Riječanka Barbara Udovičić proslavila se zahvaljujući videima u kojima otvoreno priča o svom životu, a cilj joj nije docirati, već - ljudima ponuditi utjehu
"Savršenstvo je dosadilo, a autentičnost, očito, postala egzotika. Ljudi su gladni nečeg što nije provučeno kroz tri filtera i pet redaktura. Prepoznali su sirovu emociju koja se ne da "fejkati". Brojke su nestvarne, a inboks mi izgleda kao kolodvor u špici sezone", kaže riječka televizijska voditeljica, urednica i novinarka te profesorica psihologije Barbara Udovičić (51), čije je kratke videozapise na društvenim mrežama u samo dva tjedna pogledalo 13 milijuna ljudi.
Tajna nevjerojatnog uspjeha leži u tome što je vrlo iskreno progovorila o vlastitom životu - posvojenju djece, razvodu, bolesti i drugim temama. A sve je krenulo sasvim slučajno. Nakon što joj se krajem siječnja razboljela trinaestogodišnja buldogica Berta, bila je prisiljena uzeti bolovanje i brinuti o njoj, a kako je po prirodi hiperaktivna, tražila je način da ispuni ostatak vremena. Tad joj je na pamet pao podcast, ali u formatu u kojem je ona istodobno voditeljica i producentica, odnosno, kako kaže, "one man band". Sjedila je u svojoj radnoj sobi i počela snimati kratke videozapise te ih, uz pomoć 15-godišnje kćeri Sonje, objavljivati na društvenim mrežama, koje su vrlo brzo "eksplodirale".
"Nisam izmislila toplu vodu, vidjela sam taj format na društvenim mrežama i rekla: ‘OK, roman očito neću pisati, idem probati ovo.‘ Forma mi je nekako legla, nakon 27 godina rada u medijima rekla bih da mi je imanentna. Nisam odlučila ništa strateški graditi, ja sam samo odlučila početi iskreno pričati o svom životu. Bio je to onaj trenutak kad čep iskoči iz boce. U dva dana snimila sam dvjestotinjak tih kratkih videa, tako da sam sad na miru negdje do jeseni", kroz smijeh započinje Barbara, koja je tijekom televizijske karijere vodila razne zabavne emisije na riječkoj lokalnoj televiziji Kanal Ri.
Iskrenost i autentičnost
U svojim videima ona ne podučava, ne dijeli recepte za bolji život, ni za sreću. No, njezine riječi odzvanjaju iskrenošću i autentičnošću, što su ljudi očito prepoznali. Formulu za uspjeh, nastavlja, nema jer se sve dogodilo sasvim spontano, a silni "hype" pogodio ju je kao meteor, pa je i dalje i sama u čudu kako joj je to uspjelo.
"To s jedne strane beskrajno laska, no s druge... fizički je potpuno nemoguće odgovoriti na stotine poruka koje mi se posljednjih tjedana slijevaju u inboks. Prije spavanja pokušavam proći kroz njih i doista sam zahvalna na svakoj. No, iako jesam profesorica psihologije, nisam terapeutkinja, a pogotovo ne online. Užasava me ideja rješavanja ozbiljnih životnih situacija putem društvenih mreža. Za to postoje moji kolege kliničari i njihove prakse. Ja mogu ponuditi tek utjehu prepoznavanja kroz moje životno iskustvo, ali ne i terapiju", govori Barbara, koja će, kao i obično, pustiti da je život vodi dalje bez nekog većeg plana.
Rođena je u Rijeci, a kako sama kaže, imala je privilegirano djetinjstvo. Najveća podrška bili su joj otac Vladimir, pomorac, i majka Sonja, laborantica, kao i starija sestra Nataša, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u jednoj riječkoj osnovnoj školi.
"Ona je moj najstroži lektor i najveći oslonac. Veza sa sestrom i njezinom obitelji, posebno s njezinom djecom, nevidljiva je armatura koja me drži da se ne raspadnem kad život stisne", kaže Barbara, koju riječka publika pamti iz emisija kao što su "Boom boom boom", "ČMM", "Barbara protiv Barbare", a kolege su joj bili poznati dvojac iz Bijelih udovica Davor Jurkotić i Mario Battifiaca te danas prepoznatljivo lice informativnog programa Nove TV Barbara Štrbac.
"To je možda bio najromantičniji period mog profesionalnog života. Bili smo mladi, ludi i uvjereni da radimo nešto zbilja važno. Ma kakva prijateljstva, to su krvna srodstva po izboru. Moja Barbara, pa Mario... To su ljudi s kojima sam dijelila eter i život. Neke ljude posao spoji, a televizija vas "zavari" jedne za druge. Sigurno ću nekog nepravedno izostaviti, ali ta ekipa s Kanala, to su ljudi bez kojih bi moj život bio tek crno-bijeli film", objašnjava Barbara.
Razvod i posvojenje
Potom je neko vrijeme radila na radiju, a prije nekoliko godina ponovno se vratila na Kanal Ri s emisijom "Bilanca uspjeha". Povratak se dogodio nakon razvoda, o kojem je otvoreno progovorila na društvenim mrežama, kao i o posvojenju svoje djece, brata i sestre - petnaestogodišnje Sonje i sedamnaestogodišnjeg Daniela. Oboje su iznimno ponosni na svoju mamu, a upravo joj Sonja najviše pomaže s društvenim mrežama, o kojima, priznaje, do sada nije puno znala. Iako se nakon dugogodišnjeg braka prije nekoliko godina rastala, i dalje je ostala u dobrim odnosima s bivšim suprugom, s kojim dijeli skrbništvo nad djecom.
"Taj proces je bio potpuni "rollercoaster". S jedne strane, posvojenje sina dogodilo se takvom brzinom da nas je zateklo, a s druge, bitka za kćer bila je prava administrativna golgota. Krvava borba s papirima i sustavom. Ali danas? Svaku tu suzu bih isplakala ponovno. Svaki sat čekanja bio je jeftina cijena za ovo što imamo danas. Nema tu razlike između biologije i srca. Kad te to malo biće zagrli, DNK postane najnebitnija stvar na svijetu. Daniel i Sonja su moji najdraži kritičari. Njima je jedino mjerilo mog uspjeha jesu li me na Instagramu zapratili Jakov Jozinović i Severina (a na što ovim putem apeliram). Dok se to ne dogodi, morat ću se, očito, još više potruditi", smije se Barbara, koja kaže kako Daniel živi za nogomet, a Sonja je pravi mali filozof, njezina kopija.
"Ponekad me straši koliko smo slične. Reći da sam ponosna na njih je eufemizam. Ja sam zapravo u čudu i blagoslovljena što su nas upravo njih dvoje odabrali za svoje roditelje", emotivna je Barbara, koja je s 39 godina preboljela rak.
"Bolest je kao kad uđeš u gustu maglu. Sjećaš se samo obrisa protokola i terapija. Mozak to nekako milosrdno potisne u ladicu ‘ne otvaraj‘. Moji današnji strahovi su puno prozaičniji i vezani, uglavnom, uz klince i psa. Toliko brinem oko njih da za svoje strahove nemam slobodnih termina. Trenutno mi je najveći horor Danielov vozački ispit. E, to je pravi triler, pustimo operacije", govori Barbara, najveća obožavateljica putovanja, Đorđa Balaševića, hladnoće, jeseni, knjiga i pasa, pogotovo buldoga. Prvi buldog u njezinu životu bio je Božo, a potom su došli Blaž i Berta.
"Ona je trinaestogodišnja staričica i apsolutna vladarica našeg svemira oko čije se kičmice i potreba vrti kompletan obiteljski raspored, a koja je posredno i zaslužna za sav ovaj uspjeh. Ali znate što? Ja nekako vjerujem da su tužni domovi bez dlaka. Zato Bertine sijede, koje neizbježno nosim na svojoj odjeći, ne skidam panično valjčićima. One su epolete naše ljubavi, moji činovi časti koji svijetu poručuju da me kod kuće čeka netko tko me voli onom rijetkom, apsolutnom ljubavlju koja ne traži ništa zauzvrat", zaključuje Barbara Udovičić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....