Svi se sjećamo kako nas je Bear Grylls prikovao za male ekrane skačući iz helikoptera ili držeći se za deblo stabla dok ga nosi divlja rijeka u emisijama o preživljavanju u divljini. Međutim, takve vratolomije uzele su danak na zdravlje 48-godišnjeg Beara. "Svaki dan živim sa stalnim podsjetnicima na prošle ozljede i prošle avanture", kaže zvijezda emisije "Running Wild". "Bol dođe i prođe, ali trenutačno su mi leđa prilično loša".
Bear je u nedavnom intervjuu otkrio da ljudi često misle da je nepobjediv, ali njegovo tijelo mu govori drugačije. "Sve me boli", kaže Bear.
Glavni izvor njegove boli je nesreća koja se dogodila prije gotovo tri desetljeća. Dok je skakao iz aviona s prijateljima u Zimbabveu 1996. godine, Bearov padobran se nije uspio pravilno otvoriti na visini od gotovo 5000 metara i pao je na leđa, točnije na neotvoreni rezervni padobran i slomio je tri kralješka. Rečeno mu je da više nikada neće hodati.
"To me stvarno potreslo", kaže bivši časnik specijalne zračne službe (SAS) koji sada živi na privatnom otoku kod obale velškog sela Abersoch sa suprugom Sharom i njihova tri sina. Bear je u vrijeme nesreće imao svega 21 godinu, a prisjetio se perioda kada je s protezom morao ležati u bolničkom krevetu dok su njegovi prijatelji živjeli punim plućima.
“Bio sam tako nesiguran u budućnost. Pomisao da se ikad vratim u specijalnu zračnu službu činila se smiješnom. Pokušavao sam ponovno izgraditi svoj život, ponovno izgraditi svoje samopouzdanje, ali nisam znao hoću li se, fizički, ikada moći vratiti u doba kada nisam bio u agoniji dok sam radio najjednostavnije stvari.”
Nakon godinu dana terapije i puno uloženog truda, Bear je ponovno stao na noge. Ne samo da je stao na noge nego je 18 mjeseci nakon nesreće postao najmlađa osoba koja se popela na Everest.
Iako je pronašao snagu i volju nakon nesreće da živi život bez straha, polako je takav stil života ostavljao posljedice na njegovo zdravlje. Osim problema s leđima, Bear trpi bolove zbog slomljenog ramena. S vremenom je morao naučiti upravljati svojim stalnim simptomima. “Imam puno dugotrajnih ozljeda i ne bih želio da ljudi misle da je lako ili da ne boli. Ali veći dio života je upravljanje ovim stvarima i pokušavam cijelim svojim bićem kloniti se lijekova i pronaći dobra, prirodna rješenja i nastavim s tim.”
“Uvijek mi se sviđao onaj citat koji kaže: ‘Nikada ne želiš dočekati kraj svog života u savršeno očuvanom tijelu’. To znači da nisi živio. Poželiš doći prekriven ožiljcima i pretučen, ali uživajući u vožnji”, smije se. “Stvarnost proživljavanja tog citata ponekad je manje zabavna, u smislu da su ožiljci i bolovi iritantni. Ali kako kažu, kad imaš manje od 30 godina imaš lice i tijelo koje si dobio, a nakon 30 imaš lice i tijelo koje si stvorio. To je tako točno. Stvarno se trudim ne brinuti previše o svom zdravlju, ali mislim da svi imamo odgovornost biti sam svoj liječnik. Ljudi se moraju nositi s nekim strašnim bolestima i prolaziti kroz strašne stvari, pa ako imamo priliku biti zdravi, moramo to učiniti", kaže Bear.