Naša nacionalna baletna prvakinja Edina Pličanić, nakon završetka karijere, sa suprugom Franom i sinom Zenom preselila se u Francusku u grad na ušće rijeke Loire gdje ju je očarala bujna priroda, ali i uređeno društvo.
Edina Pličanić (48), balerina sa statusom nacionalne prvakinje koja je godinama svojim virtuoznim plesom oduševljavala ljubitelje baleta, danas živi daleko od pozornice – i rekli bismo, život iz bajke. U jesen 2022., nakon oproštaja s pozornicom zagrebačkog HNK-a kojem je bila vjerna gotovo trideset godina, a na kojoj je otplesala sve uloge o kojima balerine sanjaju, svoj je život posvetila obitelji - 8-godišnjem sinčiću Zenu i suprugu Frani. Zahvaljujući Franinom poslu u brodogradnji, život ih je odveo na zapad Francuske, u čarobnu Bretanju. Smjestili su se u Saint-Nazaireu, slikovitom gradiću na ušću rijeke Loire koja se ulijeva u Atlantski ocean – i ondje pronašli svoj novi dom. Obitelj živi u šarmantnoj kući s bajkovitim vrtom punim ruža i raznovrsnog bilja, svega tristotinjak metara od oceana čiji šum u tišini noći slušaju kao najljepšu glazbu.
"Priroda je ovdje predivna i bujna, o svakom stablu i biljci netko brine. Čak i unutar samog grada postoje drvoredi koji tvore zeleni tunel, prirodni zaklon od sunca. Kada se nešto gradi, stabla se ne uklanjaju, već se građevine prilagođavaju prirodi. To je zaista predivno vidjeti. Klima je vlažna, vegetacija bogata, iako je ovog proljeća više kiše palo u Zagrebu nego ovdje kod nas", govori Edina, koja se u međuvremenu pretvorila u strastvenu vrtlaricu.
Uživanje u njezi ružinih grmova, pljevljenju, obrezivanju i okopavanju postalo joj je svakodnevica, no ono što je najviše veseli su duge šetnje beskrajnim pješčanim plažama, jednim od najpoznatijih u ovom dijelu Francuske, koje će uskoro preplaviti turisti.
"Moj se sin već okupao, obožava valove i uvjerena sam da će jednog dana postati surfer", sa smiješkom govori Edina, kojoj je ipak, kad je riječ o kupanju, draže naše bistro, plavo Jadransko more. No život uz ocean donosi posebnu čar, drugačiji su mirisi, zvukovi, horizonti... A ne treba zaboraviti ni bogatstvo morskih plodova koji svakodnevno pristižu iz dubina oceana: školjke, rakovi, razne vrste riba...
"Sve je ovdje predivno - priroda, ljudi, hrana, božanstveni gradovi, plaže, ocean, bajkoviti dvorci uz rijeku Loiru... No ono što me najviše impresionira jest koliko je društvo uređeno. Ako niste zaposleni, kao što je slučaj sa mnom, podrazumijeva se da volontirate i pomažete drugima, bez obzira na vjeru, porijeklo ili boju kože. U tome zaista uživam", kaže Edina, koja je zahvaljujući svakodnevnom kontaktu s Francuzima već prilično dobro svladala francuski jezik. Upoznaje nove ljude, širi krug poznanstava, a jedino što joj iz Zagreba istinski nedostaje su prijatelji.
Ipak, i tu prazninu uspijeva ublažiti čestim dolascima u Zagreb. Naime, pri kraju je studija baletne pedagogije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koji je većim dijelom pratila online, a svakih mjesec i pol dolazila je i na nastavu uživo. Krajem prošle godine stiglo joj je i novo priznanje za njezin predani rad – Nagrada za poseban doprinos plesnoj umjetnosti, koju joj je dodijelila strukovna udruga Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika.
"Zagreb često posjećujem, ponajviše zbog studija, pa mi grad u tom smislu ne nedostaje. Ponekad poželim razgovor s prijateljima, nekoga s kim bih podijelila svakodnevne priče… No, tu su telefoni, a i ovdje u Francuskoj moj se krug poznanstava polako širi. Najviše sam se posvetila svom sinu i suprugu, najdivnijem čovjeku kojeg poznajem, i uživam u toj našoj maloj obitelji te svakodnevnim sitnicama koje život znače", kaže Edina.
"Često dolazim u Zagreb, uglavnom zbog studija, pa mi grad u tom smislu ne nedostaje. Ponekad poželim razgovor s prijateljima, nekoga s kim bih podijelila svakodnevne priče... ali tu su telefoni, a moj se krug ljudi i ovdje u Francuskoj polako širi. Uglavnom, posvetila sam se sinu i suprugu – najdivnijem čovjeku kojeg poznajem – i uživam u toj svojoj maloj obitelji te svakodnevnim sitnicama koje život znače. Kada sam prije dvije i pol godine odlazila iz Zagreba, činilo se to kao velika promjena i hrabar korak, ali sreća prati hrabre, pa se i meni osmjehnula. Zaista uživam ovdje gdje sam sada – a što će život još donijeti, tek ćemo vidjeti“, zaključuje Edina iz dalekog i sunčanog Saint-Nazairea dok priprema ručak za svoje dečke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....