Gdje ste pronašli inspiraciju za roman?
- Sjeme priče bili su novinski članci o obiteljskom nasilju. Stvarne tragedije iz naše sredine ponukale su me da na njihovim temeljima stvorim svoju priču koju sam proširila i dramaturški zaokružila. Razgovarala sam i s riječkim psihijatrom Daliborom Zupcem, koji mi je objašnjavao kako se ponašaju stvarne žrtve nasilja.
Kakve su reakcije vaše okoline na tako mračnu priču?
- Neki su, iskreno govoreći, ostali zgroženi pročitanim, a meni se čini da su neki zgroženi istinom. No uglavnom mi čestitaju na hrabrosti iako ne razumijem zašto. Nije mi bio problem pisati i o mučnim stranama ljudske naravi jer mi se čini da se problem samo povećava ako žmirimo i pravimo se da ne postoji. Neki kažu da je za čitanje moje knjige potreban čvrst želudac i to mi je drago jer to znači da sam postigla cilj, natjerala ljude da osjete stravu tog nasilja. Najgore bi bilo da su čitatelji ostali ravnodušni.
Zašto ste kao diplomirana ekonomistica počeli pisati psihološke trilere?
- Život me odnio u smjeru ekonomije, ali pisanje je oduvijek bilo dio mene. Od malih nogu stalno sam nešto pisala i znala sam da ću jednom objaviti knjigu.
Gode li vam usporedbe s hit-spisateljicama Paulom Hawkins i Gillian Flynn?
- Naravno da mi gode jer su one majstorice tog žanra. Volim čitati njihove knjige, a uživala sam i u filmovima snimljenima prema njihovim djelima.