Na završnoj svečanosti dodijeljene su nagrade najboljim filmskim ostvarenjima, Počasno Srce Sarajeva emotivno je primio Emir Hadžihafizbegović, a među dobitnicima našla se i hrvatska redateljica Karla Jelić.
U Sarajevu su nakon osam festivalskih dana, brojnih premijera, punih kinodvorana i gostovanja velikih svjetskih i regionalnih imena proglašeni pobjednici 32. Sarajevo Film Festivala. Na završnoj svečanosti u petak navečer dodijeljena su Srca Sarajeva najboljim ostvarenjima u natjecateljskim programima, a glavna nagrada među dugometražnim igranim filmovima pripala je filmu „Everytime” austrijske redateljice Sandre Wollner. Za Srca Sarajeva ove se godine natjecao ukupno 51 film u četiri natjecateljska programa – dugometražnog igranog, dokumentarnog, kratkog igranog i studentskog filma.
Jedan od najemotivnijih trenutaka završne večeri pripao je Emiru Hadžihafizbegoviću, kojem je uručeno Počasno Srce Sarajeva za izniman doprinos filmskoj umjetnosti i karijeru tijekom koje je ostvario više od sedamdeset filmskih uloga. Bosanskohercegovački glumac, koji je tijekom desetljeća surađivao s nekima od najvažnijih redatelja u regiji, tako je dobio jedno od najvažnijih priznanja festivala koji je pratio gotovo od njegovih početaka.
Vidno dirnut, Hadžihafizbegović nagradu nije želio pripisati samo sebi. Podsjetio je da je film kolektivna umjetnost i zahvalio brojnim kolegama s kojima je tijekom karijere radio, a priznanje je podijelio i sa svojom obitelji, suprugom Aidom, kćeri Amrom i sinom Edinom. Posebnu posvetu ostavio je za kraj, poručivši da Srce Sarajeva dijeli s braniteljima grada jer, kako je rekao, bez njih ne bi bilo ni Sarajevo Film Festivala.
Hadžihafizbegović se time pridružio velikim imenima svjetske i regionalne kinematografije kojima je festival tijekom godina dodijelio svoje počasno priznanje. Ovogodišnja Počasna Srca Sarajeva dobili su i britanska glumica Emily Watson, meksički glumac, redatelj i producent Diego Luna, američki glumac Woody Harrelson te iranski redatelj i dvostruki oskarovac Asghar Farhadi. Watson je ove godine imala i važnu festivalsku funkciju – bila je predsjednica žirija Natjecateljskog programa dugometražnog igranog filma.
Najvažnije natjecateljsko priznanje, Srce Sarajeva za najbolji dugometražni igrani film, osvojio je „Everytime” redateljice Sandre Wollner. Film je u Sarajevo stigao nakon svjetske premijere u programu Un Certain Regard Filmskog festivala u Cannesu, gdje je također osvojio glavnu nagradu. Priča prati ožalošćenu majku koja nakon tragedije kreće na dugo odgađano putovanje, a Wollner kroz odnose svojih likova istražuje krivnju, gubitak i oprost.
Srce Sarajeva za najbolju režiju osvojila je gruzijska redateljica Ana Urushadze za film „Supporting Role” („Sporedna uloga”), dok je Srce Sarajeva za najboljeg glumca pripalo rumunjskom glumcu Adrianu Văncicău za ulogu u filmu „You Don‘t Belong Here” redatelja Florina Șerbana. Najboljom glumicom proglašena je Eva Kostić za ulogu u filmu „17”, dugometražnom prvijencu redateljice Kosare Mitić.
U dokumentarnoj konkurenciji glavnu je nagradu osvojila „Planina” („To Hold a Mountain”) redatelja Biljane Tutorov i Petra Glomazića. Riječ je o koprodukciji Srbije, Francuske, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske koja prati zajednicu na crnogorskoj Sinjajevini i njezinu borbu za očuvanje planine i tradicionalnog načina života. Autori političku i ekološku temu povezuju s intimnim portretom ljudi koji ondje žive, a film je prije Sarajeva već privukao međunarodnu pozornost.
Poseban razlog za slavlje imala je i hrvatska kinematografija. Srce Sarajeva za najbolji kratki dokumentarni film osvojila je hrvatska redateljica Karla Jelić za „Tihu misu” („Holy Defiance”). Petnaestominutni dokumentarac prati javna molitvena okupljanja muškaraca na hrvatskim trgovima i umjetničke akcije multimedijske umjetnice Arijane Lekić Fridrih, koja im se suprotstavlja svojim performansom „Tiha misa”. Jelić se tako iz Sarajeva vratila s jednim od glavnih festivalskih priznanja, dok je Hrvatska sudjelovala i u produkciji pobjedničkog dugometražnog dokumentarca „Planina”.
Posebnu nagradu žirija u dokumentarnoj konkurenciji osvojio je film „The Ferry Flows” ukrajinskog redatelja Zhore Papoiana, dok je Posebna nagrada Perspektive mladih pripala filmu „Skateboarding Is Not for Girls” redateljice Dine Dume. Posebnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti osvojila je redateljica Helena Maksyom za dokumentarni film „Don‘t Ask Me If I Killed”, a posebno priznanje u toj kategoriji pripalo je redateljici Kosari Mitić za „17”.
Još jedna nagrada imala je hrvatsku poveznicu. Srce Sarajeva za najbolji kratki igrani film osvojio je „Niko ništa nije rekao” srpske redateljice i scenaristice Tamare Todorović, nastao u koprodukciji Srbije, Francuske, Slovenije i Hrvatske. U filmu glumi i hrvatska glumica Iva Kraljević, koja tumači Jasminu, a hrvatski koproducent je Dinaridi Film. Petnaestominutni film prati Katarinu, koja dolazi u kuću prijateljice svoje kćeri kako bi se suočila s posljedicama naizgled bezazlene dječje igre koja je pošla po zlu. Film je prije Sarajeva bio i u službenoj konkurenciji kratkometražnih filmova ovogodišnjeg Cannesa.
Među ostalim priznanjima, Cineuropa Prize pripao je filmu „17” Kosare Mitić, dok je CICAE nagradu osvojio „Everytime” Sandre Wollner. Time je pobjednički film glavne konkurencije iz Sarajeva otišao kući s još jednim priznanjem.
A tijekom osam festivalskih dana crvenim tepihom prošla je jaka postava hrvatskih glumaca i filmaša. Među njima su bili Goran Višnjić, Goran Bogdan, Goran Navojec, Marija Škaričić, Barbara Nola, Marina Fernandez, Ivana Roščić, Stojan Matavulj i Šimun Šitum, a u Sarajevu su bili i redatelji Igor Bezinović, Vinko Brešan i Igor Jelinović.
Nakon dodjele nagrada filmski dio završnice nastavljen je naslovom koji sa Sarajevom ima posebnu vezu. Festival je zatvorila restaurirana verzija „Ničije zemlje” bosanskohercegovačkog redatelja i scenarista Danisa Tanovića, prikazana 25 godina nakon premijere filma koji je osvojio Oscara za najbolji film na stranom jeziku. Povratak jednog od međunarodno najuspješnijih bosanskohercegovačkih filmova na veliko platno tako je simbolično zaokružio 32. izdanje festivala.
A kada su završile projekcije, slavlje se preselilo na sarajevske ulice. Kod Vječne vatre u Titovoj ulici održan je veliki završni party, za koji je bio zadužen međunarodno poznati DJ Solomun, rođen u Bosni i Hercegovini. Središte Sarajeva pretvorilo se u veliki plesni podij kojim su tisuće posjetitelja ispratile još jedno izdanje festivala, a za one najupornije zabava se nastavila i nakon njegova nastupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....