Slavna portugalska pjevačica Mariza, 27. kolovoza stiže u Split, gdje će nastupiti u vrtovima Galerije Meštrović, a ekskluzivno nam je otkrila kakvo joj je bilo odrastanje u obiteljskom restoranu gdje se prvi put susrela s fadom i koliko ju je promijenilo majčinstvo.
U Hrvatsku se vraća jedna od najprepoznatljivijih portugalskih glazbenica današnjice. Pjevačica Mariza (52), pravog imena Marisa dos Reis Nunes, stiže u Split, gdje će 27. kolovoza nastupiti u vrtovima Galerije Meštrović u sklopu Vibrez Festivala, a bit će to još jedan u nizu njezinih susreta s hrvatskom publikom. Tijekom bogate međunarodne karijere više je puta gostovala u našoj zemlji, pa joj dolazak u Hrvatsku nije nepoznanica, a ovoga je puta čeka jedna od najatraktivnijih splitskih koncertnih pozornica na otvorenom. Pjevačica osebujnog glasa i upečatljive pojave već više od dva desetljeća jedno je od najvažnijih imena suvremenog fada, glazbe koju je iz lisabonskih četvrti približila publici diljem svijeta. Nastupala je u prestižnim koncertnim dvoranama, surađivala s brojnim poznatim glazbenicima i prodala milijune albuma, pritom ostajući vjerna portugalskoj glazbenoj tradiciji koju je svojim interpretacijama približila i generacijama koje prije nisu slušale fado. Uoči njezina novog dolaska u Hrvatsku razgovarali smo s Marizom o koncertu koji je očekuje u Splitu, ali i o glazbi, životu, obitelji i svemu onome što se događa kada se ugase svjetla pozornice.
Čega se najradije sjećate s prijašnjih gostovanja u Hrvatskoj i što možemo očekivati od predstojećeg koncerta?
Kad god nastupam u Hrvatskoj, uvijek osjetim neku posebnu toplinu. U načinu na koji ljudi slušaju ima iskrenosti koja me podsjeća zašto toliko volim biti na pozornici. Sjećam se publike koja je prihvaćala svaku tišinu, svaku notu, gotovo kao da smo komunicirali nekim zajedničkim jezikom koji ne treba riječi.
Veselim se povratku u Split i pjesmama koje su obilježile moj put, ali želim ostaviti prostora i za ono nepredvidivo. Svaki je koncert jedinstven jer svaka publika donosi svoju dušu.
Nastupit ćete u vrtovima Galerije Meštrović, okruženi umjetnošću, mediteranskim zelenilom i morem. Koliko je sam ambijent važan za stvaranje atmosfere na koncertu?
Mjesto na kojem nastupamo uvijek postaje još jedan glazbenik na pozornici. Kad ste okruženi ljepotom, bilo da je riječ o moru, prirodi ili arhitekturi, emocije ne morate stvarati na silu – one su već ondje. Vrtovi Galerije Meštrović imaju atmosferu koja poziva na razmišljanje i vjerujem da će taj ambijent stvoriti prekrasan dijalog s glazbom te cijelo iskustvo učiniti još intimnijim.
Jednom ste rekli da vas Hrvatska zbog mora i ljudi podsjeća na Portugal. Postoji li neko mjesto na svijetu, osim Portugala, na kojem biste mogli zamisliti svoj život?
Portugal će uvijek biti moj dom. Ondje su moji korijeni, ondje žive moje uspomene. No život me naučio da možemo pripadati više nego jednom mjestu. Postoje gradovi diljem svijeta u kojima se osjećam istinski dobrodošlo, a Hrvatska je svakako jedno od takvih mjesta. Kad bih ikada zamišljala život negdje drugdje, to bi moralo biti uz more, ondje gdje život još uvijek ima vremena disati.
Rođeni ste u Mozambiku, ali ste odrasli u lisabonskoj četvrti Mouraria, koju često nazivaju kolijevkom fada. Koliko vas je djetinjstvo oblikovalo kao umjetnicu?
U potpunosti. Sve što sam danas rođeno je upravo u tim ranim godinama. Mouraria me naučila da glazba nije nešto daleko niti nešto rezervirano samo za kazališta i koncertne dvorane. Glazba je bila dio svakodnevice, razgovora, proslava, čežnje i ljubavi. Nisam odlučila postati umjetnica. Jednostavno sam odrasla okružena pričama koje su već bile pretočene u pjesme.
Vaši roditelji imali su restoran u kojem su često nastupali izvođači fada. Koje su vam najživlje uspomene na odrastanje u tom okruženju?
Glasovi. Sjećam se ljudi koji bi dolazili umorni nakon posla, a odlazili potpuno promijenjeni jer je netko otpjevao fado koji ih je pogodio ravno u srce. Te su me večeri naučile da glazba ima moć utješiti, povezati ljude i liječiti.
Nisam samo slušala pjesme, učila sam o ljudima.
Volite li i sami kuhati? Postoji li neko tradicionalno portugalsko jelo koje posebno volite pripremati za obitelj ili prijatelje?
Volim, iako mi život ne ostavlja uvijek onoliko vremena za kuhanje koliko bih željela. Kuhanje je još jedan način na koji pokazujemo ljudima da nam je stalo do njih. Volim jednostavnu portugalsku hranu, pripremljenu bez žurbe. Ponekad su najljepši obroci upravo oni koje dijelimo za stolom uz mnogo razgovora i smijeha.
Prije nego što ste se posvetili fadu, pjevali ste gospel, soul, jazz i brazilsku glazbu. Zbog čega ste se na kraju odlučili upravo za fado?
Ne mislim da sam ja odabrala fado, već je fado odabrao mene. Istraživala sam različite glazbene svjetove i zahvalna sam na svakome od njih jer su oblikovali moj glas i moj glazbeni senzibilitet. Ali kad god bih pjevala fado, osjećala sam da sam se vratila kući. U njemu je bila moja istina.
Kada ne nastupate, kakvu glazbu slušate?
Soul, jazz i gospel i dalje slušam s velikom ljubavlju. Ti me glazbeni žanrovi i danas snažno nadahnjuju. No moje su playliste prilično raznolike. Dobra glazba nema nacionalnost ni žanr. Ono što me pokreće jest iskrenost.
Često se kaže da je fado mnogo više od glazbe – da je način života. Kako biste vi objasnili fado nekome tko ga sluša prvi put?
Fado nije tuga. Fado je istina. To je hrabrost da prihvatimo svaku emociju bez pretvaranja da smo snažniji nego što jesmo. U njemu istodobno žive čežnja, nada, otpornost, ljubav i gubitak. Čak i ako ne razumijete riječi, možete osjetiti što vam fado želi reći.
Velik dio života provodite putujući. Što vam pomaže da ostanete čvrsto na zemlji i što vas uvijek podsjeti na dom?
Moja obitelj. Bez obzira na to gdje se nalazim, oni su moje središte. A tu su i mali rituali – telefonski poziv kući, kava koju u miru popijem sama, trenutak tišine prije izlaska na pozornicu. Dom nije samo mjesto. Dom su ljudi koje uvijek nosimo sa sobom.
Vaš sin Martim danas je tinejdžer. Kako se majčinstvo mijenjalo tijekom godina i čemu vas je on naučio o vama samima?
Majčinstvo je promijenilo sve. Naučilo me da ljubav ne poznaje uvjete i da ranjivost može biti izvor snage. Dok sam gledala Martima kako odrasta, rasla sam i ja. Djeca imaju tu divnu sposobnost da nas podsjete na ono što je uistinu važno.
Kako usklađujete međunarodnu karijeru i obiteljski život? Je li danas lakše nego kada vam je sin bio malen?
Ne vjerujem da savršena ravnoteža postoji. Postoje razdoblja kada posao od vas traži više, kao i ona kada je obitelj na prvome mjestu. Najvažnije mi je da u potpunosti budem prisutna ondje gdje se u tom trenutku nalazim. Tijekom godina naučila sam mnogo bolje čuvati i štititi te trenutke nego što sam to znala na početku.
Na pozornici ste iznimno emotivni i snažni. A kakvi ste kada se ugase svjetla pozornice?
Mnogo mirnija nego što ljudi zamišljaju. Uživam u jednostavnim trenucima, vremenu provedenom s obitelji, smijehu s prijateljima i promatranju života oko sebe. Intenzitet koji ljudi vide na pozornici pripada glazbi. Izvan pozornice najviše cijenim mir.
Kada biste danas mogli dati samo jedan savjet djevojčici koja je pjevala u restoranu svojih roditelja u Mourariji, što biste joj rekli?
Rekla bih joj da se ne boji biti drukčija. Da vjeruje svojoj intuiciji, da radi predano i ponizno te da nikada ne izgubi radost pjevanja. Bit će teških trenutaka, ali jednoga će dana svi oni dobiti svoj smisao. A prije svega, rekla bih joj da će dobrota uvijek biti moćnija od uspjeha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....