Pažanka Ana-Marija Fabijanić (37), umjetničkog imena Ane Paška, nesvakidašnja je pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Diplomirana dramaturginja, performerica, ilustratorica i osnivačica kazališta BESA, u svojim izvedbama spaja kazalište, glazbu, video i tekst, koji su popraćeni atraktivnim i maštovitim odjevnim kombinacijama. Pažnju široke publike privukla je pjesmom "Tuka" kojom se predstavila na ovogodišnjem Splitskom festivalu, za koju Ane kaže da je nastala u jednom dahu, prije nekoliko godina, kao uzdah, vapaj, smijeh, olakšanje, priznavanje, oslobađanje, razumijevanje, i oprost.
Imate osebujan modni stil, što vas najviše inspirira? Kako ste ga oblikovali s godinama?
- Najviše me inspirira neopterećenost stilom, kad je ono vanjsko odgovor ili nastavak, odraz, izraz onog unutarnjeg, bilo da se radi o emociji, ideji, raspoloženju ili odluci. Na odjevne predmete gledam kao na pejzaže, a svaki pejzaž u sebi ima neku vrstu kvalitete. Kao što šuma donosi određenu količinu mira i zaštite, jednako tako se možemo osjećati u dobrom kaputu. Sjesti ispod stabla može biti ugodno kao i sjesti ispod šešira. Protočnost mora ušivena je u dobroj haljini, čizme daju sigurnost, kao što ih daju stijene…Volim i kada predmeti mijenjaju svoju funkciju, pa npr. žlica postane narukvica, ukrasna košara za voće postane kapa…U svijetu igre nema granica! I ja volim tu plemenitu radosnu bezgraničnost.
Koliko se poklapaju vaš privatni i scenski stil? Koliko vam je estetika važna u životu?
- Privatno sam prilično opuštena i uglavnom "casual" raspoložena s ponekim ekstravagantnijim detaljem poput naušnica, turbana i raznih drugih pokrivala za glavu koja vrlo često improviziram. Na sceni si dopustim potpunu slobodu da udovoljim svojoj mašti i kreaciji da se izraze. S obzirom da je prostor izvedbe za mene zaista sveti prostor, u trenutku kada krenem izvoditi svoj glazbeni ritual, odnosno koncert, taj se prostor pretvara u Salon za uljepšavanje duše i tu je svaki detalj, pa tako i kostim, u službi prijenosa umjetnosti na jezik glazbe, poezije i scenske slike. Mjesto gdje se estetika osjeća prihvaćenom i voljenom.
U kojoj modnoj kombinaciji se najbolje i najudobnije osjećate?
- Obožavam traperice i obožavam čizme, općenito, glomazne cipele, možda je to unutarnji refleks i potreba za "biti čvrsto na zemlji"..Takve cipele su male pokretne kule u kojima se ptice iz mog tijela mogu dobro odmoriti, a traperice su za mene osjećaj ceste uz soundtrack nekog Jarmuschevog filma, ili recimo, ova scena: Tom Waits i ja u ofucanim trapericama sjedimo na klupi ispod malog crvenog kišobrana, pjevušimo zajedničku pjesmu u nastajanju, dok s neba pada New Jersey.
Na što ste posebno slabi kada je garderoba u pitanju? Kada bismo zavirili u vaš ormar čega bismo najviše pronašli?
- Najviše biste pronašli odjeće koju ne nosim, a iz nekog razloga još uvijek stanuje u mom ormaru, iako se i to dosta prorijedilo. Da se razumijemo, to je zaista jedan skroman ormar, u zadnje vrijeme još je skromniji, ima neke oslobađajuće energije u oslobađanju ormara od suvišnih stvari, tako da osjećam zadovoljstvo što mi ta vještina ne predstavlja problem. Nemam neku posebnu slabost na odjeću, više sam slaba na kozmetiku i nakit, posebno naušnice.
Sami ste kreirali kombinaciju za Splitski festival, gdje crpite inspiraciju?
- Vrlo često mi glazba koju stvaram priušti vizije mogućih kostima, ponekad mi se javi kao materijal, pa čujem unutarnji glas koji kaže "traper!" I onda se polako počne formirati kostim. Nekad odem na Pinterest kako bi pronašla artikuliranu verziju razbacanih skica u glavi. Što se tiče Splitskog festivala nazvala sam dizajnericu Boženu Spahiju koja je zajedno sa svojom kćerkom Tinom Spahijom, na temelju mojih bljeskova i svoje kreativnosti napravila predivan kostim na koji se magično nadovezala instalacija na glavi autorice Nives Čičin Šain. Ona je radila i narukvice od recikliranog materijala.
Kada ste zavoljeli razne instalacije i je li ih sami izrađujete?
- Od najranijeg djetinjstva. Svaka igračka koju bi uzela u ruke morala je proći provjeru na mojoj glavi. I dan danas, bilo da se radi o voću, cjediljci za paštu, ribarskoj mreži, dječjoj cipelici, moja glava služi kao kontrolna točka za predmete. Često se smijem izvodeći taj ritual, s obzirom da se, ovisno o prirodi predmeta, rađaju razni likovi i situacije u našem malom kućnom kazalištu. Što se tiče scene, neke sam instalacije radila sama, a istinski sam uživala noseći instalacije Nives Čičin Šain, Mirande Vidović, Antee Brečić, Tonke Jelače, Lili Poljak.
Gdje najčešće šopingirate?
- U svojoj glavi, i to uglavnom po izmišljenim malim dućanima. Ne volim šoping centre i njihovu jednoličnost. Volim one skrivene romantične dućane u kojima je svaki primjerak otisak nekog novog ili drugačijeg svijeta. U takve svjetove gurnem svoje ruke i noge i s guštom ih nosim okolo, kao prava zadovoljna skitnica.
Koliko je na vaš modni stil utjecalo bavljenje glumom i pjevanje?
- Puno. Biti izvođačica uključuje bivanje na sceni, a to je najveći poligon za igru s modnim stilovima i kombinacijama, ukoliko ta igra donosi radost. A meni donosi.
Kako se odjevate za scenske nastupe?
- Nekad polako, nekad malo brže, nekad šareno, otmjeno, futuristički, nekad jednostavno obučem muško odijelo, zatvorim oči i pjevam.
Imate li modne uzore ili neke dizajnere koje volite i čiji vas rad inspirira?
- Moram priznati da sam svijet mode i dizajna uvijek promatrala izvana, i nije mi bilo važno memorirati imena kao što mi je npr. bilo s knjigama i piscima. S obzirom na ono što ja radim, inspirirale su me pjevačice koje su na scenu donosile svježinu modnih kreacija, kao što je Josipa Lisac, Erykah Badu, Bjork.
Kako je izgledao vaš glazbeni i glumački put?
- Jednom davno, bio je to puteljak koji je vodio do izvora. S dječjom glavicom i rukama zaronila sam ispod površine i duboko udahnula. Dan danas osjećam posljedice tog udaha, a u međuvremenu sam propješačila još puno puteljaka, cesta, autoputa, stranputica, vrhova i dolina na kojima sam upijala znanje i tehniku koračanja, a sada rado putujem cestama gdje mudrost pjevuši svoja pravila.
Volite i specifičan make-up,šminkate li se sami?
- Uglavnom. Ali obožavam kada se dam u ruke vizažisticama Maji Ivković, Eniji Milanko, Vesni Matulić, svaka od njih specifična je na svoj način. Rado bi dala svoje lice i divnoj Sanji Krstulović. Jednostavno volim kada po meni crtaju umjetnice.
Što se nalazi na vašoj playlisti?
- Svašta. Na svakodnevnoj razini često u pozadini kuhinje i dnevnog boravka svira neki random chillout.
Koja vam je boja najdraža?
- Ovisi o glazbi koju slušam ili smoothie-u kojeg sam tog dana popila.
Koliko vam svakodnevni predmeti poput ove špage sa slike koriste kao modni dodaci?
- Puno. Iskorištavam ih kad god stignem, sram me bilo!