Scenarist, redatelj i producent iz Varaždina govori o putu od regionalnog medija do velikog igrano-dokumentarnog filma, otkriva zašto ga privlače velike i tragične sudbine te najavljuje poslovne planove.
Varaždinac Alen Matušin jedan je od onih ljudi koji u svakom trenutku razmišljaju filmski i ništa ne prepuštaju slučaju. Tako je bilo i uoči snimanja za Gloriju - kad je poslao kratki "scenarij" s prijedlogom izgleda interijera i kadrova, igre svjetla i sjene, položaja tijela, izraza lica, pa čak i odjevnog stila. Unatoč tome, poput glavnog glumca spremno se prepustio objektivu naše fotografkinje i njezinoj "režiji", svjestan da bez kompromisa, suradnje i međusobnog uvažavanja nema ni vrhunskog rezultata. Pritom taj 37-godišnji scenarist, redatelj i producent dobro zna što radi. Jer prošao je put od rada u regionalnom mediju - gdje je bio novinar, urednik i direktor - do vlasnika produkcijske kuće. Njegov najnoviji projekt je "Zrinski", koji je nedavno doživio veliku zagrebačku premijeru i upravo kreće na put po Hrvatskoj i Mađarskoj. Riječ je o povijesnom igrano-dokumentarnom filmu o jednoj od najvažnijih hrvatskih plemićkih obitelji, a središnji lik je Nikola VII. Zrinski, vojskovođa, ban i pjesnik iz 17. stoljeća. Film je, kaže Alen, nastajao dvije godine, na lokacijama u tri države - Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji - a u njegovoj realizaciji sudjelovalo je više od 250 ljudi. Impresivno zvuči i da je njegov trailer na YouTubeu dosad zabilježio više od 324 tisuće pregleda.
"Puno toga je izgledalo kao slučajnost. Kostimografa, Mladena grofa Jerneića Erdödyja, bez kojeg film ne bi bio moguć, upoznao sam usput. Čekao je emisiju u koju ga je pozvala moja kolegica. Tu možda postoji i mala osobna priča iz djetinjstva. Mama Valerija radila je u Levi‘su pa sam volio biti okružen krojevima odjeće i nacrtima. Možda me to i danas drži. Zato volim film "Fantomska nit" Paula Thomasa Andersona. Taj odnos prema poslu, ta disciplina... I ta neka muževna energija u nečemu što se ne percipira tako. To mi je uvijek bilo zanimljivo. Kod nas su posebno došli do izražaja kostimi derviša, tu se vidjela razina rada", govori Alen i dodaje kako je glavnog glumca Denisa Bosaka odabrao jer u sebi nosi sjevernjačku melankoliju, a Vini Jurčić, koja tumači lik Nikoline supruge Marije Sofije Löbl, svidjela mu se zbog "bečke elegancije i lica koje govori".
Ekipa iz snova
"Kako sam formirao ekipu? Opet - preko nekih čudnih puteva. Tražio sam sablje i shvatio da se jedna od rijetkih radionica nalazi blizu mojeg ureda. Taj čovjek me spojio s Brankom Repalustom, alfom i omegom specijalnih efekata u Hrvatskoj, a on s Marijem Delićem, direktorom fotografije, sasvim sigurno jednim od najboljih koje danas imamo. S Marijem, koji je vrlo rafinirana duša - i estetski i karakterno - odmah sam se našao. Dijelimo sličan pogled na estetiku, nismo morali puno objašnjavati. Već na prvom sastanku znali smo što radimo. Tu je zapravo sve krenulo, a završilo s Tomislavom Josipovićem, jednim od najpredanijih montažera u Hrvatskoj. Uvodnoj sceni vraćali smo se mjesecima", prisjeća se Matušin i priznaje da tijekom snimanja nije sve išlo glatko, no i neuspjehe naziva "uspjehom u razvoju i jedinim putokazom". Takav stav doveo ga je i do legendarnog bosanskohercegovačkog glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je u "Zrinskom" utjelovio mađarskog trgovca oružjem Zoltana.
Poziv koji je sve promijenio
"U jednom trenutku sve se raspalo. Nismo mogli poklopiti termine, lokacija nije bila idealna, vrijeme je curilo. Vozim se s direktorom fotografije Marijem i kažem: "To je uloga za Emira. Jedini koji to može." Problem je bio u tome što se ne poznajemo i nisam imao pojma gdje je. I potom slučajno doznam da je u Bjelovaru, s Ognjenom Milovanovićem, koji u filmu igra brata Nikole Zrinskog. Dobijem broj, stanem na benzinskoj postaji i nazovem ga. Prebacimo se na WhatsApp, a sljedeći dan sam u Bjelovaru. Pogledao je materijal, popričali smo, popili kavu - i sve je bilo gotovo u pola sata. Otkazao je put u Istanbul. Usput sam našao i tri nove lokacije za snimanje. I onda se stvarno zapitaš - je li to slučajnost ili se neke stvari jednostavno moraju dogoditi - govori Alen", koji je studirao filozofiju, ali ne s namjerom da bude profesor. Želio je steći opću kulturu i naobrazbu kako bi se mogao baviti medijima, gdje je prošao sve stepenice i naučio funkcioniranje cijelog sustava. Ništa, kaže, nije preskakao, već postupno gradio. Danas shvaća da je upravo to bilo ključno - jer kad se jednom dođe do većih projekata, moraju postojati i emocionalna uravnoteženost i zrelost rasuđivanja. U jednom dijelu karijere ključna osoba za njega bio je Josip Samaržija, jedan od kreatora modernog bankarstva u Hrvatskoj, kod kojega je "tesao" dizajniranje i vođenje poslovnih sustava.
"Djelujem na različitim poljima, ali ne razmišljam o tome tako. To je zapravo ista priča, samo u različitim formatima. Kad radim film, zapravo radim sustav. Kad radim medij, radim sustav. Studirao sam filozofiju pa me uvijek zanima struktura nečega, a onda, kad je sagledam, razmišljam o tome kako je primijeniti. Ponekad to bude neočekivano. Ali, ako imate taj pristup, prirodno je da prelazite iz jednog područja u drugo. Sve velike stvari počinju od oduševljenja - to je, u konačnici, i prva lekcija filozofije. Kreneš od nečega što te privuče, a potom kroz pitanja i traženje dolaziš do dubljeg razumijevanja. Čovjek koji se ne može iskreno oduševiti, teško može stvoriti nešto veliko", ističe Alen, dodajući kako je prvi put počeo razmišljati o snimanju vlastitog filma prije osamnaest godina, gledajući hitove holivudskog redatelja Ridleyja Scotta. Zanimljivo je da je hrvatski stručnjak za specijalne efekte Branko Repalust, koji je radio na "Zrinskom", upravo s Ridleyjem Scottom snimao ratni spektakl "Pad crnog jastreba", koji je 2002. osvojio dva Oscara. Prvi projekt Alena Matušina bio je film "Priprema" iz 2012., gdje je bio producent i koscenarist, a radnja se vrti oko činovnika koji se zaljubi. Zanimljivo je da mu je savjetima tada pomagala pokojna glumica Dolores Lambaša.
"Poslao sam joj mail i scenarij. Odgovorila je za manje od dva sata, s konkretnim komentarima. Sljedeći dan sam bio kod nje i već smo slagali ekipu. Imala je jednu rijetku osobinu - osjetila bi čovjeka i posvetila mu pažnju. Ne formalno, nego stvarno. Ona mi je na neki način prva odškrinula vrata profesionalnog filma", otkriva Alen, čiji je prvi veliki uspjeh bio dokumentarac "Đelac" iz 2020., koji je više puta prikazan na HRT-u. Riječ je o biografskom filmu o Anđelku Herjavcu nadimka Đelac, varaždinskom gospodarstveniku, nogometnom menadžeru i političaru koji je 2001. poginuo u prometnoj nesreći. O njemu je Matušin prije šest godina napisao i knjigu "Đelac - hazarder u smokingu". Filmovi "Đelac" i "Zrinski" produkcijski su na različitim razinama, ali se oba, kaže Alen, strukturom naslanjaju na grčku tragediju, baš kao i sudbine glavnih junaka.
Novi film i hrabre žene
"Dijeli ih tri i pol stoljeća, ali sudbina im je u nekim stvarima vrlo slična. Obojica su živjeli intenzivno, imali su različite interese i otišli na vrhuncu stvaralačke moći, s tek četrdesetak godina. Život se odvija ili, bolje rečeno, osjeća na vrhu i na dnu. Odatle i moj interes za ljude koji su se usudili. Za njihove živote, s vrlinama i manama. Ne želim raditi spomenike. Želim pričati priče o stvarnim ljudima. Zrinski u mojem filmu, kad se vrati iz rata, ne drži govor. Sjedi za stolom i kaže supruzi: "Razmišljam o tome kako da malo ni o čemu ne razmišljam", a ne: "Oh, ovo je bilo u čast i slavu mojeg pradjeda." Lako je zaključiti koju rečenicu gledatelj više osjeća", govori Alen, kojeg s obitelji Anđelka Herjavca vežu i osobni odnosi. Njegov otac Krunoslav Matušin, bravar, poslovno je surađivao s njegovom suprugom u građevinskom poslu ranih 2000-ih, a svoju je kreativnost pokazao i tako što je za film "Zrinski" izradio jednu od najzahtjevnijih maketa.
Alen Matušin ne miruje: sa suradnikom na svim svojim filmovima i prijateljem Martinom Lukavečkim već obilazi lokacije za novi film o kojem još ne želi previše govoriti. Međutim, otkriva da je riječ o ponovno istinitoj priči, ovaj put iz Domovinskog rata, u kojoj ključnu ulogu imaju hrabre žene.
"Iz svojeg praktičnog, operativnog iskustva rekao bih da će svijet uskoro voditi žene. I to je vjerojatno najbolja stvar koja nam se može dogoditi", kaže Alen, čija je najvažnija žena njegova supruga Marina, medicinska sestra s kojom je braku od 2022. Žive u Velikoj Gorici, no kako je Alen stalno na putu, priznaje da ne provode baš mnogo vremena zajedno.
"Trenuci sa suprugom Marinom nisu česti, ali baš zato, kad jesu, onda su stvarno naši", zaključuje Alen Matušin.
Snimljeno u Grif Baru, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....