Mađarski književnik potpuno očekivano dobio je najugledniju svjetsku nagradu kao krunu za svoj osebujni književni rad kojeg je redatelj Bella Tar šest puta prenio na filmsko platno.
Slavni mađarski pisac László Krasznahorkai ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost, što nimalo nije začudilo kulturnu javnost. Književnik čije su knjige prevedene i na hrvatski jezik prije tri godine dobio je i uglednu nagradu Man Booker, i bilo je samo pitanje vremena kada će mu i odbor za Nobelovu nagradu uručiti to priznanje kao krunu njegovog desetljećima dugog, upornog i često samotnog rada, u kojem se jezik koristi ne da bi zabavljao, nego da bi otkrio najdublje slojeve ljudske svijesti. Jer slavni pisac poznat je po svom osebujnom stilu pisanja, dugim rečenicama koje se protežu na stranicama bez prekida, s rijetkim točkama. U romanu Rat i rat, primjerice, čitavih 300 stranica sadrži samo 167 rečenica. Neki pasusi protežu se na desetak stranica, u kojima čitatelj plovi strujom svijesti, refleksijama, slikama, digresijama i detaljnim opisima svijeta i uma protagonista.
Inače, László Krasznahorkai bio je i čest gost u Hrvatskoj, a dolazi i ove godine kao počasni gost na 31. Sa(n)jam knjige u Istri, koji će se održati od 28. studenoga do 7. prosinca u Puli.
László Krasznahorkai rođen je 1954. u Gyuli, gradiću na jugoistoku Mađarske. Dolazi iz obrazovane građanske, a kako je sam rekao, ‘izrazito buržoaske’ obitelji te se kao mlad čovjek morao pobuniti protiv tih buržoaskih konvencija. Otac mu je bio odvjetnik, a majka socijalna radnica, pa je i on u mladosti studirao pravo, no ubrzo je shvatio da ga više zanima književnost i filozofija, pa je diplomirao mađarski jezik i književnost na Sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti. Prve tekstove objavio je još tijekom studija, a 1985. izašao mu je roman Satantango, koji je kod nas objavljen kao Sotonski tango u izdanju nakladničke kuće OceanMore, što ga je odmah uzdiglo u prvu ligu književnih autora ne samo u Mađarskoj već i u Europi. Po toj je knjizi slavni mađarski redatelj Béla Tarr snimio i film i to je bio početak suradnje današnjeg Nobelovca i filmskog autora koji je na veliko platno prenio još pet njegovih djela.
Krasznahorkai je i dobar dio života proveo u inozemstvu, a kako je jednom izjavio, skoro nijedno mjesto gdje je živio ne smatra svojim domom, pa ni ono gdje i danas živi. A to je selo Szentlászló u brdima kraj Budimpešte, gdje se skrasio nakon Berlina, Kyota, New Yorka, Beča, Trsta... No i dalje ga ne drži mjesto.
O svom privatnom životu malo je govorio. Poznato je da se dvaput ženio; s prvom Anikó Pelyhe bio je u braku od 1990. do 1997., a danas je u braku s Dórom Kopcsányi, sinologinjom i grafičkom dizajnericom.
Otac je triju kćeri Kate, Ágnes i Panni.
Iza sebe ima više od dvadeset knjiga, brojne eseje i novele, a slavna američka spisateljica i kritičarka, nakon što je pročitala njegovu drugu knjigu Melankolija otpora iz 1998., prozvala ga je – majstorom apokalipse.
A to i ne čudi jer njegove su teme teške, filozofske, egzistencijalne, često mračne, ali uvijek s dozom ironije i apsurdnog humora. No, svatko tko se uhvati njegovih knjiga ne treba očekivati lako i ležerno štivo koje se čita usput. Jer to su knjige koje mijenjaju način na koji čitatelj misli o vremenu, o propasti, o ljepoti, o suprotnostima. Hrvatski prijevodi do sada pokazuju da postoji publika koja je spremna na izazov, a s Nobelovom nagradom može se očekivati i još veći interes za ovog osebujnog i vrlo važnog književnog maga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....