Glazbenik će uskoro po prvi puta stati na pozornicu Dore kao solo izvođač i to s pjesmom ‘‘A Tamburitza Lullaby‘‘, a tim povodom s njim smo razgovarali o glazbenim počecima, nastupu na Dori, privatnom životu i planovima za budućnost.
Tridesetogodišnjeg Alena Đurasa javnost je imala priliku upoznati u drugoj sezoni popularnog showa ‘‘The Voice‘‘ gdje je došao do samog finala, a pobjeda mu je tada izmakla ‘‘za dlaku‘‘. No to je bio tek početak njegovog glazbenog puta. Danas ovaj mladi pjevač privlači pozornost svojom glazbom, ima preko 800 koncertnih nastupa diljem Hrvatske, kao i inozemstva, a bio je i mentor u HRT-ovoj emisiji ‘‘Zvijezde pjevaju‘‘. Osim toga, već je imao priliku biti na eurovizijskoj pozornici 2017. kada nas je predstavljao Jacques Houdek, a Alen mu je pjevao prateće vokale. Ove će godine nastupiti na Dori s pjesmom ‘‘A Tamburitza Lullaby‘‘, a tim nam je povodom odgovorio na nekoliko pitanja o svojim glazbenim počecima, nastupu na Dori, privatnom životu i planovima za budućnost.
Preostalo je samo mjesec dana prije nastupa na Dori. Kako teku dani uoči početka, je li sve spremno ili imate još mnogo stvari za odraditi?
- Pripreme su već počele, al u međuvremenu je došlo i do nekih promjena oko scenskog nastupa. Morat ću malo više plesati, ali mislim da će biti fora. Također smo smanjili i broj članova u ekipi sa šestero na četiri. Uglavnom, definitivno će biti zanimljivo.
Na Dori se ove godine natječete s pjesmom ‘‘A Tamburitza Lullaby‘‘. Možete li nam reći nešto više o samoj pjesmi, odnosno kako je nastala i je li možda kome posvećena?
- Pjesma je zapravo nastala prije par godina, a potpisuju ju Siniša Reljić i autorski tim iz Švedske Saunacat. Prije par godina stigli su u Hrvatsku i prvi put čuli tamburu. Odlučili su napraviti pjesmu upravo s tamburom, ali na moderniji način i uz njihovu produkciju. Počeli su se baviti time prije par mjeseci te su došli na ideju da izbace pjesmu, ali sa švedskim pjevačem. Međutim, u međuvremenu su saznali da je to nemoguće pa se Siniša sjetio mene, ja sam čuo pjesmu i svidjela mi se. Tako je nastala naša suradnja. Još jedna poveznica je i ta da mi je Siniša radio prvu pjesmu nakon Voicea, a producirao je i Jacquesovu pjesmu ‘‘My friend‘‘ pa smo zajedno bili u Kijevu. Sada smo na Dori i, tko zna, možda ove godine opet odemo zajedno na Eurosong.
Kako se rodila vaša ljubav prema glazbi? Koliku je ulogu u svemu odigrala činjenica da vam je otac svirao i bio u bendu?
- Naravno da je ulogu u tome imala moja obitelj jer ljubav prema glazbi u mom životu oduvijek postoji. Sve je bilo povezano s glazbom. Mi smo iz Daruvara pa su moji roditelji uvijek slavili i pjevali sa svojom ekipom. No baš sam nedavno razmišljao kada sam postao svjestan što mi glazba predstavlja i koliko mi znači. Uvijek kad se sjetim glazbe, prvo mi na pamet padne Doris Dragović i ‘‘Marija Magdalena‘‘ iz 1996. godine, s kojom je bila na Dori. Znam da nakon te Dore i Eurosonga nisam prestajao pjevati. Kada sam bio klinac čak su me zvali ‘‘Pavarotti‘‘ jer sam se na balkonu stalno derao (smijeh).
S obzirom na to da smo vas upoznali upravo zahvaljujući sudjelovanju u showu ‘‘The Voice‘‘, pratite li možda ovu sezonu? Tko vam je favorit?
- Super mi je Jakov. Njegov mi stil pjevanja najviše odgovara i sliči. Nisam imao vremena pratiti baš svaku epizodu, ali koliko sam stigao vidjeti, njega bih posebno istaknuo kao najvećeg favorita ove sezone.
Već ste ranije govorili o tome da ste zbog određenih zdravstvenih problema morali promijeniti životne navike. Kako ste danas, je li to utjecalo na vašu karijeru?
- Napravio sam određene promjene i sve je to itekako utjecalo na moj život. Odrekao sam se kave, redovito se istežem ujutro, vježbam disanje, idem u teretanu, skinuo sam kilograme... U boljoj sam formi i imam više snage. No zbog apneje, na koju nažalost promjenom životnog stila ipak ne mogu utjecati, morat ću uskoro ići na operaciju.
Od početka karijere surađivali ste s Antom Gelom. Kako ste se odlučili krenuti u solo glazbenu karijeru?
- To mi je bilo odlično iskustvo i stvarno sam naučio puno od njega. U zadnjih sedam, osam godina zajedno smo prošli uistinu sve, imamo preko 800 zajedničkih nastupa, od kafića do Arene Zagreb. Uz to smo i odlični prijatelji. No kada imaš određenu sigurnost, ne grizeš dovoljno. Nakon 30. godine, dogodio mi se određeni klik u glavi i rekao sam sebi da nema više zezancije. Želim napraviti nešto više od sebe, fokusirati se prvenstveno na svoje pjesme, album i samostalni koncert.
Tko vam je najveća konkurencija na Dori?
- Uf, ima dosta odličnih izvođača i pjesama ove godine, ali kao najveću konkurenciju izdvojio bih Stefany Žužić, eugena i Vinka Čemeraša. Njihove pjesme su mi super, a kao veliku konkurenciju naveo bih možda i Baby Lasagnu.
Mnogi se pjevači proslave upravo sudjelovanjem u talent showovima koji su im određena odskočna daska za daljnji uspjeh. Kakvo je vaše mišljenje o takvim formatima? Otvaraju li isključivo vrata ili mogu dovesti i do nekih problema kasnije u karijeri?
- Veliki je to vjetar u leđa, definitivno. Ali mnogi od njih kasnije ne znaju što dalje, imaju jednu pjesmu i to je to. Kasnije se ‘‘izgube‘‘. Mislim da za uspjeh u glazbenom svijetu treba mnogo više. Najveći posao dolazi nakon showa. I meni su se nakon Voicea otvorila mnoga vrata, sve to stoji, ali trebalo je mnogo rada da se to održi. Dosta mladih odradi show i vrati se starim navikama, a u današnje se vrijeme jako teško istaknuti i dulje opstati na sceni. Imao sam prilike upoznati neka od najvećih imena hrvatske glazbene scene poput Olivera Dragojevića, Gibonnija, Massima... I tek tada zapravo shvatiš da ne može svatko biti toliko velik.
I sami ste spomenuli kako uspjeti u glazbi nije nimalo jednostavno i tek rijetki ‘‘opstanu‘‘ na sceni dulje vrijeme. Tko vam je na vašem glazbenom putu najveća podrška, a tko najveći kritičar?
- Najveća podrška u životu mi je moja obitelj, prijatelji i ostali ljudi s kojima surađujem. Najveći kritičar sam, nažalost, ja sam sebi.
Kada je riječ o privatnom životu... Što najviše cijenite kod osobe s kojom ste u vezi, što vam je najvažnije?
- Ja sam lik koji jako cijeni dobrotu i poštovanje, to mi je najvažnije. Osoba s kojom jesam trebala bih imati neku pozitivu prema životu. Kada to imaš, sve je ostalo puno lakše.
Je li teže odražavati vezu kada ste javna osoba i imate mnogo obaveza? Zna li se dogoditi da se ne vidite dulje vrijeme, dolazi li tada do problema?
- Sve ovisi o tome s kim si u vezi. Sve se može ako se dobro izorganiziraš. Naravno da meni nekad bude neka turneja pa me zbog nje nema dva, tri tjedna... Ali ako si osobe vjeruju i poštuju se, ništa nije problem.
I sami ste rekli da se ljubav prema glazbi rodila još u vašem djetinjstvu. No da se kojim slučajem ipak ne bavite glazbom, čime biste se bavili?
- Moram priznati da sam baš u posljednje vrijeme o tome razmišljao. Da nisam pjevač, sigurno bih bio istraživač. Obožavam gledati emisije koje se bave takvom tematikom, a i kao klinac sam bio jedan od onih koji stalno nešto istražuju. Možda bih radio za National Geographic.
Kada biste trebali izdvojiti neke, koji bi bili najveći nedostaci današnje hrvatske glazbene scene danas?
- Mislim da dosta ljudi želi sve i odmah. Nemaju dovoljno strpljenja pa onda svako malo izbacuju pjesme i prvenstveno se fokusiraju na kvantitetu, a ne kvalitetu. Nekad su glazbenici radili tri, četiri mjeseca na jednoj pjesmi i sve dok nisu bili do kraja zadovoljni, nisu je izbacivali. Danas toga više gotovo da i nema. Uostalom, danas svatko može kupiti dobar laptop, zvučnik, mikrofon i odmah producirati. Upravo zbog toga mislim da uskoro više neće biti toliko bezvremenskih hitova kao što je to bilo prije. Danas pjesme budu hit, prođu i zaborave se.
U opisu vašeg posla nalazi se velika izloženost javnosti i njezinom mišljenju. Kako se osobno nosite s kritikama?
- Ovo je dobro pitanje. S obzirom na to što sam odrastao u obitelji kojoj je oduvijek bilo jako bitno što će drugi reći, što po meni nije baš dobro, bilo je jako teško. Kada sam se prijavio za Voice, Jacques mi je odmah na prvoj probi rekao da ne smijem, ni slučajno, čitati komentare. Tu i tamo bi vidio neki loš komentar, ali ne bi me dotaklo. Osim toga, konstruktivnu kritiku čak i volim dobiti jer znam da je iskrena i može mi pomoći da neke stvari popravim.
Biste li mogli koga izdvojiti kao glazbenog uzora na domaćoj ili stranoj glazbenoj sceni?
- Da, naravno. Što se tiče domaće glazbene scene to su definitivno Oliver, Gibonni i Dino Dvornik, a na stranoj sceni izdvojio bih Brunu Marsa i Eda Sheerana, s kojim bih jednog dana želio napraviti i duet. Neku baladu, možda.