Kako neznanje, neinformiranost i olako razbacivanje stavovima može izazvati bipolarnost i antagonizam umjesto da se složimo oko bitnog! Kratko će svi pričati o Domaćici, a onda opet dugo nitko neće ništa reći o domaćicama, programerkama, menadžericama, umjetnicama... Jer, privilegije nas ipak štite od pogleda na surovu stvarnost!
Dok čekam avion za povratak doma nakon konferencije u Švicarskoj, moj su feed na društvenim mrežama preplavile reakcije na viralnu aferu Domaćica. Da stvar bude bolja, dan ranije provela sam u društvu pametnih, uspješnih, osviještenih žena na Equal Voice Summitu, koje su me ostavile bez riječi načinom na koji pristupaju ovoj temi. Nema tu floskula, nema tu banaliziranja, parola, feminizma koji je jednako tako isključiv kao oni koje bi trebao mijenati i osvještavati.
Ovdje se sve vrti u podacima, činjenicama, argumentima i civiliziranom razgovoru kako unaprijediti vlastito društvo! Bez hypea, bez ekstremnih kampanja, bez Pedra na vješalima.
Prvo sam se nasmijala jer sam mislila da se par mojih fejs frendova zafrkava, a onda sam vidjela koliko su maha uzeli komentari, novinski stupci, kolumne, a sve na temelju paušalnih osjećaja autora i autorica koje, eto, imaju stav.
Prvo, moram istaknuti da svatko ima pravo na mišljenje, a hvala dragom Marku, može ga i podijeliti sa svima! Društvene mreže još nisu ušle u ustave, ali sloboda govora jeste i to je tekovina koju cijenim više od svega! Drugo, možda nepopularno za reći, ali ja sam feministica i ne bojim se to priznati.
Sad kad sam to rekla, uzet ću si za pravo da neke stvari analitički postavim. Prvo sam jutros nazvala lektoricu i zamolila da mi objasni značenje riječi domaćica. E kaže, baš sam o tome razmišljala. Odlično, pa daj mi reci što piše, koje je značenje?
Po hrvatskom jezičnom portalu ide ovako:
- Domaćica je žena domaćina, ona koja je supruga domaćinova.
- Domaćica je ona koja nije zaposlena izvan kuće, kućanica.
- Domaćica je ona koja upravlja posluživanjem, brine za domaći ugođaj.
Dobro, znači, domaćica nije keks, pitam. Pa nije, kaže, ali ja sam isto mislila da se naziv odnosi na domaće kekse. Pobogu, što je tu domaće, pitam, pa iz tvornice su. Pa da, ali domaći su.
Ne odustajem! Ok, ako je keks muškog roda, zašto onda nije naziv domaćin?
Pa zato što ih je napravila domaćica!
I tu bih sad stavila onaj gif "drop the mic"! Ili "I rest my case!"
Naime, većina se komentara na društvenim mrežama uzbunila jer, svi su toliko osviješteni da nitko nije pod domaćicom podrazumijevao ženu domaćicu, nego domaći keks. Ne znam što je gore! Što ne znaju kojeg je roda keks, ili što ne vide očito! Ali nije ih za kriviti. Ne znaju jer gledaju iz svojih percepcija privilegiranih pa ne mogu prepoznati pristranost.
Ja priznajem da sam privilegirana, odgajana sam da mislim svojom glavom, da se zauzmem za sebe, da sama odlučujem što želim biti i da mogu biti sve što hoću, u mom su krugu sve uspješne i samostalne žene kao i muškarci koji takve uvažavaju. No, to ne znači da je svima tako. Ja sam zaista privilegirana i ne bojim se to priznati! Neki, očito, nisu tako otvoreni.
Među tima koji su glasno negodovali ima spisateljica, umjetnica, kolumnistica, novinarki, snimateljica, sve žene raznih profila. Neke od njih sam novinarski prije koji mjesec zamolila za komentar Tram 11 albuma koji je bio pun mizoginih i šovinističkih stihova, ali nisu željele komentirati jer Tram 11 ipak svi kao volimo pa nije kul kritizirati ih.
Bilo kako bilo, evo jednog pitanja za sve. Koliko je u Hrvatskoj redateljica, snimateljica, urednica, liječnica, odvjetnica, direktorica, programerki??!! Za ove posljednje odgovorno tvrdim da ih nema ni približno dovoljno jer mi to govore svi koji vode IT unicorn kompanije u Hrvatskoj.
To što ih nema govori nam samo jedno: Kraš je izabrao dobar cilj i imao je dobru namjeru! Kraš je pokušao vizualizirati što sve žene mogu biti uz to što su domaćice! To što je netko keksu prije puno godina dao ovaj nesretni naziv ne znači da danas ne trebaju pokušati ispraviti to s kampanjom u kojoj daju do znanja da žene mogu biti sve što požele, da žene imaju više uloga i da žene trebaju uzore u uspješnim ženama koje mogu biti sve, pa ako to žele, i domaćice! Ali i pravnice, menadžerice, programerke, liječnice, novinarke...
What you see, you can be! Tako je glasila poruka koju sam zapamtila sa konferencije o ravnopravnosti spolova od prije dva dana. Jer, pokazalo se da djeca trebaju vidjeti da bi vjerovali, trebaju uzore. Evo vam primjer, u Americi su grupu djece zamolili da nacrtaju vatrogasce, policajce i kirurge. I svi su odreda nacrtali muškarce! Pitala bih sve ove koji su sad aktivni u viralnoj kampanji da nacrtaju domaćicu pa baš me zanima koliko bi njih nacrtalo kutiju keksa!
Jer, vjerujte brojkama! Žene su podzastupljene u svim više obrazovanim i bolje plaćenim zanimanjima. Rad onih koje su domaćice se ne cijeni dovoljno! I Kraš bi trebao iskoristiti ovu priliku da do kraja kaže ono što su započeli. Treba dati glas svima, i onima koji se slažu i onima koji su protiv. Ali najvažnije je da treba vizualizirati što sve žene mogu biti. Osvještavanje neće riješiti problem, ali je bar dio rješenja. Sad će neko dijete sigurno doma uz šalicu mlijeka i kutiju keksa pitati roditelje „što je to programerka?“.