Prijavila se na program "Work and travel", od jutra do mraka radila kao konobarica u mondenom američkom ljetovalištu Martha's Vineyard, radila kao plesna učiteljica u Kini i na taj način prikupila novac s kojim danas ostvaruje svoje snove. Zadnjih nekoliko mjeseci živi na relaciji Los Angeles – New York, putuje i pleše – i to ne bilo gdje.
Nakon što je završila plesnu akademiju u Ljubljani i radila na najvećim koncertnim i plesnim spektaklima u zemlji zaključila je da je Hrvatska, kao zemlja u kojoj ples nije na visokoj cijeni, postala premala za nju. Školovanje je nastavlja u Broadway Dance Centeru, glasovitoj plesnoj školi u New Yorku, a sada je – po drugi put – dobila priliku biti sudionica u jednom od najprestižnijih plesnih programa na svijetu, onom kojeg vodi Dana Foglia, američka koreografkinja najpoznatija po radu s pop divom Beyoncé.
Jesi li oduvijek znala da je ples ono s čime želiš zarađivati za kruh?
Plešem od kad znam za sebe. Planirala sam upisati i plesnu akademiju u Londonu, no to, nažalost, iz financijskih razloga nije bilo moguće. Tako sam, kada sam maturirala, umjesto toga odlučila upisati Ekonomski fakultet u Zagrebu. Tri sam godine tijelom bila prisutna na fakultetu, a duhom u plesnoj dvorani. Na sreću sam uspjela skupiti dovoljno hrabrosti i priznati roditeljima da to nije najbolji izbor za mene, odustala sam od studija i upisala plesnu akademiju u Ljubljani. Tada kreće moje plesno putovanje.
Trenutačno pohađaš program Dane Foglie u Los Angelesu, kakav je život u gradu anđela?
Opušten i nepredvidiv. Grad je ogroman pa bez automobila ne možeš nigdje, a i sve je potrebno isplanirati unaprijed. Ovdje sam od početka studenog i po cijele dane plešem – ujutro se budim, doručkujem, otpjevam "Dobro jutro" s cimerima, odlazim na trening, zatim kuham ručak i vraćam se na satove plesa. Naporno je, ali ne žalim se.
Kako si uopće ušla u taj program?
Rad Dane Foglie pratim već godinama, ipak je ona jedna od najvećih zvijezda u plesnoj industriji. Prvi put sam se za program prijavila na ljeto 2014., snimila sam video s kratkom solo koreografijom i objasnila zašto želim biti dio njezinog tima. To mi je i uspjelo pa sam iste godine mjesec dana provela u Londonu radeći s Danom, a odmah potom sam odlučila da ću se prijaviti i ponovno. Kada me i po drugi put primila, znala sam da je to to. U program prima svega 25 ljudi iz cijeloga svijeta pa je teško ne biti polaskan činjenicom da je baš tebe odabrala i to opet.
Koliko plesači zapravo profitiraju od takvih radionica?
Plesači se moraju unaprjeđivati cijeli život. Ako se mene pita, Dana Foglia piše novu povijest plesa i o njoj će se jednog dana pričati kao o legendi tako da mislim da je to neprocjenjivo iskustvo za svakog umjetnika. Ima veliko iskustvo u klasičnim tehnikama, ali i u modernim stilovima, a mislim da činjenica da ju je Beyoncé odabrala za svog koreografa dovoljno govori o njezinoj veličini.
Čini se da zaista plešeš po cijele dane - dosadi li ti ikad?
Nikad! Ono što najviše volim kod plesa je to što nikada ništa nije savršeno. Sve uvijek može biti još bolje, još intenzivnije, još izražajnije, veće, jače, tehnički preciznije, dinamičnije... Motivira me taj osjećaj "nesavršenosti" dok neprestano težim savršenstvu koje zapravo ne postoji.
Plesači mi uvijek djeluju gotovo neprirodno sretno i dobro raspoloženo. Je li to zaista tako?
Budući da u dvorani slušamo odličnu glazbu, puno se znojimo, plešemo i smijemo se, pozitivna energija dolazi prirodno bez obzira na to koliko je izazovan i intenzivan proces učenja kroz koji prolazimo. Trudim biti okružena ljudima koji su zaljubljenici u život i koji isijavaju pozitivnu energiju.
Jesu li svi u svijetu plesa zaljubljenici u život?
Kroz svoje angažmane i edukacije upoznala sam zaista mnogo hrabrih, ambicioznih i inspirativnih mladih ljudi iz cijelog svijeta. Fenomenalno je biti okružen s ljudima s kojima dijelim istu strast, ali i promatrati i slušati na koje sve načine ljudi iz različitih dijelova svijeta doživljavaju istu informaciju i kako je interpretiraju. Neka od prijateljstva koja sam stekla plešući traju i danas bez obzira na to koliko nas kilometara, vremenskih zona i oceana dijeli.
Nedostaje li ti Hrvatska?
Nedostaje mi obitelj i prijatelji. Prava sam sretnica što ih sve imam jer me podržavaju u svim mojim njima pomalo ludim i neshvatljivim pothvatima.
Imaš li, osim Dane, nekih drugih uzora u svijetu plesa?
Moj najveći uzor u svijetu plesa je ujedno i moja velika prijateljica i cimerica Maja Kereš koja ponizno, hrabro i samouvjereno ulože u sebe i u svoje snove. Moji uzori su, također, i moji učitelji koji su za mene superheroji. Jednoga dana to želim i ja biti svojim učenicima.