Najpoznatija ekološka aktivistica na svijetu, kojoj je u djetinjstvu dijagnosticiran Aspergerov sindrom i razni drugi poremećaji - pa je aktivizam bio njena terapija i način uključivanja u zajednicu - svojom je upornošću skrenula pažnju svjetskih državnika i osoba koje svojim odlukama mogu utjecati na klimatske promjene.
Ovo je posve krivo. Ja ne bih trebala biti tu za govornicom, nego se vratiti u školu s druge strane oceana. Pa ipak, svi vi ovdje tražite u nama mladima nadu. Kako se samo usuđujete! Vi ste mi ukrali snove i djetinjstvo s tim svojim praznim riječima. Toliko je ljudi koji pate, koji umiru, čitavi ekosustavi se urušavaju..., rečenice su iz najpoznatijeg govora u Ujedinjenim narodima u ovom stoljeću, koji je održala tada 16-godišnja Šveđanka s pletenicama, Greta Thunberg. Prije nekoliko dana u Glasgowu, tijekom klimatske konferencije COP26, danas 18-godišnja Greta opet je bila među svjetskim liderima. Izgledom još znatno mlađa od svojih vršnjakinja, Greta se doima opuštenijom, iako je klimatski skup proglasila neuspjehom, a govore opisala kao “puno ispraznog blablabla”.
Pa ipak, internetom se viralno proširio video Grete koja se smije i vidno uživa na ulici Glasgowa okružena vršnjacima s kojima razdragano pjeva “You Can Shove Your Climate Crisis Up Your Arse” (Svoju klimatsku krizu gurnite si u g....u) uz glazbu stare američke folk pjesme. Priča o strelovitom globalnom uspjehu švedske ekološke aktivistice, dosad već tri puta nominirane za Nobelovu nagradu za mir, počinje kao horor. Barem u obiteljskoj biografiji koju su napisali Gretini roditelji Malena Ernman i Svante Thunberg. Objavili su je 2018. u Švedskoj pod naslovom “Prizori iz srca”, a kasnije na engleskom (i hrvatskom) pod naslovom “Naša kuća u plamenu: borba protiv klimatskih promjena”. Najdojmljiviji prizor u knjizi, koji će kasnije spontano pokrenuti veliki globalni pokret mladih, događa se kad Greta ima 11 godina.
Malena i Svante sjede potpuno slomljeni na podu kupaonice stana u Stockholmu, čini im se da se zidovi puni pukotina pomiču prema njima i da će uskoro s djecom skliznuti u jezero koje će ih poklopiti. Oboje su na kraju snaga. Malena opisuje kako je Greta upravo krenula u peti razred i škola joj ne ide. Noći provodi plačući. u krevetu. Plače i na putu do škole, plače za vrijeme školskog sata, plače pod odmorom. Iz škole ih zovu gotovo svaki dan da dođu po svoje dijete kojem nije dobro. Svante izvan sebe juri po Gretu i vodi je kući. Greta se smiruje samo uz njihova zlatnog retrivera Mosesa pa provodi sate dragajući ga i četkajući.
Malena i Svante su očajni jer su pokušali sve što su mogli da djetetu pomognu, no jasno vide da je “Greta počela polako nestajati, tonuti u crnilo i, malo pomalo, kao da prestaje funkcionirati”. Dijete baš ništa ne veseli, prestala je pričati, smijati se, svirati klavir. I najgore od svega, prestala je jesti. U dva mjeseca akutne depresije ionako sitna djevojčica izgubila je 10 kilograma. Malena prepričava kako su je pokušavali nahraniti. U štokholmskom centru za poremećaje u prehrani rekli su im da moraju svakodnevno voditi bilješke o tome što je pojela i koliko dugo joj je trebalo da to pojede. Obećali su im da će bilješke dugoročno donijeti rezultate. Gretina lista je veoma kratka: jede njoke, rižu i avokado. Ne priželjkuje drugu hranu. Malena opisuje kako Svante pažljivo kuha njoke da budu točno određene konzistencije jer ih inače Greta neće moći staviti u usta. Na tanjuru ih ne smije biti previše jer neće pojesti niti jedan, a boje ih se staviti premalo jer se Greti ne može naknadno dodati još hrane na tanjur.
Sjedaju ispred televizora i gledaju epizodu za epizodom omiljene serije. Greta okreće njoke, licka ih, gricne rub. Nakon dva sata i deset minuta Greta im kaže da je sita. Svante zapisuje da je pojela pet njoka... Gretin anksiozni poremećaj - nikad joj nisu dijagnosticirali anoreksiju, kopnjela je iz drugih razloga - počeo se razvijati puno ranije, kad je imala samo osam godina. U školi su gledali dokumentarni film o klimatskim promjenama i ona više nije mogla te prizore izbrisati iz sjećanja. U obiteljskoj biografiji dirljivo je opisano kako se djevojčica i sama jako bojala za svoje zdravlje, uz sve ostalo što je užasava, te panično ispitivala roditelje što joj je i hoće li preživjeti.
U dokumentarnom filmu “Greta” (“I Am Greta”, 2020.) mladog švedskog redatelja Nathana Grossmana, koji se upravo počeo prikazivati u našim kinima, sitna djevojčica priča za kameru tihim glasom kako je bez daha gledala izglad - njele polarne medvjede, prizore suša, poplava i požara. Čula je znanstvenike kako objašnjavaju da nam ne ostaje puno vremena za promjene, ali da to moramo učiniti jer ćemo inače uništiti svoj mali planet. Nakon tog filma sve je više razmišljala o ekološkoj katastrofi koja nam prijeti i uglavnom samo o tome čitala. Te užasne godine kad je prestala jesti i govoriti švedskim je liječnicima trebalo dugo da roditeljima pomognu i odrede Gretinu dijagnozu. Na kraju su im objasnili da je Greta u spektru autizma, s Aspergerovim sindromom, da ima i opsesivno-kompulzivni poremećaj te poremećaj selektivnog mutizma, što znači da u nepoznatim situacijama, okružena većim brojem ljudi, ne može govoriti. Škola je za nju tada nepremostiv izazov.
Promatrajući Gretu kako pjeva okružena mladim istomišljenicima i obožavateljima u Glasgowu, kako im drži govor puna volje i energije, možemo jedino zaključiti da je aktivizam za nju bio lijek i da je omogućio njezinim roditeljima da odahnu. Greta ima i tri godine mlađu sestru Beatu, kojoj je dijagnosticiran teški ADHD, a pisalo se da je i ona u autističnom spektru. Beata je uzela mamino prezime Ernman i želi je slijediti u karijeri te postati pjevačica. Malena Ernman je bila zaista uspješna operna pjevačica. Članica je Kraljevske švedske glazbene akademije, a školovala se u školi Kraljevske opere. Nastupila je na Euroviziji u Moskvi 2009. s pjesmom “La Voix” (Glas), koju je pjevala na švedskom i francuskom. Nije se visoko plasirala, no nakon tog nastupa jedno vrijeme sanjala je o popularizaciji opernog pjevanja te putovala u vlastitom aranžmanu u mala mjesta diljem Švedske, pjevajući na otvorenom ili u domovima kulture. Znalo se dogoditi da je dođu slušati desectisuća ljudi u udaljenim, nepristupačnim mjestima u unutrašnjosti. Bila je jako razočarana što Ministarstvo kulture nije podržalo njezin projekt, već joj je pomagao samo muž. U jednom trenutku u biografiji Svante joj kaže da je toga dosta, oni su sami učinili što su mogli, a sad sve to mora prestati jer se moraju posvetiti djeci koja ih trebaju.
Malena u knjizi opisuje početak braka kao pomalo hipijevsku idilu, bogatu najrazličitijim kulturnim iskustvima, putovanjima. U biografiji su njih dvoje “kulturni radnici”. Svante se bavio uglavnom kazališnom glumom - i roditelji su mu bili glumci, mama je čak radila s Ingmarom Bergmanom - a Malena je pjevala u operama diljem Europe.
Dvanaest godina selili su se iz jedne metropole u drugu. Dva mjeseca u Parizu, dva u Stockholmu, Berlinu, Beču, Amsterdamu, i tako u krug... Ljeta su provodili u gradovima s poznatim glazbenim festivalima, u Glyndebourneu, Salzburgu, Aix en Provenceu. Unajmljivali su lijepe starinske stanove, ona je radila uglavnom navečer pa su preko dana šetali s djevojčicama po uređenim gradskim parkovima. Kako je Malena zarađivala više od Svantea, kad je prvi put ostala trudna, on je kao svaki progresivni Skandinavac pristao preuzeti kućanstvo. Na prijemu uoči premijere opere “Don Giovanni” u Berlinu prišao je velikom dirigentu Barenboimu i glasovitoj talijanskoj mezzosopranistici Ceciliji Bartoli, s kojima je Malena radila, i rekao im: “Eto, tako sam ja sad domaćica”. Dok su čekali Gretinu dijagnozu i pomoć liječnika, Malena je imala tri živčana sloma i otkazala pet nastupa, iako je dotad pozornicu smatrala svojim sigurnim mjestom, na kojem se osjeća najbolje na svijetu. Prije posljednjeg nastupa u Kraljevskoj operi, dok su u publici sjedili švedski kralj i kraljica, Malena se onesvijestila i ostala desetak minuta bez svijesti. Iako je noge nisu držale, natjerala se da izađe pred publiku: doživjela je ovacije kraljevskog para i publike, ali nakon predstave morali su je odnijeti u automobil koji ju je čekao i cijelim putem plakala je ležeći na stražnjem sjedalu - jer se nije mogla sjetiti niti jedne minute svojeg nastupa.
Svante i Malena zaključili su da nemaju izbora i da moraju sačuvati mentalno zdravlje da bi mogli pomoći svojoj djeci. Greta i Beata postaju novi projekt kulturnih radnika.
U filmu “Greta”, koji je sniman poput projekta cinéma vérité i slijedi protagonisticu u stopu više od godinu dana, vidimo i prvi Gretin “štrajk petkom”, koji će kasnije postati globalni učenički fenomen. U kolovozu 2018. sitna djevojčica odlučno uzima rukom ispisani transparent od kartona s natpisom ŠKOLSKI ŠTRAJK ZA KLIMU. Umjesto da ode u školu, sjela bi na asfalt ispred Švedskog parlamenta (neposredno prije izbora) i ne bi se micala, gotovo kao Marina Abramović za vrijeme svojih konceptualnih performansa. Jedna starija prolaznica zaustavila se pokraj djeteta na podu i pitala je zašto nije u školi. Greta joj je tiho, pognutog pogleda, ali ljubazno odgovorila, bez upadljivih znakova selektivnog mutizma, kako joj obrazovanje ne treba kad nema budućnosti. Gospođa ju je nježno pokušala uvjeriti da s obrazovanjem može nešto konkretno učiniti oko klimatskih promjena, no Greta je odlučna da joj u tom trenutku, kad je planet tako ranjen, škola ne treba. Gospođa odlazi pomalo bijesno.
Greta kasnije u filmu objašnjava da je to odlika njezinog poremećaja, da joj se katkad čini da samo osobe poput nje, s Aspergerovim sindromom illi autizmom, fokusirano čuju što se događa u svoj ovoj buci oko nas koja nam odvraća pažnju od bitnog.
Ona nije takva, kaže, ne zanima je bezbrižno čavrljanje s vršnjacima ni o čemu, njezin fokus, kao i svih autista, zapravo je njezina supermoć, a ne mana, jer se može laserski usmjeriti na ono što smatra važnim, primijetiti sve detalje. A jednom kad ti problem klimatskih promjena privuče pažnju, ne možeš to više izbrisati, objasnila je.
Kasnije to ponavlja i Svante. Kaže da Greta nevjerojatno puno zna, da je pročitala velik broj knjiga o klimatskim promjenama i sve zapamtila jer ima gotovo fotografsko pamćenje. To je ujedno i odgovor onima koji tvrde da je Greta roditeljski PR projekt, da joj oni pomažu pisati govore i baratati znanstvenim činjenicama. Greta, kao i svi koji pokušavaju nešto mijenjati, ima i neprijatelje - jedan od najpoznatijih je Donald Trump, koji nije želio da Sjedinjene Američke Države budu dio Pariškog sporazuma i da ga kritizira “dijete”. S njim je Gretu napadala i desničarska američka televizija Fox. Poznata je izjava njihova komentatora kako su “klimatske promjene ozbiljna znanstvena tema i morali bi o njoj govoriti znanstvenici, a ne mentalno bolesno dijete”. No, Greta ima pravu sljedbu među ozbiljnim znanstvenicima i liderima. Prvi se njezinim školskim štrajkom oduševio bivši guverner Kalifornije i glumac Arnold Schwarzenegger.
U dokumentarnom filmu “Greta” prikazan je dirljiv trenutak kad još relativno nepoznatoj Greti tata govori da je Schwarzenegger o njoj tweetao i dodaje da ima više od 5 milijuna pratitelja. Kasnije, kad je na jedrenjaku doplovila do Amerike da održi govor u Ujedinjenim narodima, posjetila ga je i u Santa Monici, koju su skupa obišli biciklom. U Kaliforniji se upoznala i s Leonardom DiCaprijem, vatrenim obožavateljem. Ubrzo nakon bivšeg guvernera najzelenije američke države javio se i papa Franjo s pozivom za Gretu i rekao da je uz nju “čitav katolički svijet”.
Čitajte i: Mučna borba za život Michaela Schumachera: Bio je i ostao vjeran jednoj ženi, ali i adrenalinu
Prvi državnik koji ju je primio bio je francuski premijer Macron. Službenik njegova ureda bio je oduševljen što je baš njegov šef dobio priliku da se prvi među svjetskim liderima fotografira s karizmatičnom lidericom mladih. Dok Gretu vode kroz Elizejsku palaču, ona se okreće oko sebe i promatra u nevjerici pozlate velebne palače. Uspjela je i nasmijati Macrona kad mu je rekla da je ona samo obični “nerd”, štreberica koja puno čita o klimi. Kasnije u filmu komentira kako se u svim tim palačama i dvorcima koje je posjetila osjeća baš loše, kao lažljiva pozerica, koja skupa s onima koji je primaju samo glumi neku zadanu ulogu. Kad autor dokumentarca Grossman pita Gretinog tatu što je odgovorio svojoj djevojčici kad mu je prvi put rekla da neće ići u školu jer želi sjediti ispred parlamenta i štrajkati, Svante odgovara kako joj je rekao da to ne dolazi u obzir. No, onda brzo dodaje da mu ništa od svega toga nije bilo važno, ništa od toga nije očekivao, samo je želio da je ponovno vidi sretnu. Gretin neumorni rad, sva putovanja vlakom ili autom i gostovanja na konferencijama o klimi, čini se, djevojci su itekako pomogli. Nadajmo se da su pomogli i našem planetu, barem malo.
Posve drukčija influencerica
Uz nominacije za Nobelovu nagradu i počasni doktorat belgijskog sveučilišta Mons, Greta je dobila najrazličitije pohvale i povelje. Časopis Time ju je 2019. proglasio osobom godine, a Forbes ju je iste godine stavio na listu 100 najutjecajnijih žena svijeta. I prije glasovitog štrajka dobila je nagradu švedskih dnevnih novina Svenska Dagbladet za esej o klimatskim promjenama. Ozbiljni znanstveni časopis Nature uvrstio ju je među 10 osoba koje mijenjaju svijet jer je ‘znanost o klimatskim promjenama uspjela staviti na naslovnice i kanalizirati gnjev svoje generacije’. Na dodjele nagrada i povelja nije odlazila ako je trebalo putovati avionom pa je 2019. nagradu za Ženu godine američkog časopisa Glamour umjesto Grete ponosno preuzela Jane Fonda, koja je izjavila: ‘Ako švedska štreberica zaokupljena znanošću, koja nikad na sebe nije stavila šminku ili bila kod frizera, može postati Žena godine, moram zaključiti da ništa više nije nemoguće’. Zaista, Greta je posve drukčija influencerica s milijunskom sljedbom, koja svojom prisutnošću na društvenim mrežama i u medijima promovira ozbiljnost i posvećenost važnim temama, kao što su kontrola konzumerizma i prijezir prema površnim statusnim simbolima.
Da bi promijenio svijet, prvo moraš promijeniti sebe - ili svoje roditelje
Kroz tri ili četiri godine Gretinog anksioznog poremećaja i depresije Malena i Svante, i sami ekoaktivisti, pristali su na sve što je kći od njih tražila: prestali su letjeti avionom, što je zadalo posljednji udarac Maleninoj opernoj karijeri, i postali su vegani. Svante je priznao da su se promijenili ne toliko zbog svijeta koji treba spašavati, koliko da bi spasili svoju kćer. Kad su prvi put osjetili da je zbog toga sretna, da joj se vraća samopouzdanje i volja za životom, ništa im više nije bilo teško: Svante se s njom i posadom uputio preko Atlantika neudobnom jedrilicom, jer je odbila letjeti u New York avionom. U filmu ‘Greta’ je vidimo kako veselo pjeva i pleše u vlaku te čujemo njenog oca kako joj govori da je kupio limenke pečenog graha i tjesteninu od grahorica, a ona mu vedro odgovara da im ništa više u životu i ne treba.
