalnom životu. Zoran ističe da ih je iznenadilo kada je njihova kći iz trgovine zvala da pita koji prašak za pranje treba kupiti ili kako pokrenuti perilicu jer tijekom srednje škole nisu htjeli previše opterećivati kućnim poslovima. Lavanda dodaje kako je to iskustvo pomoglo Luni da osvijesti vrijednost robe i troškove te postane mnogo ekonomičnija. Smiješno im je bilo i što je svoje tuširanje s fakulteta skratila na pet minuta, što im je dotad bilo nevjerojatno.
"Djecu ne treba čuvati pod staklenim zvonom"
Tehnologija im je velika pomoć u održavanju komunikacije i bliskosti. Zoran se prisjeća kako su nekada kao studenti čekali red ispred javne govornice da nazovu roditelje, dok im danas mobiteli i aplikacije omogućuju trenutačnu razmjenu poruka, fotografija, videozapisa te glasovne i videopozive. "Moderna tehnologija uistinu olakšava život na daljinu", složila se s njim Lavanda, jer pomaže da ostaju u tijeku sa svim događanjima i održavaju međusobnu potporu.
Na kraju, Zoran smatra da je osamostaljivanje za djecu, ali i roditelje nužno i zdravo. "Mislim da je osamostaljivanje dobro i potrebno te da više štete radimo djeci držeći ih pod ‘staklenim zvonom‘. Naravno, ima teških trenutaka, pogotovo kad su bolesti u pitanju, ali to je život", realan je meteorolog, dok njegova supruga misli kako osamostaljivanje djecu uči toleranciji, razumijevanju i međusobnom poštovanju, a rezultat je zrelija i odraslija Luna, koja se već nakon prvog semestra, kažu ponosni roditelji, kući vratila kao odgovornija i samostalnija mlada žena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....