Zašto baš knjiga o Trešnjevci?

Mislim da je Željko Jerman izjavio da rad svakog umjetnika započinje tako da ujutro pokupi smeće u vlastitoj ulici. I ja sam se vodio za time. Istinu svijeta vidim u tragovima onoga što mi je najbliže. Pišem o onome što mi je najbolje poznato.

Po čemu je vama taj zagrebački kvart drugačiji od ostalih?

Trešnjevka je jedan muzej na otvorenom. Muzej evolucije radništva. To je muzej u stalnoj promjeni u kojem možete vidjeti slojeve i slojeve vremena koji svjedoče kakav je život bio i kakav je postao među ljudima čiji je život oduvijek bio vrlo pragmatičan. Ta je pragmatičnost uspjela u sebe upisati jednu vrlo specifičnu poeziju.

Knjiga obuhvaća posljednjih sto godina života grada. Volite li i inače uroniti u povijest?

Volim priče. Povijest se sastoji od priča. Govori o uzrocima i posljedicama. Sažima sve ono što je ljude guralo prema naprijed, a istovremeno i jasno ukazuje na ono što je nepromjenjivo u ljudskoj prirodi. Povijest je analiza ljudskosti.

Pišete li kampanjski ili volite disciplinu?

Nepopravljivi sam prokrastinator. I ovaj intervju isporučujem otprilike pola sata prije dogovorenog deadlinea. Ali kad pišem, radim to sistematično i samom sebi zadajem radno vrijeme. Biti samostalni umjetnik posao je u kojem uvijek imate najgoreg mogućeg poslodavca – samog sebe.

Na koji način pronalazite teme za pisanje, odnosno što je okidač koji vas ponuka da kažete - To je to, to je tema kojom ću se baviti?

Skupljam sitne kamenčiće i kad mi džepovi postanu teški, ispraznim ih pa od tih kamenčića slažem mozaike. Otprilike tako.

Kakva književnost vas najviše intrigira?

Srednjoeuropska. Intelektualni i umjetnički zahtjevna. Ali isto tako i lucidna, duhovita, mračna, senzualna, pametna.

Redatelj sa suprugom Jelenom Miholjević i kćeri Adom na promociji knjige u zagrebačkom KIC-u

INES STIPETIć

Koji su vas autori najviše oblikovali?

Thomas Bernhard, James Joyce, Miroslav Krleža. Samuel Beckett. I mnogi mnogi drugi.

Imate diplome iz povijesti umjetnosti, komparativne književnosti i režije. Što vas je ponukalo da nakon Filozofskog fakulteta krenete u redateljske vode?

Kazalište je živo mjesto. Mjesto na kojem ljudi dozvoljavaju sebi biti drugačiji, biti slobodni. Kazalište je zajednica osobenjaka u stalnoj kolektivnoj akciji stvaranja. Čudesno mjesto na kojem sam se uvijek dobro osjećao kao gledatelj.

S obzirom na to da ste režirali diljem Hrvatske, u kojem ste gradu pronašli najbolju publiku za vaš kazališni izričaj?

Moji kazališni gradovi su Zagreb, Split i Dubrovnik. Sve ih volim nazivati svojim gradovima. Žao mi što nikada nisam uspio stvoriti neki odnos s varaždinskom publikom. Ali vjerojatno je uvijek najteže biti prorok u vlastitom zavičaju.

Što vas privlači radiofoniji s obzirom na to da ste u tom mediju vrlo aktivni i uspješni?

Zvuk. Sve dimenzije zvuka. Čudo koje se događa kad se fokusirate na jedno specifično osjetilo. Kreiranje audio-drama za mene je uvijek bilo blisko produciranju glazbe. A glazbu jednostavno obožavam.

Jeste li ikada razmišljali o filmu?

Jesam.

Kako je živjeti kao slobodan umjetnik?

Užasno.

Za audiodramu ‘Potres‘, 2021. dobio je BBC-jevu nagradu za najbolju europsku radiodramu

RANKO ŠUVAR CROPIX

Po čemu pamtite odrastanje u Varaždinu?

Odrastao sam u Biškupcu pokraj Varaždina. Ljudi su puno psovali i voljeli su gledati jedni drugima u dvorišta. Ja sam najviše volio pohoditi knjižnicu i voziti bicikl.

Koji su specijaliteti vašeg rodnog kraja koje i danas obožavate?

Jal i cinizam.

Koji su vam najdraži izrazi kajkavskog narječja?

Liter i voda.

U autorskoj predstavi ‘‘Pet nula‘‘ pozabavili ste se, kao redatelj, ali i kao roditelj kćeri Ade, problemom nametnute diktature superodlikaša. Što mislite o današnjem školskom kurikulumu?

Učenici i školski kurikulum egzistiraju u dva potpuno različita stoljeća. Škola je dosadna, a djeca su preko svake mjere razmažena.

U sretnom ste braku s glumicom Jelenom Miholjević. Uspijevate li se doma odmaknuti od razgovora o kazalištu?

Nema potrebe. Mi volimo razgovarati o kazalištu.

Što radite kada ništa ne radite?

Skrolam po mobitelu. A što drugo?

Kućanski posao koji vam nije teško obaviti?

Ni jedan mi nije teško obaviti. Volim osjećaj doma. Volim da su stvari posložene na svom mjestu. Zgrožen sam ljudima koji naručuju hranu preko mobilnih aplikacija. Užasnut sam kad vidim da ljudima kuhinje služe za ukras. Kuhanje je ono što stvara dom.

Kakvi ste za volanom?

Fantastičan. Pristojan. U kolonama uvijek propuštam ispred sebe vozače koji se prestrojavaju u moju traku. Ja sam sudionik u prometu iz snova. Strpljiv. Poštujem prometne propise i ne osuđujem druge vozače koji to ne čine.

Što mislite o društvenim mrežama i koliko ste na njima aktivni?

Društvene mreže koristim za promociju vlastitog posla. One su kao droga. Kradu vrijeme, remete pažnju. Prezirem ih, ali ipak u njima sudjelujem.

Njegova knjiga ‘Stotina godina‘ oduševila je književnu kritiku

OCEANMORE

Je li vas zaintrigirala sve veća prisutnost i korištenje umjetne inteligencije?

Moj je posao apsolutna dijametralna suprotnost od umjetne inteligencije. I to mi je baš cool. Mogu isporučiti nešto što umjetna inteligencija ne može ni sanjati. Da. Umjetna inteligencija ne može sanjati. To je ono što razlikuje mene i umjetnu inteligenciju.

Grad, država ili mjesto gdje biste se voljeli trenutačno ‘lansirati‘?

London. Pariz. Uvijek.

Da imate apsolutnu vlast, što biste prvo učinili?

Sadio bih drveće.

A što biste poželjeli da ulovite zlatnu ribicu?

Poželio bih da uvijek svoje želje mogu ostvarivati vlastitim radom.