Zagrebački glazbenik Ivan Milić IVXN otkriva kako je estetika devedesetih oblikovala njegovu glazbu, scenski nastup i osobni stil.
Nakon što je lani debitirao na Dori s pjesmom "Monopol‘‘ te singla ‘‘Atacama‘‘, Zagrepčanin Ivan Milić (32), poznatiji kao IVXN, predstavlja novu pjesmu ‘‘Ritual‘‘, inspiriranu devedesetima. Pjesma donosi energični dance zvuk koji slušatelje vraća u vrijeme Ivxnovog djetinjstva, a u retro stilu je snimljen i popratni videospot koji je, zajedno s IVXN-om, režirala Petra Ivanišević. To nam je bio povod da s glazbenikom porazgovaramo o stilu te dekade koji je ostavio duboki trag na njegov glazbeni i scenski, ali i privatni odjevni stil.
Rođeni ste u devedesetima, što vas najviše privlači estetici tog vremena?
- Kombinacija sirove iskrenosti i hrabrosti tog razdoblja, osjećaj slobode i jednostavnosti. Nije sve bilo ispolirano kao danas, a moda, spotovi, pa čak i tehnologija, imali su neku toplinu. Imao si osjećaj da nešto stvarno držiš u rukama, da slika nije savršena, ali zato ima karakter. Uz to, u devedesetima je mnogo naših glazbenika bilo na vrhuncu kreativne snage, od grupe ET i cijele dance scene do Dine Dvornika i Doris Dragović. To je razdoblje koje će uvijek ostati prepoznatljivo, bilo po zvuku ili po modnom izričaju.
Što je iz devedesetih bilo ključna inspiracija za ovaj spot?
- Više je to kolaž utjecaja, poput eurodance spotova s kraja devedesetih, MTV estetike, filmova i videospotova. Želio sam da spot djeluje kao da je pronađena VHS traka iz nekog paralelnog svemira u kojem sam uspio uhvatiti atmosferu tog vremena, ali je ipak prilagoditi suvremenom izričaju. No, jedan od jasnih vizualnih okidača bio je isječak iz filma "Prave face‘‘ (A Night at the Roxbury), s pjesmom ‘‘What is Love?‘‘ u pozadini, kada se glavni glumci kroz noć voze u automobilu.
Koliko je stil u spotu odraz vas, a koliko svjesno preuzeta "uloga"?
- Mislim da je to uvijek neka kombinacija. Iskreno, volim to razdoblje i prirodno se poistovjećujem s tom estetikom pa je velik dio toga moj osobni ukus i nešto što nosim i privatno. S druge strane, u spotu to svjesno pojačavam, tako da je to zapravo scenska, hrabrija, naglašenija i teatralnija verzija mene nego u svakodnevici, jer ta forma tako nešto i omogućuje. U spotu odjeća postaje alat pripovijedanja, dio karaktera pjesme. Volim razmišljati o tome kao o nekoj vrsti alter ega, verziji sebe koja je malo opasnija, samouvjerenija i vizualno intenzivnija, ali koja i dalje proizlazi iz mog stvarnog ukusa i senzibiliteta. U tom smislu ne igram lik koji mi je stran, nego uzimam dijelove sebe i stavljam ih pod povećalo.
Zašto ljudi vaše generacije romantiziraju devedesete?
- Dijelom jer smo tada bili klinci i sve pamtimo kroz emocionalni filter, što izaziva nostalgiju, a dijelom jer današnji svijet djeluje ubrzano i zasićeno informacijama. Devedesete često postaju simbol jednostavnijeg vremena, čak i ako realno nisu bile takve. Osim toga, estetika i kultura tog razdoblja imaju neku čistu, neposrednu energiju, od glazbe i mode do filmova i vizualnog izraza, a koja je danas rijetka. Ljudi traže nešto autentično, s karakterom i stavom, i prirodno se okreću dekadi koja je to imala u izobilju. Možda nas privlači i kontrast: sve što je tada bilo fizičko, analogno, opipljivije i sirovije djeluje osnažujuće u digitalnom svijetu u kojem dominiraju perfekcija i instant zadovoljstvo. Zato nostalgija nije samo sentimentalna već i instinktivna potreba da se povežemo s nečim što ima identitet i dušu.
U kojoj mjeri videospot predstavlja vašu osobnu priču?
- Spot je osmišljen na temelju vlastitog odnosa prema tom razdoblju, ali namjera mi je bila da bude i univerzalan tako da svatko u njega može projicirati vlastite priče, uspomene, emocije i projekcije. U njemu se pojavljuju moji osobni predmeti: kasete, CD-i, discman i walkman, zbog čega cijela priča za mene ima još snažnije značenje. To nisu samo rekviziti, nego dijelovi mog početka, predmeti kroz koje sam gradio odnos s glazbom prije streaminga i algoritama, kada se pjesme nisu konzumirale, nego tražile i čuvale, kada bih uz radio sjedio satima da snimim i uhvatim tadašnje hitove. Za mene je to hommage nekim ljepšim vremenima.
Jesu li komadi koje nosite originalni vintage iz devedesetih ili moderne reinterpretacije tog stila?
- Kombinacija jednog i drugog. Birao sam odjeću s posebnim šarmom i uklopio je u svoj stil i scenski nastup, prilagodio kameri i pokretu kako bi sve djelovalo autentično, ali i suvremeno. Originalan je, primjerice, kožnati sako posuđen iz ormara moga oca.
Devedesete su bile prepoznatljive po širokim krojevima i slojevitosti - koliko vam takva silueta odgovara danas?
- Zapravo jako. Volumeni stvaraju dinamiku kad se krećeš, pogotovo na sceni ili pred kamerom. Daju ti moćniju prisutnost. Mislim da se zato i vraćaju: ljudi su se zasitili ultra uske estetike i traže prostor za disanje. Ali za takve kombinacije bitan je i stav te tjelesna priprema. Volim raditi na formi s obzirom na to da oversized komadi najbolje funkcioniraju kada ih se nosi s lakoćom i samopouzdanjem.
Primjećujete li sličnosti između današnjeg urbanog stila i mode devedesetih?
- Apsolutno. Oversized krojevi, sportski elementi, hoodice, sportske jakne i tenisice kao statement komadi, slojevitost i logotipi izravno se nadovezuju na devedesete. Sportski luksuz i snažne siluete ponovno su ključni, samo u suvremenoj interpretaciji i s drugačijim kontekstom. Danas se ta modna pravila dodatno filtriraju kroz novu generaciju dizajnera i kroz digitalnu kulturu pa sve djeluje razigranije i globalnije. Ono što se nije promijenilo jest ideja da odjeća mora imati stav i da trenirka može izgledati luksuzno, a sako ležerno, ako je kroj dobar i ako se nosi sa samopouzdanjem. Mislim da je upravo ta sloboda kombiniranja ono što povezuje devedesete i današnji streetwear - rušenje granica između svakodnevnog i glamuroznog, sportskog i sofisticiranog, uz snažan vizualni identitet koji ostaje prepoznatljiv bez obzira na vrijeme.
Što biste iz devedesetih zadržali u svom stilu i danas, a što biste ipak ostavili u prošlosti?
- Danas mi je draža sofisticiranija reinterpretacija tog duha nego puko repliciranje. No, obožavam stilski kontrast koji su devedesete imale. Primjerice, jednostavna bijela majica uz luksuzni sako, ili sportska jakna uz savršeno krojene hlače. To su kombinacije koje i danas djeluju snažno, ali traže preciznost u izvedbi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....