Ono što je započelo kao osobna misija našeg poznatog fotografa s vremenom je postalo nešto daleko veće - Fotosofia je izrasla u pokret, zajednicu i prostor stvarne promjene.
Jedan od najpoznatijih hrvatskih fotografa, Damir Hoyka (58), povodom 20. izdanja svog edukativno-umjetničkog projekta Fotosofia koje se održava od 9. do 14. lipnja, u razgovoru za Gloriju prisjetio se svojih profesionalnih početaka i otkrio kako je došao na ideju da mladim talentima ponudi ono što je njemu nedostajalo kad je započinjao karijeru. U intervjuu govori o tome kako je gradio svoj put u svijetu fotografije, prisjeća se najinspirativnijih suradnji, od poznatih lica domaće scene do kreativnih trenutaka iza objektiva, te otkriva jesu li njegove kćeri također razvile interes za fotografiju ili su odlučile krenuti nekim drugim putem.
"Kad sam kao mladi fotograf shvatio koliko je teško steći znanje, rekao sam sebi: ako ikada budem u prilici prenijeti znanje mladima, to ću i učiniti", iskreno govori Hoyka. U vrijeme kada je počinjao, znanje se čuvalo kao stroga tajna - fotografi su rijetko dijelili informacije, a pristup stvarnom znanju bio je gotovo nemoguć. Hoyka je zato odlučio da on neće biti takav. Prvi korak prema ostvarenju te ideje bila je objava eseja "Fotosofia" 1996., koji je pomogao ljudima da fotografiju bolje razumiju - kao promatrači, ali i kao stvaratelji.
"Ljudi su ga očito prepoznali kao nešto inspirativno, nešto što im pomaže da bolje razumiju fotografiju - kako kao publika, dakle kako gledati umjetničku fotografiju, ali i kao stvaratelji, kako procijeniti vlastiti rad i usmjeriti ga prema umjetnosti. To je zapravo bio početak cijele priče", rekao nam je ponosno.
Ubrzo su mu ljudi počeli slati upite s brojnim pitanjima, no odgovaranje na svako pojedinačno pitanje oduzimalo mu je previše vremena za njegov vlastiti rad. Tako mu se 2006. ukazala prilika da organizira prvi seminar Fotosofije - isprva zamišljen kao trodnevni, ali uz podršku prijatelja i partnera, prerastao je u šestodnevni format. Tih šest dana u jednom resortu obilježila je nevjerojatna energija. Od 15 izabranih polaznika iz cijele Hrvatske, formirala se zajednica koja je ubrzo dobila ime "pleme". Fotografije polaznika kako sjede oko vatre, s ugljenom na licima, postale su simbol jedinstvene atmosfere koja se tamo stvara - mješavina kreativnosti, zajedništva i potpune predanosti umjetnosti.
Riječ je o intenzivnom tjednu koji uključuje rad na terenu, timsku suradnju, fotografiranja s profesionalnim modelima, rad s poznatim osobama i učenje kako komunicirati u profesionalnom kontekstu. No najvažniji je, kaže Hoyka, upravo taj ljudski aspekt zbog čega je i sam projekt brzo prerastao početne okvire. Prijavljivali su se novi kandidati, mediji su pokazivali zanimanje, a sponzori željeli podržati Hoykinu ideju. Danas, nakon 20 godina, on vodi Fotosofiju s istim žarom, ali i uz veliku podršku bivših polaznika, koji sada često preuzimaju uloge asistenata i mentora.
"Na početku nisam planirao da će projekt potrajati toliko dugo, ali nakon druge i treće generacije shvatio sam da ću to voditi dokle god mogu fizički iznijeti seminar kao voditelj i edukator, i dok god imam podršku svih koji su potrebni da Fotosofia uspije. Volim reći da Fotosofija možda i jest krenula od mene, ali nije završila na meni. Ona živi kroz sve ljude koji su je prepoznali, podržali i nastavili dalje širiti njezinu pozitivnu energiju - ističe poznati fotograf kroz čiji je projekt dosad prošlo oko 300 polaznika, a njih 20 do 30 posto, kako kaže Hoyka, ozbiljno je promijenilo svoj život - bilo kroz karijeru u fotografiji, hobi, natječaje ili umjetničke projekte.
Projekt je s godinama nadmašio okvire same fotografije, dotaknuvši i one koji se njome nikad profesionalno nisu bavili, ali su kroz Fotosofiju pronašli motivaciju da budu bolji u svom pozivu.
"S prvom Fotosofijom prešli smo granice same fotografije. Ušli smo među obične ljude koji se inače ne bave fotografijom, ali su ih pozitivna energija i entuzijazam projekta potpuno osvojili. To radimo i danas, a ono što me posebno veseli jest činjenica da Fotosofija nije samo priča o fotografiji, nego i o dobroj, kreativnoj i pozitivnoj energiji koja dopire i do onih koji čitaju o tome, gledaju na televiziji ili slušaju o tome. Ta energija ih motivira da u svojoj domeni, koja ne mora biti fotografija, naprave nešto slično ili da ulože trud kao i oni koji u fotografiji žele više i koji fotografiju doživljavaju kao dio života", rekao nam je fotograf.
O današnjoj fotografskoj sceni Hoyka nam govori bez zadrške - prezasićenost vizualnim sadržajem, društvene mreže i digitalna lakoća stvaranja slika promijenili su igru. Ali ne nužno na loše.
"Fotografija kad je postala digitalna, meni je postala to što ona treba biti - medij za komunikaciju. Ljudi više ne opisuju riječima gdje su bili, već jednostavno pošalju pet slika", naglašava fotograf.
Prema njegovim riječima, digitalizacija je demokratizirala fotografiju, ali i dovela do hiperprodukcije. Kvalitetna fotografija sada mnogo teže dolazi do izražaja, no Hoyka vjeruje da publika ipak zna prepoznati pravu stvar. "Ako stavite sto fotografija i sto ljudi i kažete im da izaberu pet ili deset najboljih, većina će se fokusirati na iste. Ljudi znaju što je dobra fotografija. To imamo u genetskom kodu", objašnjava.
Tijekom svog dugogodišnjeg rada, Hoyka je surađivao s mnogim poznatim osobama, no posebno mu je ostala u srcu suradnja s legendarnim Dinom Dvornikom. Upoznali su se spontano, a prvi zajednički projekt - naslovnica za CD nastala iz Hoykine osobne zbirke, označila je početak njihove, kako kaže sam fotograf, kreativne sinergije.
"Od samog početka mi smo bili na sličnoj valnoj dužini. Dino u glazbi, ja u fotografiji - to je bila savršena fuzija", prisjeća se Hoyka. Na pitanje o izazovima na setu, fotograf gotovo iznenađeno odgovara - takvih nema. Snimanja su za njega timski rad ispunjen pozitivom, a svi problemi rješavaju se kroz dobru komunikaciju i međusobno poštovanje.
U privatnom životu, Hoyka ne krije koliko mu znači kada vidi da se fotografija polako prenosi i na njegove kćeri. Otac je tri djevojke - najstarija Eni, danas tridesetogodišnjakinja, završila je studij i zaposlena je u struci, dok su dvije mlađe - blizanke Tia i Zoe (12) još odmalena pokazivale znatiželju prema onome čime se njihov tata bavi.
"Kod njih je to počelo vrlo spontano. Uzimale su moj fotoaparat, igrale se, fotkale oko kuće, u šetnji... Bile su to dječje igre, ali i prve iskrice ozbiljnijeg interesa", kaže Hoyka sa smiješkom. Kasnije su se, govori nam, prebacile s mobitela na DSLR fotoaparate, a s vremenom i same počele pokazivati sve više razumijevanja i znanja o kompoziciji, svjetlu i trenutku. Iako im fotografija možda nije (još) glavni životni poziv, obje su se okušale u ozbiljnijim izazovima.
"Obje su uspješne na školskim i županijskim natjecanjima, a Zoe je osvojila i treće mjesto na državnom natjecanju iz tehničke kulture. To me posebno razveselilo", otkriva ponosni otac koji svojim kćerima uvijek rado pruža podršku, bilo savjetom, bilo opremom, premda kroz šalu priznaje da to zna biti i izazovno.
"Oprema je vrlo skupa, a fotografija traži i strpljenje. No ako postoji volja, sve drugo se da naučiti", zaključuje Damir Hoyka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....