Ivan Vrbanec mladi je hrvatski chef koji će uz Tomislava Gretića i Ivanu Bekavac pratiti i mentorirati kandidate novog RTL-ova reality showa ‘‘Hell‘s Kitchen Hrvatska‘‘. S obzirom na to da će se show 31. siječnja početi prikazivati na malim ekranima, 32-godišnji Vrbanec, koji inače radi kao chef kuhinje u hotelu Miramare u Crikvenici, otkrio nam je kako se zapravo rodila njegova ljubav prema kuhanju, tko mu je najveći kritičar, ali i čime bi se bavio da njegova profesija nije usko vezana uz gastronomiju.
Kako se i kada rodila vaša ljubav prema kuhanju i gastronomiji?
- Ljubav prema kuhanju rodila se još od malih nogu, uvijek sam volio jesti i uživao sam u hrani. Kako sam dosta vremena provodio u kuhinji tražeći nešto za jesti, tako se valjda rodila i ljubav za kuhanjem, a ljubav prema gastronomiji rodila se radom po restoranima i upoznavanjem novih zanimljivih i raznovrsnih namirnica, raznih tehnika kuhanja i otkrivanjem koliko je zapravo kuhanje i sama gastronomija različita u svijetu.
S obzirom na to da je zvanje kuhara danas vrlo popularno, kako u svijetu, tako i kod nas, koji su po vašem mišljenju najveći izazovi u tom poslu?
- Da, danas je kuhanje popularno, ali kad sam ja krenuo u školu i počeo se baviti kuhanjem situacija je bila skroz drugačija. Na našu sreću, situacija se promijenila i sad se struka ipak malo više cijeni nego prije.Mislim da je najveći izazov u našem poslu ne odustati i držati konstantu jer ako jednog od ta dva faktora nema, uspjeh će biti kratak ili ga neće ni biti.
Što jedan dobar chef treba, a što nikako ne smije imati?
- Pa kao što sam u prethodnom pitanju rekao, mislim da dobar chef mora biti jak u glavi, držati kontinuitet i biti čovjek. Mislim da nema stvari koje ne bi trebao imati, jedino je stvar u doziranju, jer previše bilo čega bi moglo imati negativan učinak.
Trenutno radite kao chef kuhinje u hotelu Miramare u Crikvenici. Kakvi ste kao autoritet? Jeste li strogi?
- Pa to bi trebali pitati moj tim (smijeh). Volim red i disciplinu jer sam i sam naučen tako funkcionirati. Ako ljudi rade svoj posao kako treba, nema previše problema.
Koje jelo najradije pripremate i zašto?
- Sve to ovisi o danu i o tome kako se osjećam. Ako bih ipak trebao izdvojiti nešto, to bi bio rižoto, jer se čini jako jednostavno jelo, a to nikako nije. Kod rižota treba paziti na vrstu riže, temperaturu temeljca, vrstu tave, količinu podlijevanja, konstantno miješanje, mantekiranje, a treba i paziti da se riža ne prekuha, tako da ima jako puno stvari gdje se može pogriješiti.
Postoji li neka hrana koju jednostavno ne volite ili nikada ne jedete?
- Nisam baš neki fan iznutrica. Probao sam ih jesti više puta, ali jednostavno mi ne odgovaraju, tako da sam prestao i pokušavati. Prisilio sam se par puta probati guščju jetru čisto zbog te cijele fame oko nje, ali ni to nije urodilo plodom. Osim toga nemam baš neku hranu koju ne jedem ili ne volim.
Danas mnogo mladih ljudi napušta svoje profesije te ulaze u restoranske kuhinje, između ostaloga i putem TV showova. Koliko je po vama edukacija bitna u životu jednog chefa?
- Sve se to pokrenulo popularizacijom profesije i rastom plaća u našem sektoru zbog nedostatka radnika. Čast izuzetcima, ali većina ljudi koji dolaze u restoranske kuhinje ni ne zna što ih unutra očekuje. Svi čuju kakve se plaće daju kuharima i očekuju iste s malo, jako malo ili skoro ništa profesionalnog iskustva, a ne uzimaju u obzir da je većina tih ljudi u kuhinjama dulje od deset godina i krvavo su se naradili da bi došli do toga. Nemam ništa protiv ljudi koji ulaze u našu profesiju, dapače, ali nažalost moraju biti svjesni da promjenom profesije jednostavno moraju krenuti ispočetka. Naravno da je edukacija bitna, ali ako nemate novca za malo skuplje kuharske škole kao što su primjerice CIA i Cordon Bleu, jednostavno se primite posla i budite uporni.
Je li vam čast surađivati s Tomislavom Gretićem? Jeste li i ranije pratili njegov rad?
- Naravno, Tom je kuhar kojeg cijenim još od samog početka svoje karijere. Dijelom sam bio upoznat s njegovim radom u Hrvatskoj, ali sad kroz priču s njim, saznajem kakvu je zapravo karijeru imao i izvan Lijepe naše.
Što je glavni preduvjet za posao chefa?
- Organizacija, ali i psihologija jer pod vama je ipak tim ljudi kojim morate upravljati.
Tko vam je u životu, ali i u poslu, najveća podrška, a tko najveći kritičar?
- Za jedno i drugo odgovor je isti, a to je moja supruga. Bila je podrška u vremenima kad stvari nisu baš išle željenim tokom i to jako cijenim. Isto tako, kod kritike nema filtera i to mi nekad zasmeta, ali na kraju dana znam da je svaka njezina kritika dobronamjerna i da ju trebam uzeti u obzir.
Da se ne bavite kuhanjem, čime biste se bavili?
- Iskreno, trenutno se ne bih bavio ničim drugim, taj posao me ispunjava koliko god bio težak i zahtjevan. Volim vidjeti ljude kako uživaju u hrani i to me čini sretnim.
Kako najradije provodite svoje slobodno vrijeme?
- U slobodno vrijeme volim se opustiti, isključiti se poslovno, koliko je moguće i napuniti baterije. Trening je također jako bitan dio slobodnog vremena, jer tu iskoristim sat vremena za sebe, izbacim svu negativu i nekako imam puno više energije općenito. Dobro jelo i piće je neizostavan dio slobodnog vremena i tome se uvijek najviše veselim.