Nekadašnja manekenka, a danas dizajnerica nakita, samo za Gloriju govori o životu između Glasgowa i Zagreba te otkriva detalje svoje gotovo filmske priče o ljubavi sa suprugom Duncanom, s kojim ima kćerkicu Lily, a sad se vesele drugom djetetu.
Život Anite Dujić Broadfoot nalikuje filmskoj priči, a njen najljepši dio počeo je upravo na snimanju filma. Nekad poznata manekenka, pa dekoraterka seta i influencerica, a danas i dizajnerica nakita Juno, 38-godišnja Anita upravo proživljava svoje (filmski) najsretnije dane: nakon dvije godine braka sa škotskim filmašem Duncanom Broadfootom (40), kojeg je upoznala na snimanju megahita "Mamma Mia" 2017. na Visu, čeka drugo dijete. S objavom je čekala do 22. tjedna trudnoće, dok nije bila sasvim sigurna - poput mnogih majki - da je sve u redu. Iako ona i suprug znaju spol djeteta, ne žele to još nikome reći - čak ni četverogodišnjoj kćerkici Lily, s kojom će ove blagdane smišljati imena. Kako muška, tako i ženska. Dio blagdana, kaže Anita, provest će u Zagrebu, dio u Duncanovom rodnom Glasgowu - kako i inače žive posljednjih godina.
Je li se Lily već izjasnila bi li radije brata ili sestru?
- Lily oduvijek želi samo i isključivo seku. Kaže da ako dobijemo bracu, vraćamo ga. Valjda se nakon tri rođaka i najboljeg prijatelja Oskara poželjela ženskog društva. Vidjet ćemo.
Kako, u odnosu na prvu, podnosite drugu trudnoću?
- Ne mogu se požaliti ni na prvu ni na drugu trudnoću, sve ide svojim tijekom, osim što sam ja četiri godine starija. Stoga sve više grintam, a i leđa sve manje podnose teret. Ali izgurat ću, nema toga što mi žene ne možemo kad hoćemo.
Osjećate li se sada spremniji za ono što vas čeka s djetetom nego što ste bili prije četiri godine?
- Rekla bih da sam sada možda malo mudrija, pripremljenija, ako je to uopće moguće. S prvim djetetom ne znaš što te snašlo, sve učiš ispočetka i sve ti je novo, a mnoge te situacije naprosto zateknu. Uz Lily sam mnogo naučila o sebi i pročitala dosta literature na temu odgoja i prvih godina djetetova života pa vjerujem da ću sada biti malčice bolja - u smislu razumijevanja, strpljenja, pristupa.
Dok gledam Lily kako je vesela i razigrana, nameće mi se pitanje - je li to stvar njenog karaktera ili vašeg odgoja?
- Mislim da je jako važno što smo i Duncan i ja poprilično opušteni roditelji. Dobro, ja sam možda malo stroža, ali to je u odgoju i potrebno. Meni je bilo najteže pobijediti sebe samu, one konvencionalne metode s kojima smo odrastali i koje su zapravo jako tvrde. Morala sam se riješiti mnogih pravila, moranja i ograničenja. Još učim i radim na sebi i našem odnosu, ali to zapravo nikad ne prestaje. Učimo, usvajamo, griješimo, ispravljamo i onda s vremenom rastemo. Zajedno. I to je najljepše. Meni je važno da je ona sretno, bezbrižno i otvoreno dijete, da razgovaramo o svemu. Kod nas nema tabua, a Duncan i ja imamo samo jednu ambiciju - da od nje stvorimo dobrog čovjeka.
Jeste li oduvijek priželjkivali nekonvencionalan brak kakav imate s Duncanom, koji je stalno na putu pa ste prisiljeni na čestu razdvojenost?
- Tko me dobro poznaje, reći će da je ovo nešto što odgovara mom karakteru, a onda sam valjda takav odnos i takvog partnera podsvjesno sebi prizvala. Oduvijek sam bila jako svoja i neovisna o bilo kome. Volim svoje vrijeme, a volim i vrijeme udvoje, pa mi onda i treba ovakav odnos u kojem ima svega po malo.
Kako ste vi, kao djevojka iz radničke obitelji iz Trogira, i Duncan, kojem su djed i pradjed bili liječnici, a otac profesor engleskog i ravnatelj privatne gimnazije u Glasgowu, prevladali kulturne i socijalne razlike u svom odnosu?
- Kultura i sredine iz kojih dolazimo su zaista jako različite, po mnogočemu. Od povijesti, odgoja, obrazovanja, do pogleda na život, religiju, druge nacije i kulture. Ipak, nekako se to između nas dvoje sve pobrisalo jer smo oboje mladi, moderni ljudi koji su imali puno utakmica u nogama, putovanja i iskustva prije nego što smo se upoznali, a oboje smo voljni i učiti, prihvatiti novo te prilagoditi se. Mislim da se razlike najviše osjete među starijim generacijama, koje su se formirale u drugim vremenima i teško prihvaćaju promjene. Sa mnom ponekad nije lako, ali Duncan definitivno zna kako treba. Dosta smo različiti karakterno i valjda se zato tako dobro nadopunjujemo. Ja sam temperamentna, a on je smireni, staloženi Britanac koji čeka da nevera prođe pa tek onda djeluje. Mudro od njega.
Kad danas pomislite na početak vaše ljubavi, biste li rekli da je doista bila filmska?
- Ljubav se dogodila na čarobnom Visu, ali nije sve počelo čarobno. Duncan i ja smo počeli "na krivoj nozi", nešto smo se malo zakačili poslovno i nisam mu bila draga isprva, pa me većinu vremena ignorirao. Meni je to bilo zanimljivo, pa čak i simpatično. Pitala sam se u sebi - do kada će to trajati? A trajalo je dok slučajno nismo završili nakon snimanja na piću s društvom i počeli razgovarati o nekim temama koje se nisu ticale isključivo posla i filma. I piće po piće, tema po tema - pet godina poslije smo u braku i s drugim djetetom na putu. Život zaista piše romane ili snima filmove, kako već želite.
Što ste o sebi naučili iz prijašnjih veza?
- O sebi sam najviše naučila kada sam padala i opet se dizala. Tu sam spoznala svoju snagu. Naučila sam da ponekad ljubav nije dovoljna i da onda moraš ići dalje, svojim putem. Naučila sam i da ne možemo druge mijenjati, da je to Sizifov posao, ali možemo sebe. To je jedino gdje imamo potpunu moć. Jako je teško, ali se može. Tu onda postoji prostor za rast, ako tako odlučimo.
Gdje je danas dom vaše obitelji?
- Tamo gdje smo nas troje: prije je bio London, sada je Zagreb. No, ja sam od svoje 15. godine nomad, obišla sam cijeli svijet i nekako se naviknula na to da se spremim u pola sata i idem dalje. Trogir sam jako rano napustila, iako mu se stalno rado vraćam jer su tamo moji roditelji. Glasgow volim kao da je moj jer su tamo drugi baka i dida koje volimo, a Zagreb je ipak možda najviše pri srcu jer sam tu provela svoje afirmativne godine, studentske dane, ostvarila se u poslovnom smislu, stekla prijatelje za život, tu se rodila Lily, tu se osjećam dobro.
Kako ste postali dizajnerica nakita?
- Dogodilo se spontano, u zimi 2016., a ideja se rodila kao moja potreba da se izrazim kreativno, da nešto stvaram, a vuklo me tome još od osnovne škole. Malo sam istraživala, educirala se i trebalo je neko vrijeme dok sve nisam posložila i hrabro krenula u taj pothvat. Inspiracija dolazi često i dolazi u valovima, pa je onda lovim i spremam negdje u bilježnice, laptop, mobitel... Radim sa srebrom, zlatom, biserima, poludragim i dragim kamenjem, dio proizvodnje je kod nas, a dio u Engleskoj. Juno se može pronaći na web shopu www.junostudio.co te u koncept dućanima u Trogiru i Dubrovniku.
A gdje u svemu tome ima mjesta za "ženske" poslove, primjerice za kuhanje?
- Kuhati volim, dapače - uživam u tome. Također, volim dobru spizu: domaće, kvalitetne namirnice. Veliki sam hedonist, ali po nekim svojim pravilima. Kuham kada mi vrijeme, obaveze i inspiracija to dopuštaju. Kuha i Duncan kada je doma, a i Lily u svojoj "pretend" kuhinjici, svi radimo sve, ne zato što moramo nego nam je kvaliteta života važna.
Kako ste uz malo dijete uspjeli organizirati vrijeme za sebe, svoje poslovne i privatne potrebe?
- Lily je od prve godine života među djecom, najprije u jaslicama, sada u vrtiću, i ona to obožava od prvog dana. Meni to ostavlja vrijeme za posao i za sebe, iako se često dogodi da ne stignem sve dok je ona u vrtiću. No, majčinstvo me naučilo da ne mora sve biti odmah i sad, da nije kraj svijeta ako nešto prebacim za sutra. Dugo mi je trebalo da dođem do te spoznaje i da je prihvatim, jer me posao na filmu učio baš suprotno. Sve u svemu, nas dvije smo dosta dobro uhodani tim.
Ne mogu ne primijetiti - u vašoj kupaonici dominira Aesop kozmetika. Koje ste njegujuće rituale uveli, a koje odbacili tijekom godina?
- Prije je, zahvaljujući dobrim genima, moja rutina njege bila minimalna, a danas je ponešto drugačije. S godinama se i to mijenja. Danas koristim dosta proizvoda, znam točno što mi odgovara i što mi treba. Kvaliteta je presudna i nema više traženja u tom smislu, ali sama njega je mnogo zahtjevnija. Model sam od svoje petnaeste godine i naučila sam jako dobro paziti na svoju kožu, kao općenito na zdravlje, tu sam vrlo dosljedna i disciplinirana. A uloženo se itekako vraća.
Koja je vaša formula dobrog, zdravog izgleda?
- Tu je recept uvijek isti i vrlo je jednostavan. Dobar san, pravilna prehrana i tjelovježba - takozvano sveto trojstvo. Možeš malo zastraniti, ali bitno je opet se vratiti "na stazu". Meni je zdravlje prioritet, a to onda vuče sve za sobom. Ne možeš se brinuti o sebi iznutra a da se ne brineš izvana i obrnuto.
Planovi za 2023.?
- Kod mene prolaze samo kratkoročni planovi, a to su pripreme za Juno proljeće/ljeto, dolazak bebe i sve što to nosi, a prije toga blagdani i obiteljski odmor u Škotskoj kod bake i dide te bijeg udvoje na nekoliko dana. To je zasad sasvim dovoljno, a poslije ćemo vidjeti što život nosi.
Biste li danas rekli da ste ostvarili sve svoje snove?
- Usudila bih se reći da se sve nekako posložilo. Dosta sam oprezna po tom pitanju, idem polako, bez prevelikih planova. Sretna sam zbog svega što imam i što me okružuje, ali i čvrsto stojim s obje noge na zemlji. Život je nepredvidiv i ponekad okrutan, naučio me da budem na sve spremna i uvijek zahvalna na svemu. Kada se osvrnem, vidim puno toga lijepoga, mnogo čarobnih trenutaka, ali i naučenih lekcija. I točno tako treba biti. A snovi… mislim da ih uvijek trebamo sanjati, oni nas čine živima, zar ne?