U kolekcijama odjeće i dodataka donedavno je bilo teško naći išta što bi bilo proizvedeno prema tri zlatna ekološka pravila: smanji, recikliraj, prenamijeni.
No, osvještavanje društva po pitanju održivog načina života donekle je primoralo modne brendove i dizajnerske kuće da promijene poslovnu politiku i uvedu “zelene” kolekcije. Za početak, pokrenuli su linije odjeće od organski uzgojenog pamuka, čime su barem jedan dio afričkih i azijskih polja poštedjeli upotrebe pesticida.
No, sada su već "pod normalno" u upotrebi reciklirani pamuk, svila, viskoza i poliester dobiven od odbačenog tekstila, čime je modna industrija počela obračun i sa svojim trećim ekološkim krimenom: proizvodnjom goleme količine otpada.
Dio se pak materijala za odjeću, torbe i cipele proizvodi recikliranjem plastičnih boca ili plastičnog otpada iz mora, a sve su popularniji materijali dobiveni iz raznih organskih izvora, kao što je lišće ananasa, ostaci drvne građe i riblja koža.
Promjene se događaju i u proizvodnji najpopularnijeg, a ekološki najmanje prihvatljivog odjevnog predmeta - traperica.
Kad se, naime, zbroji koliko se vode i kemikalija potroši za pranje, bojenje, bijeljenje i ispiranje denima u raznim fazama proizvodnje, ispada da jedan par traperica “troši” dnevnu količinu vode dostatnu za četrdeset ljudi - a u svijetu se dnevno proizvede 20 milijuna traperica.
No, osmišljeni su inovativni procesi proizvodnje - uz dobivanje istog efekta, kojima se potrošnja vode može smanjiti za više od sedamdeset posto, dok neki proizvođači, umjesto pitke, koriste recikliranu otpadnu vodu.
Sve se više koriste kemikalije koje nisu opasne po okoliš, a isprobava se i bojanje tkanine prirodnim bojilima iz bio otpada, kao što su listići čaja i talog kave.
Mogućnosti postoje, kao i volja, i možda je baš ova pandemijska godina prilika za resetiranje industrije, ali i promjenu u pristupu kupnji odjeće.
