Ovim se riječima pokojni zagrebački redatelj Lukas Nola predstavio čitateljima svoje jedine zbirke pjesama, koju je posvetio svojoj životnoj ljubavi, glumici Barbari Noli: "Lukas Nola rodio se 31. ožujka 1964. u Zagrebu. Studirao je na Likovnoj akademiji, povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu i diplomirao filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti gdje danas radi kao profesor. Piše i režira za kazalište, televiziju i film. Oženjen je i otac je dvoje ljudi."
A njegovi stihovi iz četiri pjesme "Stranac", ‘U zavjetrini (bolnica Dubrava)", "U kolovozu sam bio loše" i "Kad dođe vrijeme neću pobjeći na Vis" iz zbirke "Bilo je dobro, bilo je toplo" objavljene u izdanju nakladničke kuće Vuković&Runjić danas zvuče proročanski - rasplakali su nas i urezali su nam se u pamćenje.
STRANAC
Prestala si me prepoznavati u rujnu
vjerojatno zbog krljušti i kose na ramenu
Odnio te potres i kaskader
Na Silvestrovo si uhvatila moj pogled
mislio sam
ali nisam mogao
govoriti od dlaka i vode
Uzela si ono i sišla u dno metalik auta
U veljači si svladala portugalski
sada imaš pet novih prijatelja i pet novih obitelji
hoćemo li se ikada više žvaliti u snijegu
U ZAVJETRINI (BOLNICA DUBRAVA)
moja žena i ja stojimo u zavjetrini
zelenog hodnika nema nikoga
dolazi žena i pita za muža
muž joj je umro maločas
Vjetar je skoro odnese
želi vidjeti muža još jednom
ali ne može kaže sestra danas
danas je vikend u ponedjeljak može
što to uopće znači viče moja žena
želim vidjeti moga muža
još jednom
žena ode
zagrlim svoju ženu šlafrokom
i grlimo se još ovaj vikend
sigurno
U KOLOVOZU SAM BIO LOŠE
mislio sam iskopati rupu
nabacati granja
leć
ali
sunce je na jarbolu
albino će zvonit
utiha je
dušo
ajmo
ronit
KAD DOĐE VRIJEME NEĆU POBJEĆI NA VIS
Neću pobjeći na Vis
bacat ću petarde sa stolca u dvorištu
smrdit ću na bolnicu i špek
imat ću mamuze i sat
Malo dalje će sjedit žena i djeca
Ne idem nikud