Svadbena ceremonija je održana u napuljskoj katedrali, a nakon toga su Belgijac i njegova supruga Joanna De Vos krstili sinčića Djanga Gennara.
Najveći živući belgijski umjetnik, 64-godišnji Jan Fabre, svojim je avangardnim projektima često šokirao javnost: iglama je bušio kožu, spaljivao novčanice i pepelom ispisivao riječ “money”, radio predstave s eksplicitnim scenama seksa i nasilja, postavio virtualnu bombu u kazalištu... No, u subotu 30. rujna taj je multidisciplinarni umjetnik, dramatičar, redatelj, koreograf i dizajner napravio “bum” i u svom privatnom životu - prvi se put oženio i krstio sina jedinca u katedrali u Napulju. Pritom vjenčanje s dugogodišnjom asistenticom Joannom De Vos, 40-godišnjom belgijskom kustosicom i povjesničarkom umjetnosti s kojom ima sinčića Djanga, nije bila performans, što bi mnogi očekivali. Bila je to klasična, tradicionalna i svečana katolička ceremonija lišena bilo kakvih kontroverzi. Što je za nekog tako nekonvencionalnog poput Jana zapravo kontroverzno. Gloria je bila jedini medij iz regije - a i među rijetkima u Europi - na vjenčanju u napuljskoj Katedrali Uznesenja Marijina, koje je na engleskom jeziku vodio svećenik Antony Tiu.
"Slaviti krunu ljubavi uvijek je uzvišen osjećaj", rekao nam je umjetnik, dodajući kako je sam dizajnirao svadbeno odijelo i vjenčanicu za svoju odabranicu, s kojom je u vezi više od deset godina. Joannini kumovi bili su prijateljica Christine De Leeuw i tata Guido De Vos, koji je mladenku i dopratio do oltara uz taktove glasovite Wagnerove svadbene koračnice, a Janovi galeristica Laura Trisorio i kolekcionar Gianfranco d’Amato. Nakon što su izrekli bračne zavjete i stavili zlatno prstenje supružnici su se poljubili, a uzvanici u katedrali to su popratili ovacijama. Bilo je to finale prvog čina, jer su se okupljeni potom preselili u kapelicu sv. Gennara u sklopu katedrale na sakrament krštenja. Po tom ranokršćanskom biskupu i mučeniku, ujedno i zaštitniku Napulja, dječak je dobio krsno ime, a svjetovno je odabrano prema belgijskom jazz glazbeniku Djangu Reinhardtu. Krsna kuma Djangu Gennaru, koji će 31. prosinca proslaviti drugi rođendan, bila je Miet Martens, dugogodišnja dramaturginja Fabreove kompanije Troubleyn.
"U Napulj dolazim od 1985. i duboko me se dojmio zbog stila života njegovih stanovnika. Ovdje sve vrvi od umjetnosti, a šetnja starom jezgrom je šetnja kroz povijest. Zato smo se Joanna i ja željeli vjenčati i krstiti sina u napuljskoj katedrali", otkrio je Jan, koji se nakon ceremonije sa suprugom u bijelom Rolls Royceu Princess iz 50-ih godina odvezao do kraljevske palače (Palazzo Reale). Najprije je bila večera za 220 uzvanika - međunarodno priznatih umjetnika, glumaca, kustosa i ravnatelja muzeja - a na meniju su bila omiljena Janova jela. Među njima i pasta al pomodoro, to jest špageti s rajčicom na napolitanski. Nakon toga je bio ples na terasi Palazza Reale, gdje je svatove do dva ujutro zabavljao DJ. Posebno oduševljenje je nastalo kad su izvođači iz Janove kompanije izveli plesni dio iz osmosatne predstave “Peak Mytikas (On the top of Mount Olympus)”. Mladenci nisu željeli darove, već su goste zamolili da doniraju novac neprofitnoj udruzi Friends of Naples, koja brine o kulturnoj baštini grada.
Bio je to nesumnjivo jedan od najspektakularnijih društvenih događaja u Napulju, no Jan Fabre nije samo zato došao u taj južnotalijanski grad. U Studiju Trisorio, s kojim surađuje već 25 godina, i koji vodi Janova vjenčana kuma Laura Trisorio, otvorena je izložba njegovih impresivnih koraljnih mozaika i skulptura te crteža s biblijskim motivima. Izložbu je posvetio trima ženama - supruzi Joanni, prijateljici Lauri Trisorio i pobožnoj Euzebiji koja je prema legendi u dvije bočice skupila Gennarovu krv nakon njegove mučeničke smrti u 4. stoljeću. Pritom je Fabre svoje radove od crvenog koralja, od kojeg se u napuljskoj četvrti Torre del Greco od davnina izrađivao nakit, zauvijek darovao trima najvažnijim napuljskim crkvama. Osim u kapelici sv. Gennara, gdje je izložen mozaik “To Eusebia”, nalaze se u još dva sakralna objekta. U crkvi Santa Maria delle Anime del Purgatorio ad Arco može se vidjeti skulptura “The Number 85 with Angel Wings”, a u crkvi Pio Monte della Misericordia četiri fascinantna djela s kršćanskom porukom: “The Freedom of Compassion”, “The Ressurection of Life”, “The Purity of Mercy” i “The Liberation of Passion”. Organizacija cijelog projekta trajala je dvije godine.
Pritom to nije prvi put da ga je Crkva prepoznala, unatoč tome što je svojim izričajem često izazivao sablazan. U katedrali u rodnom Antwerpenu izložio je brončani kip samog sebe s ispruženim dlanom na kojem balansira s golemim križem. Simbol je to propitkivanja vlastite vjere, prema kojoj Fabre ima specifičan i kompleksan odnos. Njegova majka je odgajana u strogom katoličkom duhu, a tata je bio komunist, pa je Jan svojevrsni spoj duhovnosti i subverzivnosti.
"Cijeli moj rad je istraživanje ljudskog tijela, iznutra i izvana. Pritom mislim i na tjelesne tekućine: krv, suze, spermu, urin. Svoj prvi rad krvlju napravio sam 1977., nakon što sam vidio radove starih flamanskih majstora. Doživio sam fizički i mentalni šok, jer su me se toliko dojmili da sam poželio napraviti rad vlastitom krvlju. Ti su umjetnici dodavali krv u boju da bi bila intenzivnija ili prah od kostiju da bi bila bljeđa. Što se suza tiče, kemijski je dokazano da postoje tri vrste. Iritacijske suze dolaze kad režete luk, emotivne kad plačete jer ste nesretni u vezi, a spiritualne dok slušate glazbu ili stojite ispred fascinantnog umjetničkog djela. Ove treće su najslanije i na papiru ostavljaju najjači trag, koji sam ja u svojim djelima obrubljivao olovkom. Takvo djelo je svojevrstan odraz duše. Kao da duša piše", otkrio je Jan, koji je studirao na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u rodnom Antwerpenu.
Prvi je suvremeni umjetnik sa samostalnim izložbama u pariškom Louvreu i Ermitažu u Sankt Peterburgu, a povezan je i s Hrvatskom. Osim što je surađivao sa Zagrebačkim kazalištem mladih, sudjelovao na Eurokazu te održavao radionice na Dubrovačkim ljetnim igrama, i njegova bivša partnerica je Hrvatica. Riječ je o Zagrepčanki Ivani Jozić (49), glumici i plesačici s međunarodnom karijerom u koju se markantni Flamanac prvi put zagledao na jednoj audiciji u Parizu. Ivana je više od dva desetljeća dio njegovih projekata, a mnogi iz Hrvatske su glumili za njegovu kompaniju: Katarina Bistrović-Darvaš, Frano Mašković, Goran Navojec, Sven Jakir, Marinko Leš... Surađivao je i s našom redateljicom i glumicom Senkom Bulić. Ivana i Jan su bili par od 2003. do 2011., a nakon toga su ostali prijatelji. Štoviše, Jan je uz Senku Bulić krsni kum Ivaninoj četverogodišnjoj kćerkici Elizabeti. Krštenje je bilo na Visu, gdje Jan godinama ljetuje.
Ivana, koja je sa svojim sadašnjim životnim partnerom Igorom Rešetarom bila na njegovom vjenčanju u Napulju, nastavila je i poslovno surađivati s Fabreom. Tako će iduće godine na Hvarskom ljetu glumiti u njegovoj predstavi “The Legend of Love”, s Janom održati dvotjednu radionicu te predstaviti knjigu Luka Van den Driesa “From Act to Acting”. Ivana ga je - uz još skoro 300 bivših i sadašnjih suradnika - javno podržala kad je optužen, a lani i uvjetno osuđen na osamnaest mjeseci zbog neprimjerenog ponašanja prema nekim ljudima s kojima je radio. Stali su uz njega smatrajući da je mnogo toga izvađeno iz konteksta, predimenzionirano i da je bilo lažnih argumenata.
Kako god bilo, Jan Fabre je sada zakoračio u novo životno poglavlje, što će neki također nazvati pomicanjem granica u njegovoj nepredvidivosti i provokativnosti. No, oni koji ga dobro poznaju kažu da on jednostavno ima nevjerojatnu stvaralačku i životnu energiju, da u svemu nalazi kreaciju i da se vjerojatno nikad neće umoriti. Tako ga 12. studenog očekuje solo izložba u galeriji Wilde u Baselu, uz predstavljanje publikacije o njegovim novim mozaicima. Tu je i Fabreova predstava “Peak Mytikas (On the top of Mount Olympus)”, koja će 21. listopada igrati u Troubleyn Laboratoriumu u Antwerpenu, a 4. i 11. studenog u kazalištu Out Off u Milanu.