Prije 60 godina ubijen je najmlađi američki predsjednik i prvi katolik u Bijeloj kući, koji je svojim šarmom osvajao sve oko sebe: odrastao je u velikoj obitelji irskih doseljenika uz osmero braće i sestara, a njegova biografija nalikuje na pravi politički triler ispunjen ambicijom, prevarama i zločinom.
Šest desetljeća od smrti 35. američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, jedne od najkarizmatičnijih figura hladnoratovske povijesti, koji je ubijen u atentatu za posjeta Dallasu 22. studenog 1963., prema mišljenju velikog dijela američke i svjetske javnosti još nije razriješen misterij pogibije jednog od najpopularnijih političara u povijesti 20. stoljeća. Sva istraživanja javnog mnijenja provedena tijekom proteklih desetljeća pokazala su kako mnogi Amerikanci ne vjeruju službenoj verziji Warrenove komisije da je atentator Lee Harvey Oswald radio na svoju ruku, već da je posrijedi bila zavjera velikih razmjera i da je time okončano zlatno doba američke demokracije.
Mnogi su uvjereni kako je upravo tragični kraj 35. američkog predsjednika u 47. godini pridonio izgradnji mita o JFK-u, no njegova tragična smrt svakako je bila i ostaje jedna od najvećih trauma našeg doba. Najbolje je vjerojatno simbolizira fotografija posljednjeg pozdrava njegovog trogodišnjeg sinčića Johna Kennedyja Jr.-a koji je na ispraćaju salutirao ocu. I bez toga je njegova životna priča fascinantna.
John Fitzgerald Kennedy rođen je 29. svibnja 1917. u Brooklineu u Massachusettsu, odrastao je u velikoj obitelji irskih doseljenika u Sjedinjene Države uz osmero braće i sestara, a njegova biografija spektakularni je koktel političkog trilera, glamuroznog obiteljskog epa i iskonskog zločina.
Njegov je prekratki život bio pun drame, osobnog herojstva, glamura, ljubavi, politike, moći, skandala, seksa, bolesti, eksperimentalnih lijekova, narkotika... Stoga nije čudo da je i šest desetljeća nakon smrti John F. Kennedy tema brojnih emisija, dokumentarnih filmova i serijala, a jedan od najiščekivanijih naslova je dramski serijal koji se priprema u produkciji američkog streaming diva Netflixa.
Projekt se temelji na stvarnim osobama i događajima, a scenarij se oslanja na knjigu "Coming of Age in The American Century 1917. - 1956." švedsko-američkog povjesničara i publicista Fredrika Logevalla koji je u njoj istražio kako je jedna od najintrigantnijih ličnosti u američkoj povijesti od senatora Massachusettsa stigla do Ovalnog ureda u Bijeloj kući te prebrodila sve privatne i profesionalne izazove koji su je na tom putu pratili.
Izvršni producent projekta je oskarovac Eric Roth, jedan od najboljih holivudskih scenarista, koji uz ostalo potpisuje scenarij hvaljenog trilera "Ubojice Cvjetnog mjeseca" redatelja Martina Scorsesea, a Oscar je dobio za scenarij filma "Forrest Gump".
John F. Kennedy odrastao je u imućnoj i vrlo utjecajnoj obitelji irskih katolika, čiji su preci sredinom 19. stoljeća kao ekonomski emigranti od gladi izbjegli u obećanu zemlju, a njegovi roditelji Joseph P. i Rose Kennedy u svoju su djecu Josepha Jr., Johna, Rosemary, Kathleen, Eunice, Patriciju, Roberta, Jean i Edwarda usadili ideju važnosti uspjeha. Pritom su im osigurali i financijsku neovisnost, jer su za svako od svoje devetero djece osnovali zakladu s čijeg računa su u slučaju potrebe mogli podmirivati vlastite troškove do kraja života.
Mali John tako je s majčinim mlijekom upio obiteljsku mantru da su "samo pobjednici pravi Kennedyjevi", a otac je djecu poticao da budu ambiciozna, sudjeluju u društvenim i političkim raspravama te steknu akademsko obrazovanje na najprestižnijim fakultetima.
Zbog očevih sve razgranatijih poslova na Wall Streetu, ali i epidemije poliomijelitisa, zarazne bolesti u narodu poznatije po imenu dječja paraliza, obitelj se 1927. iz Bostona u privatnoj željezničkoj kompoziciji preselila u New York, a u Massachusetts su se vraćali svakog ljeta na odmor u svoju ladanjsku kuću u Hyannis Portu na Cape Codu gdje su uživali u plivanju, jedrenju i drugim sportskim aktivnostima. Božićne i uskrsne blagdane tradicionalno su provodili na obiteljskom imanju u Palm Beachu na Floridi.
Premda je njegova obitelj bila katolička, otac Johna F. Kennedyja odlučio je najstarije sinove obrazovati u prestižnim privatnim protestantskim školama kako bi upoznali i zbližili se sa svojim vršnjacima, djecom iz najuglednijih protestantskih familija. Da izađe iz sjene starijeg brata Josepha u internatu Choate, JFK je na sebe preuzeo stigmu buntovnika i vođe neformalnog "Kluba neotesanaca" (The Muckers Club) čije su nepodopštine uključivale i raznošenje WC školjke petardama, zbog čega je predvodniku bande prijetilo - izbacivanje.
To se na kraju nije dogodilo, vjerojatno i zbog zdravstvenih tegoba zbog kojih je 1934. po hitnom postupku hospitaliziran. Simptomi su liječnike potaknuli da posumnjaju na leukemiju, ali je 16-godišnjem Kennedyju na kraju u klinici Mayo dijagnosticiran ulcerozni kolitis, kronična upala sluznice debelog crijeva, što izaziva epizode teških krvavih proljeva, trbušnih grčeva i povišene tjelesne temperature. Kasnije mu je otkrivena i kronična hormonalna bolest nadbubrežne žlijezde, što je u kombinaciji s ozljedom kralježnice Johnov život ispunilo brojnim zdravstvenim tegobama, ali se on na njih, koliko god je to bilo moguće, nije osvrtao.
Kako god, u bolnici je John otkrio čari čitanja i na kraju maturirao kao 64. od 126 učenika u generaciji. No, zato su ga kolege, što svjedoči školski godišnjak, izabrali za učenika s najviše šansi za uspjeh u životu, što svjedoči o Johnovoj omiljenosti i karizmi koje su ga i kasnije pratile kroz život.
Iako je želio studirati na Londonskoj školi ekonomije, gdje je za mentora odabrao laburističkog teoretičara Harolda Laskija, zbog teških zdravstvenih problema s probavnim traktom morao se vratiti u Sjedinjene Države.
Iduće godine je postao student Sveučilišta u Harvardu, gdje se kao brucoš posvetio sportskim aktivnostima i društvenom životu, no sveučilišnu nogometnu momčad bio je prisiljen ubrzo napustiti zbog ozljede kralježnice. Ljetne praznike 1938. i 1939. proveo je u Europi, putujući Sovjetskim Savezom, Balkanom i Bliskim istokom, te volontirajući u američkom veleposlanstvu u Velikoj Britaniji, u kojem je svojedobno ambasador bio njegov otac.
Vanjsku politiku i međunarodnu suradnju diplomirao je s pohvalom (cum laude), a planove za upis doktorata pravnih znanosti na Yaleu poremetilo mu je izbijanje Drugog svjetskog rata. Spremio se za upis na Časničku vojnu akademiju, ali nije uspio proći liječnički test zbog problema s kralježnicom. Taj problem razriješio je Johnov otac koji je potegnuo veze da njegovog sina prime u Obavještajni ured Američke mornarice odakle je upućen u aktivnu službu. Kao zapovjednik torpednog čamca služio je na Pacifiku, gdje se njegovo plovilo 2. kolovoza 1943. našlo na meti japanskog razarača.
U napadu je i sam bio teško ranjen, ali je usprkos tome iskazao herojsku požrtvovnost spasivši člana svoje posade, a za taj podvig odlikovan je medaljom za hrabrost.
Prema obiteljskoj legendi, upravo je taj čin nagnao Johnovog starijeg brata Josepha Kennedyja Jr. da se kao pilot Američkog ratnog zrakoplovstva u kolovozu 1944. godine prijavi za krajnje rizičnu specijalnu misiju iznad kanala La Manche, tijekom koje je poginuo, a njegovi posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni.
Nade u briljantnu političku karijeru koju je glava obitelji namijenila prvorođenom sinu nakon pogibije Josepha Jr. bile su usredotočene na Johna F. Kennedyja, koji je zauzeo njegovo mjesto. Na prvim poslijeratnim izborima bio je predstavljen kao mladi lav i lider nove generacije Demokratske stranke te glatko osvojio mjesto zastupnika u Kongresu.
"S novcem koji sam potrošio na kampanju izabrali bi i mog šofera", napola u šali govorio je Johnov otac, a nakon šest godina JFK je 1952. izabran i u Senat.
Ta godina bila je prekretnica u njegovom privatnom životu, jer je u svibnju na večeri koju je priredio njihov zajednički prijatelj, novinar Charles L. Bartlett, upoznao Jacqueline Bouvier, svoju buduću suprugu.
Potomkinju bogate američke obitelji francuskog podrijetla, koja je u mladim danima radila kao novinarka i urednica Washington Times Heralda, osvojio je izgledom, nastupom, duhovitošću i ambicioznim planovima za budućnost kojima je samo nebo bilo granica. Jackie je u svom karizmatičnom partneru prepoznala i nezaustavljivog lidera američke politike te odlučila čvrsto stati uz njega usprkos njegovom plejbojevskom načinu života, brojnim aferama i nezasitnoj seksualnoj gladi, s čime je barem djelomično bila upoznata.
JFK je nevinost izgubio kao 17-godišnjak u javnoj kući u Harlemu, a kad je s dijela njegovog FBI dosjea 1998. skinuta oznaka tajnosti, ispostavilo se da samo ljubavne afere i pikanterije u njemu zauzimaju golem prostor i opisane su na čak 17 tisuća stranica. JFK je, među ostalim, sam o sebi širio legendu opisujući se kao nezasitnu seks mašinu, a među FBI-jevim agentima koji su ga pratili kružila je glasina da od njega nije zaštićena niti jedna žena s kojom uspostavi kontakt očima. "Ni vaša žena, ni vaša majka, ni vaša sestra... Jedini način da mu se sklonite s puta jest da ga nikad ne upoznate", stoji zapisano u jednoj bilješci.
Među onima koje mu nisu odoljele bilo je mnogo poznatih dama svoga vremena, uključujući najveće zvijezde Hollywooda, estrade i show biznisa, ali još više anonimnih žena s kojima je privatno i profesionalno dolazio u kontakt. Legenda kaže da nije odolio nijednoj koja ga je željela, a uspjela se makar nakratko naći nasamo s njim.
U FBI-jevim dosjeima postoje i zabilješke o telefonskim pozivima koje je Jackie primala od suprugovih ljubavnica, koje su joj se predstavljale imenom i prezimenom te histerizirale da ga ludo vole, ali je ona sve to očito potisnula u ime viših ciljeva i želje da jednog dana postane prva dama Sjedinjenih Država.
Njihove zaruke su objavljene 25. lipnja 1953., a vjenčali su se 12. rujna iste godine u katoličkoj crkvi St. Mary‘s u Newportu na Rhode Islandu. Obred je predvodio bostonski nadbiskup Richard Cushing, a svadba za 1200 uzvanika priređena je na imanju Hammersmith Farm i smatrala se društvenim događajem godine. Mladenka je nosila vjenčanicu njujorške dizajnerice Ann Lowe, a medeni mjesec proveli su u Acapulcu u Meksiku.
Nakon mrtvorođene kćeri i spontanog pobačaja, 27. studenog 1957. ispunila im se želja da postanu roditelji kćerkice Caroline, a JFK je bio prvi političar koji je u svojim kampanjama suprugu i kćer iskoristio za pridobivanje simpatija glasača. Vodio ih je sa sobom na putovanja, slikao se s njima za naslovnice i televizijske spotove, što mu je trasiralo put do imidža nevjerojatno pristupačne i iskrene nacionalne ikone i - Bijele kuće.
Analitičari se slažu da Kennedy svoju tijesnu pobjedu na predsjedničkim izborima protiv republikanskog protukandidata Richarda Nixona može zahvaliti i Jackienom trudničkom šarmu - tada je nosila sina Johna F. Kennedyja Jr., rođenog 25. studenog 1960., te fenomenalnom snalaženju supružnika u prvoj televizijskoj kampanji u povijesti, kojom je 43-godišnji demokratski kandidat i najmlađi predsjednik u povijesti SAD-a osvojio srca i simpatije glasača.
O njegovim zaslugama, postignućima i uspjesima na mjestu lidera demokratskog dijela svijeta ispisani su tomovi knjiga, a svi su suglasni kako je JFK zahvaljujući svojoj karizmi i medijskom šarmu bio i ostao prvi celebrity državnik 20. stoljeća. O tome nedvojbeno svjedoči i snimka rođendanske čestitke koju je američkom predsjedniku u povodu 45. rođendana 19. svibnja 1962. u njujorškom Madison Square Gardenu pred 15 tisuća ljudi šaptom otpjevala legendarna glumica Marilyn Monroe.
"Sad se mogu politički umiroviti, jer veće priznanje od ovakve rođendanske zdravice teško mogu zamisliti", glasio je slavljenikov komentar pjesme koju mu je otpjevala njegova ljubavnica. Koliko je u njima bilo cinizma, a koliko istine nije teško prosuditi. U svakom slučaju bio je to na neki način labuđi pjev nesretne i neshvaćene Marilyn Monroe, koja se u jednom trenutku bila ponadala da bi uz JFK-a mogla postati druga prva dama, no ovaj je svijet napustila nepuna tri mjeseca nakon svog čestitarskog bluesa. JFK je poživio još godinu i pol, do atentata 22. studenog u Dallasu, gdje je ubijen s dva hica u glavu i vrat.
Izgradnji mita o JFK-u pridonijela je i udovica Jacqueline Kennedy, koja se kobnog dana vozila sa suprugom na stražnjem sjedištu limuzine sa spuštenim krovom. Jackie je, uz ostalo, u jednom razgovoru svoj glamurozni boravak u Bijeloj kući usporedila s Camelotom - dvorcem legendarnog kralja Arthura. Zbog toga se za Kennedyjev tragično prekinuti predsjednički mandat i dandanas često koristi izraz Camelot.