Zagrebački funk sastav The Bastardz već više od tri desetljeća gradi prepoznatljiv glazbeni identitet spajajući funk, soul, jazz i urbani pop. Od osnutka 1990. godine bend je ostao vjeran grooveu, opuštajućem, zaraznom ritmu koji poziva na ples. Tijekom godina surađivali su s brojnim domaćim i međunarodnim glazbenicima, od Josepha Bowieja, osnivača grupe Defunkt, do Davora Gobca, Zdenke Kovačiček i Songkillersa. Domaći groove kolektiv ljeto je otvorio singlom "Sunce, more" nedavno objavljenim u dvije verzije. Oblikovao ju je osnivač benda Jex, odnosno Zoran Jäger, koji već više od tri desetljeća kreira prepoznatljiv zvuk benda. O novoj pjesmi, bendu, životu između Pule i Zagreba te glazbi kao životnom pozivu razgovarali smo s pjevačicom grupe, Natašom Petrić "Tashom".

Zašto su objavljene dvije verzije pjesme "Sunce, more"?

"Odlučili smo se na klasičnu i „caribbean vibe“ varijantu zato što smo osjećali da pjesma može zaživjeti na dva načina. Jedna verzija prirodno je otišla u ležerniji smjer, dok druga ima više plesne energije i groovea. Kada ne možete odlučiti koje je "lice" pjesme bolje, objavite oba".

The Bastardz u.laze u ljeto s dvije verzije pjesme ‘Sunce, more‘

DAVOR DENKOVSKI

Najtočniji opis Bastardza bio bi glazbeni kolektiv, a ne bend. U čemu je razlika?

"Jednostavno smo nadrasli podjelu na klasičan bend i „nešto drugo“. Postali smo svojevrsni funk/soul kolektiv čiju stalnu postavu, uz Jexa, (gitara i autor) čine Damir Šomen "Šomi" (bubnjevi), Alen Svetopetri "Sveto" (bas gitara), Gojko Tomljanović "Goja" (klavijature), Ivica Premelč "Ywek" (saksofon), Mario Huljev (vokal) te ja. Imamo i proširenu glazbenu postavu sastavljenu od dugogodišnjih suradnika i prijatelja: kad se svi okupimo, na pozornici vidite pozamašan broj muzičara. Zato se često šalimo da sviramo svugdje gdje nas pozornica može izdržati, bilo u suženom ili proširenom izdanju. Tako se ideja prozvati se kolektiv nametnula sama.

Najavljuje li nova pjesma – novi nosač zvuka?

„Nakon osam klasičnih CD albuma, u novije vrijeme prešli smo na digitalna izdanja i singlove. Poslije posljednjeg albuma "The Bastardz 30" iz 2020. godine, fokus smo prebacili na singlove i digitalna izdanja. U tom smo razdoblju objavili niz pjesama poput "Pleši sa mnom", "Ljubav za sve nas", "Budala", "Sve je lako kad si gad" (u suradnji s Davorom Gobcem), "Funky Mama" (u suradnji sa Zdenkom Kovačiček) te "Močvara" u suradnji s Rambo Amadeusom. Sve te pjesme, zajedno sa singlom "Sunce, more" i još nekoliko nadolazećih singlova, naći će svoje mjesto na novom digitalnom izdanju Bastardza. Polako se slaže novo poglavlje, u formi koja odgovara današnjem načinu slušanja glazbe – fleksibilno, digitalno i svakako otvoreno za stalne nadogradnje."

Kako biste opisali svoje 18-godišnje glazbeno putovanje s The Bastardzima?

"Glazba je za mene poziv, a ne posao, i zato je iznimno važno s kim je dijelim, a s Bastardzima to je uvijek nepredvidiva i neizvjesno zanimljiva avantura. Na neki način, glazba uživo je dijeljenje emocionalne intime na pozornici. Kako kažu i same pjesme od Bastardza. I upravo u toj raznolikosti je čar. Stati s njima na binu uvijek je avantura, jer studijske forme pjesama na koncertima se šire i ponovno slažu. Znamo otprilike gdje počinjemo, ali nikada ne znamo gdje ćemo završiti. U live nastupu rijetko se držimo studijskih aranžmana, nego sve s puno improvizacije i "jammanja". A to je danas rijetkost."

Koje su vam njihove pjesme bile drage prije nego što ste 2008. došli na mjesto Helene Bastić?

"Helena Bastić je u tom bendu ostavila vrlo snažan pečat, pa je nakon nje bilo teško bilo kome doći na njezino mjesto. Ljudi se vežu za glas i za sliku, i uvijek je izazovno ući nakon nekoga tko je obilježio određeno razdoblje. Potrebno je vrijeme da publika prihvati promjenu i navikne se na novi glas i novu energiju, koja pritom ne može i nikako ne treba biti kopija prethodne, već unijeti svoju autentičnost. Ne mogu izdvojiti samo jednu pjesmu, ali kad već moram, onda je to meni bliska pjesma "Luda zbog tebe", koja me jednostavno nekako "ufura" u dan.

Koncer ‘The Bastardza‘ 2010. u Natašinoj rodnoj Puli

SRECKO NIKETIC/CROPIX CROPIX

Kako život na potezu rodna Pula – Zagreb utječe na vas? Što vam najviše nedostaje iz Pule kada ste u Zagrebu – a što iz Zagreba kada ste u Puli?

"Volim se kretati i teško ostajem dugo na jednom mjestu. Volim voziti i putovati, pa mi je ta relacija Pula–Zagreb prirodna i lagana. Rođena sam uz more i bez mora ne mogu. Ono me inspirira, smiruje i vraća u ravnotežu, pa je to jedan od razloga zbog kojeg radije putujem. More mi je oduvijek najviše nedostajalo kada sam u Zagrebu. Živjela sam šest godina u Zagrebu i svako malo osjećala potrebu vratiti se u Pulu, makar na kratko, samo da ponovno osjetim miris soli u zraku koji me puni energijom."