Spisateljica Dubravka Bouša objavila je opsežnu knjigu o svom bivšem suprugu, legendarnom glazbeniku Krunoslavu Kići Slabincu te nam otkrila brojne zanimljive detalje o njegovom životu i njihovom odnosu.
Prošlo je pet godina otkako nas je zauvijek napustio legendarni glazbenik Krunoslav Kićo Slabinac, ali sjećanje na njega i dalje živi. Ne samo zahvaljujući bezvremenskim hitovima poput ‘Tri slatke riječi‘, ‘Zbog jedne divne crne žene‘ i ‘Plavuša‘, nego i zbog nedavno objavljene monografije ‘Kićo Slabinac - Kad umjetnost dotakne dušu‘.
Djelo od gotovo 900 stranica napisala je njegova bivša supruga Dubravka Bouša (73), profesorica hrvatskog jezika i doktorica znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja nam je ispričala zanimljivosti o njegovu životu, međusobnom odnosu i knjizi.
"Još dok smo bili u braku, Kićo je očekivao da ću napisati tu knjigu, jer je on bio preopterećen kreativnim poslom. Ova knjiga, u izdanju nakladničke kuće Biakova, nastala je kako bi uspomenu na Kiću sačuvali naši sinovi Ivan i Pavao te njegova brojna publika. Željela sam da se ne zaboravi na velikog umjetnika s ovih prostora, čija je glazbena ostavština toliko velika da joj se možemo samo s poštovanjem nakloniti", ističe Dubravka Bouša, nekadašnja dugogodišnja suradnica emisije ‘Govorimo hrvatski‘. Autorica je niza monografija, znanstvenih radova o književnosti, zbirke poezije i romana ‘Dora Phanova: nirvana srce‘ i ‘Pjesnik razgranat u noći/Milan Dedinac‘, autorica je ‘Otključane avangarde za mlade‘ (obrađena europska, svjetska i jugoslovenska avangarda), romana ‘Bila jednom jedna škola‘ (o današnjim profesorima, školi i učenicima) kao i drugih naslova. Okušala se i u pisanju scenarija, snimanju amaterskih filmova, režiji kazališnih predstava te umjetničkoj fotografiji. Kao još jedan od razloga za pisanje knjige navodi Kićinu svestranost. Bio je savršen u rocku, ali i u zabavnoj, narodnoj, etno i duhovnoj glazbi. Skladao je, aranžirao, pisao pjesme, svirao gitaru i tamburicu, glumio i plesao... Bio je vrhunski zabavljač svjetskog ranga.
"Pokušala sam sačuvati od zaborava tu njegovu scensku ekspresiju. Bio je hodajuća enciklopedija šala i viceva. Kićo je još od najranijeg djetinjstva imao potrebu nasmijati i usrećiti ljude oko sebe. Nema tako puno svestranih umjetnika, velikih pjevača i autora, stvarnih zabavno-glazbenih zvijezda", govori zagrebačka književnica, koja je u biografiji opisala čitav Kićin život, od samih početaka - uzbudljiv i dramatičan.
U knjizi se, među ostalim, opisuje i njegov ‘bombastičan‘ dolazak na svijet u ožujku 1944. Bilo je to posebno opasno za njegova oca Stjepana, jer ga je supruga Dragica, koja se porađala u njihovu stanu u Osijeku, toliko čvrsto stiskala za vrat da joj je doviknuo: ‘Puštaj, nemoj da se jedan rodi, a drugi umre!‘ To je samo jedna od epizoda iz nevjerojatne biografije Krunoslava Kiće Slabinca, koji je karijeru započeo potkraj 1968. u emisiji ‘Subotom uveče‘, a 1971. nastupio je na Eurosongu u Dublinu, gdje je zauzeo 14. mjesto. Dubravka Bouša piše i o njegovim željama, prijateljstvima i ljubavima te problemima koji su se iz društvenih okolnosti prelijevali u obiteljski život i na medijsku scenu. Obuhvaćeno je i razdoblje sedamdesetih i osamdesetih, vrijeme Domovinskog rata... Kićo je 28 mjeseci bio aktivan u Hrvatskoj vojsci - od srpnja 1991. - a uz to je održao stotine koncerata po svijetu kako bi se prikupila sredstva za oružje te pomoć prognanicima i izbjeglicama.
Opisuje se i njegov rad kao saborskog zastupnika - briga o izbornoj jedinici Slavoniji i Baranji te njegovo sudjelovanje u donošenju Zakona o umjetnicima, umjetničkoj djelatnosti i umjetničkom statusu, kao i Zakona o autorskim pravima. Za razumijevanje Kićine osobnosti važan je bio i njegov humanitarni angažman: od novčanih priloga za izgradnju Doma invalida u Zagrebu, preko obnove zagrebačke katedrale osamdesetih godina i izgradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice, pa sve do brojnih samostalnih i skupnih koncerata i akcija u kojima je sudjelovao od 1969., kada se pojavio na profesionalnoj sceni. Dubravka ističe i njegovu duhovnost, odnosno povezanost s Katoličkom crkvom i Katoličkom misijom, zbog koje je u bivšoj državi znao imati problema. Primjerice, s kultnom pločom ‘Christmas with Kićo‘, prodanom u nevjerojatnoj nakladi od pola milijuna primjeraka, na kojoj se odrekao izvođačkih prava. Spominje i njegovu suradnju s Hrvatskom bratskom zajednicom iz SAD-a i Kanade te s našim iseljenicima u Australiji, kao i njegove turneje po Istočnom i Zapadnom bloku te diljem svijeta. U knjizi, koja obiluje toplinom i dokumentarističkom snagom, Kićo sam priča o raznim situacijama, a tu su i njegovi kolege, suradnici i rođaci. Zbog toga, ističe Dubravka, ova biografija postaje i vrijedan prikaz razvoja glazbene scene te društvenih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj. Posebno je sentimentalno, duhovito i šarmantno upoznavanje velike zvijezde s tada 25-godišnjom Dubravkom Boušom. Kako nam je autorica opisala, njezino odrastanje nije se puno razlikovalo od osam godina starijeg glazbenika.
"Svi smo jeli kruh namazan svinjskom mašću umjesto sendviča, igrali se lovice i graničara, Indijanaca i kauboja, žvakali Favorit kaugume i gledali s roditeljima isti televizijski program. Bila sam djevojka iz Zagreba, radila sam kao stjuardesa, putovala svijetom i studirala hrvatski jezik i književnost. Nisam ni bila svjesna što znači ući u njegov medijski eksponiran svijet, ali ljubav uvijek pronađe svoj put", govori Dubravka, dodajući da je budućeg supruga prvi put srela na humanitarnoj zabavi za osobe s invaliditetom. Organizirala ju je njezina mama, a među izvođačima je bio i Kićo.
"Dan prije doputovala sam iz Londona i na toj zabavi u hotelu International bila sam pratnja svom bratu Vedranu, koji je imao dječju i cerebralnu paralizu. Kad je Kićo zapjevao pjesmu ‘Zbog jedne divne crne žene‘, počeo je upućivati nježne poglede prema mjestu gdje smo sjedili moj brat i ja. Uopće nisam shvatila da su ti pogledi upućeni meni, jer sam na glavi imala zamotanu indijsku maramu pa se nije ni vidjelo kakvu boju kose imam. Zajedno s bratom i ostalom publikom okretala sam se tražeći kome to Kićo pjeva. Tamo smo se upoznali. Idući tjedan mama i ja smo pekle ajvar, kada je naišao obiteljski prijatelj koji je bio dobar s Kićom. Isprobavajući ajvar, rekao je: ‘To mora procijeniti Slavonac Kićo!‘ i nazvao ga. Tada je Kićo došao k nama u stan na isprobavanje ajvara. Tako je sve počelo. Poslije smo se znali zafrkavati da je nama presudio ajvar, odnosno dobra kuhinja i klopa", slikovito opisuje književnica, kojoj je život s poznatim glazbenikom bio zabavan, jer je za Kiću život uvijek bio pozornica. To je savršeno radio, no okupiran stalnim koncertima, turnejama i obožavateljima - čemu se strastveno davao - za obiteljski život ostajalo je malo posvećenosti. Okovan tempom svog posla, Kićo je samo nekoliko puta izdržao provesti po nekoliko dana s obitelji ili sa sinovima na odmoru. Doslovno je, prisjeća se Dubravka, ‘krao‘ vrijeme od svog posla kako bi bio s obitelji. Opisuje i epizodu kad je s njom i sinom Pavlom žurio na manifestaciju u Našicama, nakon koje je s obitelji trebao posjetiti rodbinu u Osijeku. Dok je Kićo iz Zagreba autom vozio sto kilometara na sat, Pavao je u jednom trenutku zatražio da stanu jer je morao na zahod. Nervozan i u panici da ne zakasni, Kićo se zaustavio i čekao u automobilu suprugu i sina. Kada su se vratili, mama je smjestila sina na stražnje sjedalo i zalupila vratima, a Kićo je dao gas i otišao - bez supruge.
"Ostala sam na cesti u haljini, bez ikakvih dokumenata, novaca... bez ičega. Zapitala sam se kada će Kruno shvatiti da nisam u automobilu i gdje će se na autocesti okrenuti da se vrati po mene. Razmišljala sam otići po policajce da me odvezu za njim, ali sam se bojala da će on još dobiti kaznu zbog prekoračenja brzine. Odjednom, automobil je stao i počeo se velikom brzinom vraćati autocestom unazad, jer je Pavle u jednom trenutku rekao ocu: ‘Fino, ostavili smo mamu‘", prisjetila se u knjizi Dubravka Bouša, čije je diskretno vjenčanje s Kićom Slabincem organizirano u Hrvatskom zagorju. Njezina je mama pripremila večeru u stanu za kumove i obitelj, a Kićo je već idući dan otputovao na tromjesečnu turneju u tadašnji SSSR. Na medeni mjesec nisu nikad otišli.
"Možda to nadoknadimo kad se naše duše ponovno susretnu. Kićo je bio iznimno senzibilan, ali nije mogao dugo ostati ozbiljan i sve je uvijek pretvorio u šalu kako bi prikrio svoju emocionalnost. Kad me vozio u rodilište na prvi porod, nismo znali spol djeteta, a na rastanku mi je rekao: ‘Ti znaš da je meni svejedno hoće li biti djevojčica ili dječak, ali, molim te, ako može, neka bar prvi dan bude sin!‘ - prisjetila se Dubravka, koja u knjizi prepričava brojne anegdote. Ispričala je kako su se jednom prilikom carinici na granici Austrije i Slovenije napili s Kićom i to je otišlo tako daleko da su ga nagovorili da odjene carinsku uniformu i ‘radi‘ njihov posao. Kako je opisala autorica, ova urnebesna epizoda odvijala se tako da je Kićo uvjerljivo ‘obavljao posao‘. Te večeri naletjela je obitelj iz Bosne i Hercegovine koja je sinu za rođendan kupila tada vrlo skupocjenu stereo-liniju. Kićo je uvjerio ostale carinike, premda su znali pravu istinu, da je linija samo stara oprema i pustio ih da prođu ne naplativši im ni dinara carine.Tijekom uzbudljivih osam godina života s velikom zvijezdom Dubravka Bouša dobila je sina Pavla, danas 45-godišnjeg tonskog snimatelja na HRT-u, za kojeg kaže da je od oca naslijedio izgled, istančan sluh te ljubav prema tonu i dobroj glazbi. Mlađi sin, 43-godišnji Ivan, od tate je pak naslijedio scensku ekspresiju, a radi kao bolničar na Rebru, svira bubnjeve i pomalo pjeva. U licu i tijelu ima glumačku izražajnost nalik na svog oca i uvijek stvori situaciju za smijeh. Pavao ima sina, 15-godišnjeg Gabrijela, na kojeg je Dubravka vrlo ponosna.
"Iako svira klavir, mislim da nije zainteresiran za medijsko eksponiranje, ali nikad se ne zna čemu će se u svojim životnim odabirima prikloniti. Kako je u osnovnoj školi bio odlikaš, djed Kruno mu je svaku peticu iz matematike nagradio s 20 kuna i veselo komentirao: ‘Ovo je prvi Slabinac u obitelji koji nema jedinicu iz matematike!‘ - prisjeća se Dubravka i ističe kako je Kićo za svoje sinove, koji su bili mali kad su se njihovi roditelji razveli, bio najbolji tata na svijetu. Kad je doživio moždani udar u siječnju 2011., sinovi su se preselili k njemu da mu budu na pomoći. Taj ozbiljan zdravstveni problem, srećom, na Kiću nije ostavio ozbiljne posljedice. No njegov način života, nezdrava prehrana i zdravstveni problemi - sa srcem, tlakom, gihtom - kao i odgađanje pregleda, kumovali su srčanom zastoju 2020. Ovoga puta nije se uspio izvući: preminuo je u zagrebačkoj bolnici. Bio je to težak udarac za njegovu obitelj, pogotovo zato što je do kraja bio optimističan, planirao koncert, a ostale su i zabilješke moderniziranih duhovnih pjesama koje je želio snimiti. Kako navodi njegova bivša supruga, Kićo je ponekad bio težak, kompliciran i brz na jeziku, jer je očekivao da će sve u životu biti kao na pozornici. Imao je i nekih neispunjenih želja - sanjario je o tonskom studiju, a bilo mu je krivo što nikad nije dobio Porin za životno djelo. U knjizi se osvrnula i na njihov razvod.
"U početku veze i braka puno smo se smijali. S vremenom manje, a kad smo se prestali smijati, odlučili smo se razići. Niti jedan rastanak nije lagan. Teško je bilo svima, osobito djeci. S vremenom se emocije smire i život nas tjera da krenemo dalje, a s odmakom počnete shvaćati onu drugu osobu i poštujete njezine kvalitete koje su vas i dovele do braka. U konačnici, s tom osobom imate djecu i zašto živjeti u tami gnjeva i biti ogorčen. Treba prihvatiti i razumjeti razlike i prioritete onog drugog i sebe, oprostiti za nesporazume i probleme, i njemu i sebi", govori Dubravka, zahvalna bivšem suprugu na odgoju sinova. Ispunjena je jer je bivšem suprugu ispunila želju o pisanju biografije, što je on kao glazbenik itekako zaslužio. Nazivali su ga hrvatskim Elvisom Presleyem, kraljem bećarca, Kaiserom und Königom hrvatske glazbe, simbolom Slavonije, brendom, institucijom... Snimio je puno albuma, bio jedan od prvih rockera u bivšoj Jugoslaviji, odlikovao se glasom gotovo operne snage. Sedamdesetih godina prodao je tri milijuna ploča, skladao prvu country pjesmu Ivice Krajača ‘Budi to što jesi‘, otpjevao bezvremenske hitove, a i jedan je od začetnika koncerta Božić u Ciboni. Svojim je nastupima punim viceva svojevrsni začetnik stand-upa u Hrvatskoj. Dubravka Bouša navodi citat glazbene dive Gabi Novak.
"Kroz naša česta putovanja i turneje rijetko sam upoznala osobu koja je tako nježna, duhovita, poštena kao on. A o obujmu talenta koji je nosio u sebi da ne govorim", rekla je Gabi u filmu ‘Kićo‘. Njegova će glazbena baština, kako piše u knjizi, zauvijek biti utkana u žitna polja, šume i rijeke njegove voljene Slavonije, u vrhunske domete domaće glazbe, ali i u naš hrvatski identitet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....