Zagrebačkog redatelja na predstavljanju nove knjige podržale su supruga, glumica Jelena Miholjević i njihova kći Ada

‘‘Kuća nam je zatrpana knjigama, puno čitamo, to nam je strast i književnost je naša česta tema razgovora. A ne sjećam se kada sam tako voljela jedan roman kao ovaj‘‘, kazala nam je glumica Jelena Miholjević uoči promocije romana ‘‘Stotina godina‘‘ iz pera njezinog supruga, redatelja i sve uspješnijeg pisca Darija Harjačeka. I ne, kaže, nema to veze što je to roman kojeg je napisao njezin suprug, smatra ga uistinu odličnim štivom s čime se uostalom slažu i književni kritičari. Na promociji u zagrebačkom KIC- u koja se održala 13. svibnja, dan nakon što je Dario proslavio 46. rođendan, okupilo se zanimljivo i njemu blisko društvo koje je sa zanimanjem pratilo predstavljanje knjige čije je ulomke čitala njegova supruga.

Tematika knjige bavi se poviješću zagrebačkog kvarta Trešnjevka u kojem Dario vješto isprepliće fiktivne likove s nekim stvarnima poput Krste Hegedušića, Vlatka Mačeka i Alojzija Stepinca.

‘‘Zapravo je ovaj roman posveta Zagrebu kao centru nacionalne kulture, a ja se u knjizi bavim periodom od posljednjih sto godina. Rekao bih da je glavni lik povijest od tridesetih godina prošlog stoljeća do danas i koja se najbolje zrcali na Trešnjevki, nekada radničkom kvartu gdje su se od strane obespravljenih rodile neke od najprogresivnijih ideja‘‘, kaže nam redatelj koji je unatoč vrlo uspješnom životnom odabiru režije kao zanimanjem, kao srednjoškolac sanjao o pisanju.

Jelena Miholjević i Dario Harjaček sa kćeri Adom

INES STIPETIć

Prije romana ‘‘Stotina godina‘‘, Dario je krajem 2018. objavio jednako hvaljen roman ‘‘Sanjica Lacković‘‘, oba u izdanju izdavačke kuće Ocean&More. ‘‘Kao pisac sam vrlo discipliniram, pišem strukturirano, svaki dan u jutarnjim satima. Pisanje shvaćam ozbiljno i za razliku od možda većine pisaca, prilično sam nesiguran i volim čuti sugestije. Jelena je čitala roman u nastajanju, svaku stranicu koju sam napisao jer volim poslušati njezino mišljenje. Ona me hrabrila i dala mi snagu koja mi ponekad nedostaje‘‘, govori Dario Harjaček koji još ne razmišlja o novom romanu. Jer pisanje je za njega predani posao kojem se treba posvetiti, sakupiti nova životna iskustva i inspiraciju koja će ga ponovo natjerati pred kompjuter.

‘‘Sada je na redu Jelena‘‘, smije se Dario i dodaje: ‘‘Prvo sam ja objavio ‘‘Sanjicu Lacković‘‘, pa je Jelena prošle godine objavila svoju knjigu poezije ‘‘Taj glas‘‘ pa ja sada ‘‘Stotinu godina‘‘ i u skladi s našim malim književnim dvobojem sada je njezin red. Naravno, šalim se. Vjerujem da će nakon drugog doći i treći roman, no pisanje zaista iscrpi, uzme ti najmanje dvije godine života da bi došao do 300 stranica. Sada moram prvo sakupiti energiju.‘‘

Dario je prije desetak dana imao premijeru predstave Mizantrop u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića

RANKO ŠUVAR CROPIX

A iako su svi hvalili Jeleninu poeziju koju je objavljivala i na društvenim mrežama pa se tako rodila i ideja da svoje pjesme pretoči u knjigu, smatra da je njezino pisanje puno ležernije od onog kojim se bavi njezin suprug. ‘‘Pisanje pjesma ovisi o trenutku, o inspiraciji, ona mi se događa nekada u tramvaju, nekada u najintimnijim prostorijama doma, nekada na probi. A pisanje romana je zaista pravi posao koji zahtijeva disciplinu pa se s time ne bih nikako uspoređivala‘‘, kazala nam je Jelena koja je izuzetno ponosna na svog kreativnog supruga s kojim je u braku sretnih devetnaest godina i kojeg je dovela na Trešnjevku koju je zavolio i koja ga je inspirirala za roman.