Našoj glazbenoj divi ovih dana izlazi autobiografija ‘Slobodna kao mačka‘ povodom čega je dala ekskluzivni intervju za novi broj Glorije u kojem govori o bogatoj karijeri, nemoralnim ponudama, velikim ljubavima, majčinstvu i svom jedinom unuku.
Jedna od naših najposebnijih i najpostojanijih pjevačica, Zdenka Kovačiček, u siječnju 2026. proslavit će 82. rođendan. No, prije toga ona će publici nešto darovati, ali ne kroz glazbu, već kroz pisanje - 15. studenog na Interliberu promovirat će svoju autobiografiju "Slobodna kao mačka". Štivo koje stiže pred čitatelje bez sumnje je intrigantno. Pjevačica, naime, bez zadrške govori o životu koji je proživjela punim plućima, glazbi, karijeri, ljubavima, ali i o ljudima koji su joj nanijeli nepravdu. Iza ove rođene Zagrepčanke bogata je karijera koju je započela još kao tinejdžerica, s kolegicom Nadom Žitnik kao Duo Hani, a kasnije se posvetila samostalnoj karijeri koja traje do danas. Iza nje su koncerti diljem Europe, duge turneje po Rusiji, nastupi na turističkim kruzerima, deseci pjesama, albumi, ali i kazališne predstave. No, najponosnija je na svoje dvije životne uloge - mame i bake.
Naslov knjige "Slobodna kao mačka" zvuči kao savršena metafora za vaš život...
"Da, točno tako. Kad su mi urednice predložile taj naslov, odmah sam rekla - to sam ja. Uvijek sam bila slobodna, neovisna i samostalna, a u svim situacijama, koliko god bile teške, dočekala sam se na noge. To mi je valjda urođeno - neki instinkt da preživim, da se dignem i nastavim dalje."
Kako je došlo do ideje da napišete autobiografiju?
"Ideja je došla od moje kćeri Tine. Kad bi slušala sve te priče iz mog života, rekla bi: "Mama, pa ti moraš to zapisati!" I onda sam si pomislila - pa možda je u pravu. Jednog ljeta u mojoj kućici u Istri, ispred koje je velika livada i potpuni mir, uzela sam bilježnicu i počela pisati rukom. Pisala sam tri, četiri godine - onako iz duše, iskreno, bez uljepšavanja. Kad bih se vratila u Zagreb, sve bih pretipkala na kompjutor."
Je li vam se bilo teško prisjetiti baš svega?
"Nije, imam dobro pamćenje, a doma imam i ogromnu arhivu koja me podsjetila na neke događaje. Kad sam krenula pisati, sjećanja su samo navirala. Htjela sam zapisati svoj život, svoju istinu i neke stvarne situacije kroz koje prolazi žena na sceni - nezaštićena, sama, u svijetu u kojem muškarci često imaju zadnju riječ. Tako da u knjizi donosim lijepe, ali i one manje lijepe stvari koje su mi se događale. Pišem i o ljudima koji se prema meni, u najmanju ruku, nisu ponašali korektno. Mislim da će knjiga biti zanimljivo štivo za one koji će je pročitati. Pisala sam bez filtera, htjela sam biti i oštrija, ali su me moje urednice ublažile."
Što će čitatelji novo otkriti u vašoj knjizi?
"Mnogo toga. Ima tu i nepoznatih priča iz karijere i detalja iz privatnog života o kojima nikad nisam govorila. Neke će stvari možda iznenaditi ljude koji misle da me poznaju. Pisala sam o onima koji su me podržavali, ali i o onima koji su me pokušali sputavati. Problem su bili diskografi, oni koji odlučuju što će se objaviti. Jedan od njih mi cijeli život nije dao priliku, jer je smatrao da moja muzika nije komercijalna. Neki kolege nikada mi nisu platili za moje nastupe i suradnje, a ono što je najgore, nikada nisu imali potrebu niti se ispričati. U mladosti me jedan kolega ružno ucijenio ako želim nastupiti na Zagrebačkom festivalu, ali o tome sam više napisala u knjizi."
Unatoč svemu, uspjeli ste se izboriti za sebe i izgraditi autentičnu karijeru...
"Da, jer sam išla svojim putem. Jazz i blues su moja glazba, moja priroda. Taj put mi nije donio novac kao što bi to možda neka komercijalnija glazba, ali nisam mogla protiv sebe. U mene nitko nije ulagao, osim mene same. Tri sam albuma sama financirala i nije mi žao."
Vaša karijera zapravo je počela jako rano, zar ne?
"Kao klinka sam bila članica Pionirskog kazališta, današnjeg ZKM-a. Odrastala sam s glumom, pjesmom i plesom uz Zvjezdanu Ladiku, vjerojatno najbolju pedagoginju na ovim prostorima. Naravno, mislila sam da mi je sljedeći korak Akademija dramske umjetnosti, no život je htio drugačije. Jer, bila sam strašno zaljubljena u glazbu. Nada Žitnik, moja prijateljica iz srednje škole, s kojom sam noćima slušala Radio Luxembourg i pjevala do iznemoglosti, za ruku me odvela na natjecanje Prvi pljesak, jer sam bila užasno sramežljiva. Bilo je to u tadašnjem Varijeteu, koji je vodio Viki Glovacki. To je bila odskočna daska za mnoge naše glazbenike - od Arsena i Gabi do Zdenke Vučković i Karla Metikoša. Nada i ja tada smo imale trinaest godina. Uglavnom, nas dvije klinke pobijedile smo i napravile pravi dar-mar. Prozvali su nas Zagrebačkim vrapcima, zvali na radio i televiziju, nastupale smo na plesnjacima... Nastalo je čisto ludilo."
Supruga ste upoznali u inozemstvu?
"Da, i Nada i ja smo našle svoje Rudyje. Njezin Rudy je bio Nijemac, a moj Austrijanac, rođeni Bečanin. Kako smo se obje zaljubile, tako se i raspao naš Duo Hani. Nada je sa svojim Rudyjem otišla u Kanadu, gdje i danas živi. A ja i moj Rudy Kempersky, također muzičar - basist - osnovali smo bend i krenuli raditi uglavnom po Njemačkoj i Austriji. Priznajem da mi je on bio čovjek po mjeri, osoba koja voli i živi glazbu, s manirima. Ali u jednom trenutku htjela sam se skrasiti, imati obitelj, a on za taj korak nije bio spreman. Bili smo u braku osam godina."
Šminka i frizura Ivana Šimunić
Styling Dubravka Jelenčić/Fashion&Art
Snimljeno u Studiju Haramina, Zagreb
Cijeli razgovor sa Zdenkom Kovačiček pročitajte u novom broju magazina Gloria koji je u prodaji od 13. studenoga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....