Redatelj rođen prije 48 godina u Splitu, prvi put u rodnom gradu režira otvorenje Splitskog ljeta, operu ‘Dioklecijan‘ Ive Tijardovića što će ujedno biti i praizvedba tog kapitalnog dijela slavnog splitskog skladatelja.
S kojim osjećajem radite vašu prvu operu na otvorenju Splitskog ljeta?
- S osjećajem radosnog nestrpljenja da Splićani dođu na Peristil i tamo sretnu Dioklecijana, vlasnika kuće iz koje je nastao njihov grad.
Je li vam trema veća s obzirom na to da je riječ o svjetskoj praizvedbi ‘‘Dioklecijana‘‘, opere koja se smatra kapitalnim dijelom Ive Tijardovića?
- Divni umjetnici s kojima sam na svakodnevnim probama razbijaju mi tremu, a činjenica da ovo remek-djelo maestra Tijardovića iz 1964. nije dosad praizvedeno je kulturocid.
Kako to da će se ova operna predstava izvoditi u dva prostora, prva tri čina u zgradi HNK-a Split, a završni, četvrti čin na Peristilu?
- U čak osam slika, raspoređenih u tri čina, pratimo Dioklecijanov život do gradnje njegove palače za penzionerske dane. Te su slike raskošne inscenacije života svjetskog moćnika i njegove uzbudljive karijere na kraju jedne velike epohe. Za njihovo adekvatno prikazivanje potrebna je "kazališna kutija" i njezine tehničke mogućnosti. Kada Dioklecijan abdicira i odlazi u svoju netom sagrađenu palaču, tada i publika u pratnji rimskih vojnika odlazi k njemu doma vidjeti kakve su posljedice na njemu ostavile neke drastične privatne i povijesne odluke. Peristil je prvi put u ulozi samog sebe.
Sjećate li ste kada ste prvi put pogledali neku predstavu na Splitskom ljetu?
- Ne sjećam se prve, ali sjećam se mnogih. Na tom sam festivalu prije upisivanja studija režije na Akademiji dramske umjetnosti statirao u operama i zavolio tu najteatralniju formu. Točno trideset godina poslije mog odlaska iz Splita vraćam se zahvaljujući genijalnom maestru Tijardoviću.
U nekoj budućnosti, što biste radije režirali: predstavu u Dioklecijanovim podrumima, mjuzikl na Marjanu ili performans na Poljudu za vrijeme utakmice Hajduka?
- Biram performans na Poljudu, najljepšem stadionu na svijetu, za vrijeme poluvremena, poput Super Bowl spektakla, sa Severinom, Jelenom Rozgom, Lidijom Bačić i sto plesačica kojima bi za tu prigodu pjesme remiksirao Zvonimir Dusper Dus. Gorjelo bi!
Da li i po vama Hajduk živi vječno?
- Svi živimo vječno. Hajduk umire pa se reanimira. I tako vječno.
Pratite li nogomet?
- Ne.
Najdraže mjesto u Splitu?
- Tijardovićeva ulica u Splitu gdje živi dvoje divnih umirovljenika koje volim najviše na svijetu.
Koji biste savjet dali 20-godišnjem sebi, mladiću koji tek ulazi u svijet odraslih?
- Svi lažu da sve znaju. Zemlja smo iskompleksiranih mediokriteta koji će uskoro uvesti krizu kompetencije i krizu kriterija. Ali ne boj se. Razmisli da ostaneš u Berlinu ili Amsterdamu. Ne obraćaj pažnju što drugi govore. Čuvaj ljubav kad je nađeš. Vlaji su, zapravo, super.
Koje vam je najintimnije sjećanje na djetinjstvo?
- More. Valovi. Ronim. Svi se smiju. Na radiju Splitski festival. Cvrčci.
Kad ne režirate, zamišljate li ponekad ljude oko sebe kao likove u vlastitoj predstavi?
- Kad ne režiram, pišem drame i zapisujem lude ljude oko sebe u likove, ali i lude ljude u sebi koje upoznajem pišući o njima.
Kad bi vaš život bio kazališna predstava, koji naslov bi ga najbolje opisao?
- Dalay Lemo.
Znate li loviti ribu?
- Mi vegetarijanci puštamo druga bića na miru. Osim kad nas napadne neka "beštija", onda lajemo i grizemo.
Otkad ne jedete "živa bića"?
- Ove godine slavim sretnih 25 godina pure (palente) i paprika.
Na što ste najponosniji, a da nema veze s kazalištem?
- Na autocestu Zagreb - Split.
Koga možete nazvati usred noći, bez razmišljanja?
- Boga. Ili brige.
Što vam najteže pada u vezi protoka vremena?
- Starost, bolest, smrt.
Što nikada ne biste mogli oprostiti?
- Nadam se da bih mogao sve, ipak, nekako oprostiti. Nema nam dalje bez oprosta. I sebi i drugima. Ali u pravom trenutku, na pravi način.
Poroci - javni ili tajni?
- Svoje poroke transformiram u predstave i tako pokušavam pročistiti i sebe i publiku.
Skriveni talenti?
- Čitanje tuđih skrivenih namjera.
Koji izum vam je najviše olakšao život?
- Sveti iPhone.
Što radite kada ne radite?
- Režiram predstave. To je igra, a ne rad. Kad se ne igram, onda spavam, a to je rijetko.
Osim u teatru, gdje vas se najčešće može sresti?
- Na semaforu, u autu, na putu prema probi.
Koja vam pjesma uvijek popravi raspoloženje?
- Vogue.
Ima li nešto što obožavate, a pomalo vam je neugodno priznati?
- Fashion.
Da se u idućem životu rodite kao životinja, što biste voljeli biti?
- Ha ha! Zanimljivo pitanje za vegetarijanca koji vjeruje u reinkarnaciju. Hm… majmun. Ili lemur.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....