Venecuelanska političarka Maria Corina Machado ovogodišnja je dobitnica Nobelove nagrade za mir, a svoj je život posvetila borbi za društvene promjene u zemlji koju nikada nije napustila, unatoč silnim prijetnjama.
Venecuelanska oporbena čelnica Maria Corina Machado (58) dobitnica je ovogodišnje Nobelove nagrade za mir za promicanje demokratskih prava i neumornu borbu za tranziciju svoje zemlje prema slobodi, i to kao žena koja je postala simbol hrabrosti u vremenu kada autoritarni režimi pokušavaju ugušiti glas naroda, obznanio je odbor za dodjelu uvažene nagrade iz Norveške. Time je potvrdila svoj simbol hrabrosti, upornosti i nepokolebljive vjere da demokracija mora i može prevladati – bez obzira na cijenu.
Maria se posljednjih 14 mjeseci skriva i to otkako je venecuelski režim krenuo gušiti neistomišljenike nakon izbora prošle godine pa se ne zna hoće li moći prisustvovati ceremoniji dodjeli nagrade koja će biti održana u prosincu u Norveškoj, a odbor kaže da se suočava s ozbiljnim prijetnjama po život.
"To je pitanje sigurnosti i prerano je reći. Ovo je ozbiljna sigurnosna situacija koju prvo treba riješiti", zaključio je Jørgen Watne Frydnes, predsjednik Nobelovog odbora, prenosi BBC.
Maria je rođena 7. listopada 1967. u Caracasu i odrastala je u uglednoj obitelji. Otac joj je bio uspješan industrijalac Henrique Machado Zuloaga, vlasnik jedne od najvećih čeličana u zemlji, dok je majka Corina Parisca radila kao psihologinja. Od djetinjstva je pokazivala odlučnost i osjećaj za pravdu, ali i ambiciju da mijenja svijet, ne samo pasivnim promatranjem, već djelovanjem.
Diplomirala je industrijsko inženjerstvo na prestižnom sveučilištu Universidad Católica Andrés Bello, a potom stekla magisterij iz financija na poslovnoj školi IESA. U vrijeme kada je većina njezinih vršnjaka sanjala o karijeri u korporacijama, Maria Corina je odlučila posvetiti se društvenim promjenama.
Od inženjerke do glasne kritičarke režima
Njezin politički angažman započeo je 2002. godine, kada je suosnovala građansku organizaciju Súmate, koja se bavila nadzorom izbora i promicanjem građanske odgovornosti. Cilj joj je bio jednostavan – osigurati poštene izbore u zemlji kojom je tada vladao Hugo Chávez. No, kako to obično biva u režimskoj vladavini, ubrzo je postala meta. Optužena je za zavjeru i izdaju domovine, a napadi iz državnih medija usmjereni prema njoj nisu prestajali. No, umjesto da se povuče i pritaji, Maria je u svoju borbu odlučila krenuti još hrabrije.
Osam godina kasnije bila je izabrana za zastupnicu u Nacionalnoj skupštini Venezuele, gdje je bila jedna od rijetkih žena koje su se usudile izravno kritizirati tadašnju vlast. “Ja nisam neprijatelj Venezuele. Ja sam njezina kći,” rekla je u svom prvom parlamentarnom govoru, čime je osvojila srca građana. U parlamentu je ostala sve do 2014. godine kada ju je režim izbacio i oduzeo joj imunitet koji joj je dotad pripadao. Uslijedile su nove prijetnje, nadzor i kontrola njezina života, zabrane javnih nastupa te višestruke istrage. No, Maria Corina nije posustala ni tada.
Željezna dama Venezuele
U političkom kaosu koji je uslijedio nakon smrti Huga Cháveza i dolaska Nicolása Madura na vlast, Maria je postala najprepoznatljivije lice oporbe. Njezina odlučnost i beskompromisni nastupi donijeli su joj nadimak “Željezna dama Venezuele”. Unatoč stalnim i dugogodišnjim prijetnjama, nikada nije napustila svoju zemlju niti pomislila da pobjegne daleko iz nje. "Ne mogu tražiti od drugih da se bore, ako sama odem", rekla je jednom prilikom.
Maria se 2023. godine kandidirala na oporbenim predizborima i odnijela pobjedu s više od 90 posto glasova, bila je kandidatkinja iz naroda, spremna suprotstaviti se Maduru na predsjedničkim izborima. No, režim je još jednom reagirao brzo; izborno povjerenstvo joj je zabranilo kandidaturu, a protiv nje je pokrenuto više procesa. Dok su njezini suradnici bili uhićivani, a prosvjedi ugušeni silom, Maria se povukla iz javnosti, na što je jednostavno bila primorana. Danas živi na javnosti nepoznatom mjestu, ali i dalje aktivno komunicira s pristašama putem svojih posrednika i društvenih mreža.
Njezin zamjenik, diplomat Edmundo González, preuzeo je oporbenu kampanju, no izbori su završili očekivano – pobjedom Madura, uz brojne optužbe za izbornu prijevaru i brutalne represije nad prosvjednicima. Nakon toga, González je pobjegao u Španjolsku, gdje mu je odobren politički azil, a Venezuela je ostala još dublje podijeljena.
Život u tišini
Maria Corina Machado danas živi daleko od kamera i pozornica, ali njezin glas i dalje se daleko i glasno čuje, a osvojena Nobelova nagrada to najbolje dokazuje. Osim nje, dobitnica je brojnih međunarodnih priznanja, među kojima Sakharovove nagrade za slobodu mišljenja i Václav Havelove nagrade za ljudska prava. Ipak, Nobelova nagrada za mir kruna je njezine borbe kojoj je posvetila gotovo cijeli život.
Kao majka troje djece – kćeri Ane Corine (35) te sinova Ricarda (34) i Henriquea (32), često ističe da je upravo obitelj njezin izvor snage. "Moja djeca znaju da je sloboda jedina vrijednost za koju vrijedi riskirati sve", rekla je u jednom od rijetkih intervjua. Djecu je dobila s bivšim suprugom Richardom Sosom Brangerom, s kojim se vjenčala 1990. godine, a razvela se 2001. godine, a svo troje danas živi u inozemstvu zbog ozbiljnih prijetnji koje su bile usmjerene protiv njih i majke. Najmlađi sin Henrique bio je prvi koji je napustio zemlju, a zatim Ricardo, dok je najstarija Ana Corina inzistirala da ostane uz majku što dulje.
Maria Corina Machado današnjim je danom postala više od političarke – ona je simbol prkosa, vjere i izdržljivosti i, ono najvažnije, primjer prave inspiracije i motivacije ženama diljem svijeta koje vode svoje vlastite borbe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....