Sa svojih 27 godina, vjerujem da pripadam posljednjoj generaciji koja je odrasla bez pametnog mobitela u ruci. Sjećam se dana kad sam išla u školu s karticom za telefonsku govornicu, kao i vremena kad sam ljeta provodila na polupustom otoku gdje je signala za pozive i poruke, iz nekog razloga, bilo samo kod zvonika.

U nekom trenutku su se pojavili pametni telefoni koje smo primarno koristili za igrice, dok smo internetu pristupali štedljivo, pazeći na megabajte kojima smo taj mjesec raspolagali. I onda se kao opcija pojavio flat internet, mobiteli su postali dovoljno snažni da mogu bez problema pristupati svim aplikacijama i stranicama, a taj mali uređaj veličine dlana postao je produženi dio našeg tijela. I iako sam sama odrasla u vremenu bez mobitela, danas mi je teško pojmiti da je takvo vrijeme postojalo.

Znam da tako ne bi trebao izgledati moj dan, ali šareni ekran prva je stvar koju vidim ujutro kad otvorim oči i zadnja prije nego što ih zaklopim. Mobitel je sa mnom u krevetu, pored mene dok perem zube, nadohvat ruke dok se šminkam, u ruci dok jedem, vozim se tramvajem, čekam red u pekari... Lakše mi je možda nabrojiti trenutke u kojima je udaljen od mene, a to bi bilo dok se tuširam. Mada i dalje stoji negdje u blizini kako bih mogla slušati pomno pripremljenu playlistu.

"Šareni ekran prva je stvar koju vidim ujutro kad otvorim oči i zadnja prije nego što ih zaklopim"

DUPE PHOTOS

Mobitel kao ogledalo duše

Da sada izgubim mobitel, ne znam kako bih to prežalila. Nekoliko puta mi se razbio i bila sam uvijek neizmjerno tužna zato što smo taman bili došli u fazu u kojoj se jako dobro poznajemo. Ja sam automatizmom znala već gdje se sve aplikacije i postavke nalaze, a on me je dovoljno dobro poznavao da me uvijek navodio na stvari koje su me zanimale. Ali preživjela sam – kupila bih novi mobitel i naviknula se.

No, da ga izgubim, situacija bi bila bitno drugačija. Objasnila je to već Blair Waldorf u kultnoj "Tračerici" prije skoro 20 godina: "Nekad se govorilo da su oči ogledalo nečije duše. To je bilo prije nego što su ljudi imali mobitele". I zaista, sve što se o meni može saznati, nalazi se u mom mobitelu.

Od toga da moj odabir pozadine odražava trenutno raspoloženje i da je foto album doslovno presjek mog života, pa do toga da se u bilješkama i dalje nalaze one patetične poruke koje sam nekada davno pisala i zamišljala da ću ih poslati dečkima koji su me razočarali (cringe!).

"Ne želim ni razmišljati o tome što bi se pak dogodilo kad bi netko ušao u WhatsApp poruke s mojim najbližim prijateljima"

DUPE PHOTOS

Ne želim ni razmišljati o tome što bi se dogodilo kad bi netko ušao u WhatsApp poruke s mojim najbližim prijateljima i počeo ih čitati. Mislim da bih momentalno bila "otkazana" – i u privatnoj, i u poslovnoj sferi. Ali iz nekog razloga, shvaćam to kao sigurno mjesto za natipkati najgore moguće stvari - iako to nema veze s istinom.

Moj digitalan otisak

Radi se o maloj stvarčici zvanoj "digitalan otisak". To je zbir svih stvari koje je svatko od nas ikad napravio na internetu. Od toga da je zabilježen svaki lajk na nekom kontroverznom memeu, svaki ružan komentar ispod neke objave, pa do toga da zapis o svim porukama koje smo ikad poslali zaista postoji pohranjen na nekom serveru. I svemu se tome može zapravo pristupiti – nekim stvarima jednostavno, kao što komentare možemo čitati ispod svake objave, a do nekih je ipak teže doći - no, sjetimo se da svako toliko čitamo vijesti o curenju podataka. E, upravo to curenje podataka su naše intimne vijesti koje se dijele s cijelim svijetom.

Ne želim ni razmišljati o tome što sve sadrži moj digitalan otisak. Od stanja na bankovnom računu pa do nalaza koje sam učitala u ChatGPT u nadi da će mi ih pomoći dešifrirati – kad malo bolje razmislim, na internetu su dostupne apsolutno sve informacije o meni.

I sve to nije slučajno — aplikacije koje svakodnevno koristim traže pristup gomili mojih podataka: lokaciji, kontaktima, kameri, mikrofonu, pa čak i podacima o zdravlju ili aktivnostima. Koliko god puta kliknem “dopusti”, često ni ne čitam što točno dozvoljavam. Svaka aplikacija stvara svoj profil o meni, a sve te informacije tvore cjelovitu sliku – mog digitalnog dvojnika, koji zna ne samo gdje sam i što radim, već i što planiram, što me veseli, što me muči, s kim se družim i koliko spavam.

" I baš zato toliko vremena i provodim na mobitelu - jer me najbolje poznaje, i to doslovno"

DUPE PHOTOS

Nije slučajnost da kad nešto guglam mi odjednom iskaču oglasi samo o tome, kao što nije slučajnost da mi TikTok redovito servira samo videe koji me zanimaju. A to utječe i na ono što slušam, jer koliko puta mi Spotify predloži neke nove izvođače koji me osvoje, a samo na temelju toga što sam u prošlosti slušala Nicka Cavea i Florence and the Machine?

Trudim se zapravo što manje razmišljati o tome jer me strah zaključka do kojeg bih mogla doći, a to je da možda mobitel nije prilagođen mojoj osobnosti, već da me je toliko dobro upoznao da i on sam utječe na to kakva ću ja osoba biti sutra. Znam da ne bih imala majicu u kojoj ovo pišem da mi nije iskočila reklama za nju, a bojim se toga kakve sve ozbiljnije posljedice na mene ostavlja moje konstantno dijeljenje mojih najintimnijih tajni, strahova, planova i želja s razno raznim aplikacijama s kojima usput podijelim i dosta svojih osobnih podataka.

Digitalna sloboda

Pitanje koje me sve češće kopka: tko sam ja kad sam offline? Jesam li ista ona osoba koju moj digitalni dvojnik prikazuje? Ili sam s vremenom postala ono što on zna da želim biti – ili ono što algoritam želi da budem? Ne znam. Ali znam da ne mora biti sve tako crno.

Moj digitalni dvojnik nije moj neprijatelj – ali nije ni prijatelj. On je tu, kao posljedica mojih navika, odluka i brzopletih klikova. I dobra vijest je da, ako već ne možemo potpuno nestati iz digitalnog svijeta, možemo barem postati svjesniji igrači i zbog toga je ovo pet malih koraka na putu do digitalne slobode:

• provjerit ću koje aplikacije imaju pristup mojim podacima i prilagoditi što im je dopušteno
• koristiti preglednike koji ne prate baš svaki moj korak i fokus stavljaju na privatnost
• neću prihvaćati sve kolačiće, često su "samo nužni" sasvim dovoljni
• razmislit ću dvaput prije nego odaberem "prijavi se putem Facebooka/ Googlea - tu povezanost najviše voli digitalni dvojnik
• u svoj ću život inkorporirati digitalni detoks. Tek kad sam napisala ovaj članak shvatila sam da mi treba odmah od mobitela, notifikacija i stalne dostupnosti svima.

Jer na kraju, kao i u svakom odnosu – pa i onom s tehnologijom – najvažnije je postaviti granice i preuzeti kontrolu. U ovom slučaju, u pitanju je preuzimanje kontrole nad svojim "digitalnim ja" i nad svojim aktivnostima, pa posljedično nad svojom originalnošću i nad vlastitim stilom. Kako bi saznali kako to točno napraviti, zapratite Hrvatski Telekom na društvenim mrežama -Instagramu, TikToku i Facebooku.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x Hrvatski Telekom.