Dvostrukoj oskarovki, koja je zbog novog filma ‘Tár‘ naučila svirati klavir, dirigirati i govoriti njemački, drugi izbori pokazali su se kao najbolji: svoju budućnost izvorno je vidjela u međunarodnoj trgovini, a redatelja Andrewa Uptona isprva je smatrala arogantnim - no zajedno su već 25 godina.
Treća sreća smiješi se holivudskoj velikanki Cate Blanchett, dvostrukoj dobitnici Oscara, kojoj je bravurozno odigrana glavna uloga u psihodrami "Tár" prokrčila put do još jedne, osme po redu nominacije za zlatni kipić. Hoće li ga i treći put osvojiti te tako stati uz bok Meryl Streep, Frances McDormand i Ingrid Bergman, znat će se na svečanoj dodjeli 12. ožujka. U međuvremenu je izvedbom u "Táru" zgrnula hrpu drugih filmskih trofeja (Zlatni globus, Critics Choice Awards, venecijanski Volpi kup…). Što zaista misli o svim tim cehovskim odličjima, izrekla je s pozornice gdje joj je uručena nagrada američko-kanadske udruge filmskih kritičara.
"Kakva je ovo patrijarhalna piramida?", zapitala je prisutne, negodujući što dodjele filmskih nagrada izgledaju poput televizijskog prijenosa konjskih utrka jer žene prikazuju kao ljute suparnice, a ne kao suradnice na istom poslu. Nervira je strukturalna proizvoljnost proglašenja najboljih i smatra da slične lovorike zaslužuju sve žene koje rade na filmu i televiziji, pa i one koje snimaju reklame za tampone.
Nema dvojbe da bi Blanchett, aktualna ambasadorica odjela za nakit u Louisu Vuittonu, sjajno odradila i reklamu za ženske higijenske potrepštine, no teško je zamisliti tko bi bolje od nje inkarnirao fiktivan lik virtuozne skladateljice i dirigentice Lydije Tár, čija se zvjezdana karijera urušava kad je sustignu optužbe za neprikladne odnose s vlastitim učenicama. Da bi se što bolje pripremila za rolu karizmatične umjetnice i lezbijske ikone, koja je istodobno manipulativna predatorica, Blanchett je naučila dirigirati velikim orkestrom, svirati glasovir i govoriti njemački. Sve je te vještine usvajala uglavnom noću i vikendima, jer paralelno je radila na nekoliko drugih projekata. Slovi za jednu od najmarljivijih holivudskih zvijezda, a rezultati njezinih napora i radne etike podjednako fasciniraju kako publiku, tako i kritičare, koji teško pronalaze riječi hvale za sve ono što je u samo jednom kadru kadra isporučiti Cate Blanchett.
"Ona je poput rasute žive što se kotrlja po stolu, na dohvat ruke, ali potpuno neuhvatljiva, stalno u pokretu, stalno mijenjajući oblik", kaže američka glumica Sarah Paulson, koja je triput surađivala s australskom filmskom divom rođenom 14. svibnja 1969. u melburnskom predgrađu Ivanhoe. Catein otac Robert DeWitt Blanchett, Teksašanin francuskih korijena, bio je niži časnik američke ratne mornarice kad je upoznao njezinu majku June Gamble, učiteljicu iz Melbournea, i zbog ljubavi na prvi pogled ostao na australskom kopnu. Vjenčali su se i dobili troje djece. Cate je odrastala uz starijeg brata i mlađu sestru. Od malih nogu pokazivala je urođeni glumački talent u kombinaciji s avanturističkim duhom: nepoznatim je ljudima kucala na vrata, tobože tragajući za izgubljenim psićem, samo zato da bi zavirila u njihove domove i vidjela kako oni žive. S 10 godina ostala je bez oca: Roberta je iznenada pokosio infarkt. Bilo mu je samo 40. Cate ga je zadnji put vidjela kroz prozor dok je odlazio na posao, ovlaš mu mahnula, a sjećanje na taj prizor i danas joj tjera suze na oči. Svaki put kad izlazi iz svog doma obavezno se ponaosob pozdravi sa svakim članom obitelji jer duboko u sebi nije sigurna hoće li ih ikad više vidjeti.
U tinejdžerskoj dobi Cate je obrijane glave prošla kroz punk-fazu, tijekom koje su je najviše privlačili horor filmovi. U srednjoškolskoj dramskoj sekciji isticala se u klasičnim komadima. Svi su oko nje bili uvjereni da će jednog dana postati vrsna kazališna glumica. Kad je došlo vrijeme da upiše fakultet, ipak nije izabrala glumu, nego ekonomiju i povijest umjetnosti. U to je vrijeme svoju budućnost zamišljala u međunarodnoj trgovini, a ne na crvenom tepihu. Kako bi pokrila troškove školovanja, konobarila je u jednoj zalogajnici, prisluškivala razgovore gostiju i ubacivala ih u scenarij za predstavu koju je pripremala s jednom prijateljicom. Predstavu nikad nisu postavile, no Blanchett je zadržala naviku pažljivog slušanja tuđih konverzacija.
"Način kako ljudi govore otkriva kako razmišljaju, ritam njihova govora otkriva njihove osjećaje i namjere", smatra Cate i tu spoznaju koristi u kreiranju svojih uloga.
Premda se trudila osposobiti za neko sigurnije i unosnije zanimanje od glume, nije mogla pobjeći od svoje sudbine. Potkraj 80-ih prošlog stoljeća prekinula je studij kako bi godinu dana sama putovala po Europi. Pritom je svratila i do sjeverne Afrike te u Egiptu prvi put kročila na filmski set statirajući u nekom lokalnom filmu boksačke tematike. Kad se zasitila landranja po svijetu, vratila se u Australiju i nastavila studirati na Nacionalnom institutu dramskih umjetnosti, gdje je 1992. diplomirala. Glumačku karijeru prvo je gradila na kazališnim daskama u Sydneyju, zatim u televizijskim serijama, a debitantsku holivudsku ulogu odigrala je 1997. uz Glenn Close u ratnoj drami "Cesta za raj". Već sljedeće godine zaradila je prvi od svoja četiri Zlatna globusa, kao i prvu nominaciju za Oscar, interpretacijom Elizabete I. u filmu o životu čelične engleske kraljice-djevice. Bila je to prijelomna točka njezine karijere. Otada je snimila pedesetak igranih filmova raznih žanrova i sa svakom novom ulogom stjecala nove obožavatelje ili nove nagrade. Glumeći Katharine Hepburn u "Avijatičaru" Martina Scorsesea osvojila je prvi Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu. Oscar za najbolju glumicu dobila je 2014. ulogom u filmu kontroverznog Woodyja Allena "Blue Jasmine". Ljubitelji pustolovne fantastike najviše je pamte kao šiljatouhu vilenjačku kraljicu Galadriel u filmskoj trilogiji "Gospodar prstenova". Protetske uši što ih je nosila na snimanju tog blockbustera iz vica je dala zaliti broncom i darovala ih svom mužu.
Sreću u privatnom životu Cate Blanchett pronašla je prije nego što je postala globalna zvijezda. Svog tri godine starijeg supruga, australskog dramskog pisca i kazališnog redatelja Andrewa Uptona, upoznala je 1997. dok je u Sydneyju glumila Ninu u Čehovljevoj predstavi "Galeb". Njihov prvi susret bio je antipatija na prvi pogled.
"On je mislio da sam ja uštogljena, a ja sam mislila da je on arogantan", prisjeća se Cate. "To samo pokazuje koliko možete pogriješiti u procjenama. Ali kad me jednom poljubio, to je bilo to."
Andrew ju je zaprosio samo tri tjedna nakon prvog poljupca i prve noći provedene u istom krevetu. U prosincu 1997. stali su pred matičara. Ove će godine proslaviti 26. godišnjicu sretnog i skladnog braka, dovoljno stabilnog da si za obljetnice ne moraju darivati romantične drangulije, nego praktične stvari poput glačala, mikrovalne pećnice, usisivača, miksera i sličnih kućnih potrepština. Supružnici imaju tri sina - Dashiella (21), Romana (19) i Ignatiusa (15) - a prije sedam godina proširili su obitelj posvojivši djevojčicu Edith podrijetlom iz SAD-a. Cate je presretna što su njezina djeca potpuno indiferentna prema slavi svoje majke. I za nju je ta slava neželjeni nusproizvod posla kojim se, kako često naglašava, bavi iz unutarnje potrebe, a ne zbog popularnosti i novca.
Osim što su složni partneri u braku, Cate i Andrew su i poslovni partneri u zajedničkoj producentskoj kući Dirty Films. Poslije vjenčanja desetak su godina živjeli u engleskom gradu Brightonu, a 2008. vratili su se u zemlju klokana kako bi preuzeli umjetničko upravljanje vodećom australskom kazališnom kućom Sydney Theatre Company. Osim toga, željeli su da njihova djeca bolje upoznaju rodbinu i domovinu svojih roditelja. Za Cate, tada majku troje male djece, to je bilo vrlo intenzivno razdoblje. Paralelno je radila i na filmu i u kazalištu, ali sve je stizala i ništa joj nije bilo teško, pogotovo stoga što je uz nju uvijek bio i Andrew.
"On mi je najčvršći oslonac, najsnažniji muškarac kojeg sam ikad upoznala, i iznimno sam sretna što ga imam", govorila je Blanchett. "S nogama je čvrsto na zemlji, a glavom među zvijezdama: takvi su ljudi vrlo rijetki. Budući da je moje lice prepoznatljivije od njegovog, mnogi smatraju da je njegova karijera manje važna, ali to su gluposti, obrnuti seksizam. Duboko poštujem to što radi, kao što on poštuje moj rad, a najbolje je kad radimo zajedno."
Nakon završetka uspješne suradnje sa Sydney Theatre Company ponovno su spakirali kofere i 2015. vratili se u Englesku, ovaj put u gradić Crowborough u grofoviji Sussex, gdje su za pet milijuna funta kupili davno napušteno i potpuno zapušteno povijesno imanje Highwell House, nekoć dom Arthura Conana Doylea, kreatora Sherlocka Holmesa. Glavna kuća na imanju prilično je impresivna - ima sedam spavaćih soba, pet dnevnih boravaka, atelje i sobu za meditaciju - no ima i intrigantnu reputaciju ukletog zdanja opsjednutog duhovima. Cate ne brinu toliko duhovi koliko lokalna administracija koja joj brani da Highwell House preuređuje po svojoj volji. Bez ograničenja jedino može raditi u vrtu oko kuće, no rijetko kad ima vremena za slobodne i opuštajuće aktivnosti. Holivudske glumice u izvjesnim godinama obično silom prilika usporavaju tempo jer istiskuju ih mlađa i svježija lica, no Blanchett nema taj problem - kako vrijeme prolazi, nude joj sve više poslova.
A ona je u životnoj fazi kad više ne dopušta da joj poslovne obveze dirigiraju koliko će vremena provoditi s obitelji. Njezini fanovi ipak neće biti uskraćeni. Catein najnoviji film, čija se premijera očekuje ove godine, holivudska je adaptacija popularne pucačke videoigre "Borderlands".