Dosta je šutnje - poručuje redatelj Dalibor Matanić koji glasno i bezrezervno osuđuje svako nasilje nad ženama. Svojim dugogodišnjim javnim angažmanom Matanić je među glasnijim su aktivistima koji se bori protiv nasilja nad ženama. Njegova serija "Šutnja", čija se druga sezona ovih dana počela emitirati na HTV-u, tematizira problem dječje prostitucije i trgovine ljudima, a nastala je prema mučnim istinitim događajima u Osijeku početkom 2010.
DALIBOR MATANIĆ: Dolazi smjena generacija i više nema mjesta za patrijarhalne barbare
U slučajevima nasilja nad ženama pogađa me činjenica da je žena ženi često neprijatelj, pa tako i kad muž pretuče Klaru Buntić ili dva policajca siluju ženu - onda uz dio muških barbara ženu napadaju i druge žene. Jer su uništile ugled, život i karijeru - muškaraca.
Sjetimo se i jedne od najvećih sramota hrvatskog pravosuđa iz 2005., kad je smanjena zatvorska kaznu klincu koji je skupim automobilom pokosio dvije djevojke - zato što su mu roditelji omogućili kvalitetno školovanje... U obrazloženju smanjenja kazne 21-godišnjaku, koji je dvije i pol godine ranije kao maloljetnik bez vozačke dozvole luksuznim BMW-om Z3 zagrebačkih registracija usmrtio dvije šesnaestogodišnje Makaranke, stajalo je kako "potječe iz obitelji društveno prihvatljivog položaja, koja je prema njemu iskazala osobitu brigu i omogućila mu uspješno studiranje u inozemstvu".
Mi smo daleko od normalne zemlje dok god netko misli da bi jedan sportaš, policajac ili razmaženi sin trebao imati ikakvu olakšicu za nasilje nad ženama. Kad to iskorijenimo, moći ćemo reći da više ne živimo u barbarskom dobu. Zato sam i ponosan što radim TV seriju "Šutnja" - zbog svih tih supruga koje su sigurno znale da im muževi rade strahote nad tinejdžericama, ali zbog statusa u društvu ili zbog straha i realne opasnosti od lokalnih šerifa napravile su dodatno zlo - šutjele su. Ako želimo normalnu zemlju, ne smijemo niti jedne sekunde šutjeti i dopustiti da itko opravdava nasilje. Inače smo i mi barbari.
U patrijarhalnom barbarskom dobu, nakon što očevima barbarima ni viagra više ne pomaže, na scenu dolaze njihova djeca - djeca barbara koja su gledala svoje očeve kako drmaju početnim danima tranzicije i pokušavaju kopirati njihov model. No njihov problem je to što svjetsko društvo ipak evoluira u korist žena. Prije se štošta moglo sakriti pod kontekst rata i tranzicije, no u modernom svijetu - u koji ćemo valjda jednom kročiti - nema mjesta za ljude koji s nasilnika skreću pozornost na napadnutu ženu. Sigurno nema mjesta ni za svećenike koji opravdavaju nasilje. Dolazi, nadam se, do smjene generacija u kojoj se ocjenjuje samo jedno pravilo, a to su - postupci. Velika većina muškaraca - spomenutih patrijarhalnih barbara - zapravo se boji žena i njihove desetljećima zatomljivane snage. Velika većina tih muškaraca ne može se tek tako pomiriti s neizbježnim odlaskom patrijarhata u povijest, oni bi još malo produljili svoju vladavinu. No treba ih nekako educirati da im je odzvonilo, ali da im žene nisu neprijatelji već ravnopravni partneri. Nema opravdanja za bilo kakvu vrstu nasilja u društvu koje hoće napredovati.
