Pjevačica Danijela Martinović uoči 55. rođendana govori o intimnoj proslavi, životu u pedesetima, brizi za tijelo i duh te ljubavi s glazbenikom Josipom Plavićem koja joj je donijela unutarnji mir.
Za pjevačicu Danijelu Martinović teško je bilo zamisliti bolju kulisu za snimanje od njenog rodnog Splita, grada u kojem je napravila prve korake, trčala ulicama i oblikovala svoje djetinjstvo. Split za nju, međutim, nije tek scenografija, nego prostor povratka sebi, jednostavnosti i tihim trenucima koji danas imaju najveću vrijednost. Uoči 55. rođendana, u godinama zrelosti, sve jasnije definira ljepotu kao unutarnje stanje u kojem se isprepliću prihvaćanje, zahvalnost i mir. Upravo je mir ključan i kada govori o partnerskim odnosima te ljubavi s Josipom Plavićem, glazbenikom i bivšim policijskim inspektorom, s kojim je svoju vezu započela u proljeće 2023. i s kojim gradi zajednički dom u okolici Zagreba. U odnosima je, kaže, presložila prioritete, a u ovom životnom poglavlju naglasak stavlja na ravnotežu, ljubav koja ne traži objašnjenja i svakodnevicu bez buke i pritiska. Tako će provesti i srpanj, koji je rezervirala za odmor i opuštanje - uz malu iznimku 15. srpnja, kada će u krugu najbližih proslaviti rođendan.
Kako ste zamislili proslavu?
- Ove godine proslava će biti u intimnom krugu meni najdražih ljudi, a prošle godine smo Josip i ja otišli nekoliko dana na Veliku planinu u Sloveniju. Bilo je zaista čarobno na dar dobiti buketić od 54 tek ubrana poljska cvijeta. Vidjeti svoje godine u buketu cvijeća ostavilo me bez daha, kao i to što sam po prvi put u životu slavila rođendan na 14 stupnjeva s laganom kišicom među planinskim vrhovima i pastirima.
U svojoj posljednjoj pjesmi "Lipa ostani" pjevate o ljepoti koja dolazi iznutra i nadilazi prolaznost vremena. Što za vas danas znači biti "lipa" i koliko se ta definicija promijenila tijekom života?
- Naravno da se definicija ljepote s godinama mijenja i sazrijeva, baš kao i mi sami. Nekada smo, u mladosti, ljepotu tražili isključivo u onome što se vidi izvana, u tim nekim prolaznim formama. Međutim, danas, u ovim godinama, za mene biti "lipa" ima potpuno drukčije, dublje značenje. Biti lipa danas znači biti mirna, spokojna i istinski sretna sa sobom. Kada postignete taj unutarnji mir i kada vam duša blista od zadovoljstva, ta se ljepota jednostavno prelije na van i nikakve je godine ne mogu izbrisati.
Jeste li vi mirni, spokojni i istinski sretni sa sobom? Kako se danas osjećate u vlastitom tijelu?
- Iako su godine uistinu samo broj na papiru, lagala bih kada bih rekla da pred nas ne stavljaju izazove i tjelesne promjene koje s njima dolaze. To je prirodan proces i učenje prihvaćanja tog novog ritma vlastitog tijela je predivna lekcija. Ipak, moram priznati da se u pedesetima osjećam slobodnije i mirnije nego ikada prije.
Pedesete su vam, među ostalim, donijele i ljubav s glazbenikom Josipom Plavićem. Kako danas doživljavate muško-ženske odnose, što vam je u njima najvažnije?
- Iskrena i prava ljubav doista ima najneobičnije, gotovo čudesne puteve. Ponekad se i sama zamislim i ne mogu shvatiti taj neobičan Božji vez i to kako me je pronašla i dotaknula na tako neobičan i predivan način. Što se tiče muško-ženskih odnosa u ovim godinama, stvari postaju puno jednostavnije i čišće. Prioriteti se potpuno preslože - više nema dokazivanja ni igrica. Prijateljstva postaju iskrenija i dublja, a u partnerskom odnosu jedini i najveći prioritet postaje mir. Kada s nekim možete dijeliti tišinu, a osjećati se potpuno sigurno i voljeno, znate da ste na pravom mjestu.
Postoji li ljubavna lekcija koja vas je posebno oblikovala?
- Zapravo, moja najveća lekcija bila je spoznaja da prava ljubav nikada ne dijeli lekcije. Ako vas netko ili nešto u ime ljubavi pokušava disciplinirati, mijenjati ili vam držati prodike, onda to jednostavno nije ljubav. Ljubav ne postavlja uvjete, ne kalkulira i ne kažnjava. Ona ne traži od vas da budete netko drugi da biste bili vrijedni njezine prisutnosti. Ljubav je predivna u svojoj jednostavnosti - ona je tu samo zato da bude, da grije, da daje mir i da vas prihvati točno onakvima kakvi jeste. Ne žalim apsolutno ni za čime. Svaka suza, svaki osmijeh i svaki korak - i onaj odvažan, i onaj nestabilan - doveli su me točno ovdje gdje sam danas. Sve je u životu došlo u pravo vrijeme i sve je točno onako kako treba biti.
Kako izgleda ta vaša jednostavnost koju spominjete, vaša zona komfora, bez filtera, obična svakodnevica, Danijela koja je potpuno svoja?
- Doista se ne trudim nikoga zadiviti i bez obzira na razna očekivanja, biram ostati prirodna i potpuno svoja - bilo na blještavoj pozornici ispred tisuća ljudi ili unutar moja četiri zida. Mislim da publika to osjeti. No, potpuno razumijem što me želite pitati, kakva je Danijela kada se vrata zatvore. Unutar svoja četiri zida ja sam najobičnija žena koja jedva čeka uskočiti u najudobniju trenirku, skinuti šminku i prepustiti se svojim malim, dragocjenim ritualima. Moja svakodnevica je spora, u njoj čeznem za mirom, tišinom i jednostavnostima. I, naravno, nikako ne smijem zaboraviti moje dvije mace, Pika i Lu, koje su moji vjerni čuvari mira i koje mi na najljepši način uveseljavaju dane i noći.
Na sceni ste 38 godina, ne sjećam se da sam vas ikad vidjela bez osmijeha. Je li to neki vaš obrambeni mehanizam, neko oružje protiv svakodnevice?
- Osmijeh je za mene oduvijek bio najljepši, univerzalni jezik koji, kada je iskren, može komunicirati s bilo kim na svijetu i otvoriti sva vrata. No, moj osmijeh nikada nije bio maska niti obrambeni mehanizam. Osmijehom nisam bježala ni od suza, ni od boli, ni od tuge - dapače, mislim da tek kada prođete kroz teške trenutke, naučite istinski cijeniti i živjeti uz snagu osmijeha.
Koje su vam mane?
- O tome bi vam sigurno puno više mogli reći moji najbliži, a ja bih ispalila - nestrpljenjem. Naravno da ih imam još, ali s godinama sam naučila prigrliti i te svoje nesavršenosti.
A kako se nosite s teškim životnim trenucima? Koja su vas slomila i kako ste se izvlačili iz njih?
- Kroz život sam naučila da je svaki trenutak, ma kakav god on bio i koliko god nam osmijeha ili boli donio, zapravo naš neprocjenjivi suputnik i sastavni dio našeg rasta. Život je u svojoj srži nešto predivno, čak i onda kada je težak. Kada dođu ti izazovni trenuci, ne pokušavam pobjeći od njih niti se praviti da ne bole. Naprotiv, vjerujem da život treba prigrliti u potpunosti.
Je li tada posao vaša terapija?
- Glazba i pisanje su u tim trenucima doista moja najljepša terapija i utočište, prostor gdje sve teške emocije i svoja najintimnija promišljanja mogu pretočiti u nešto plemenito. Na kraju dana, kada podvučem crtu, osjećam samo duboku zahvalnost za sve što mi život pruža, jer me svako iskustvo uči kako jače voljeti i jasnije vidjeti svjetlo.
Kada ste se zaljubili u pjevanje, jesu li vas roditelji poticali na to - jesu li vam oduvijek bili vjetar u leđa?
- Još kao dijete, vrlo rano, suočila sam svoje roditelje s tom jednom velikom i jasnom istinom - da želim da glazba bude moj život. Iako su moji roditelji živjeli nekim potpuno drukčijim životom, daleko od estrade i reflektora, imala sam njihovu bezuvjetnu podršku. Moj otac je naporno i neumorno radio, a moja majka je bila stup obitelji, žena koja je s toliko ljubavi podigla na noge nas četvero djece i koja je, hvala Bogu, i dandanas uvijek tu za nas. Iako nisu bili vezani uz glazbu, u onih nekoliko ključnih rečenica odgoja usadili su u mene one najvažnije, temeljne ljudske vrijednosti. To su vrijednosti koje su me vodile kroz cijelu moju karijeru, kroz sve izazove i koje me, poput najsigurnijeg kompasa, vode i dandanas.
Što smatrate trijumfom svoje karijere?
- Mislim da je za svakog umjetnika, glazbenika ili kreativca pojam trijumfa zapravo jedna vrlo osobna, duboko subjektivna stvar i tu je doista teško, pa čak i nepotrebno, biti objektivan. Netko će trijumf mjeriti brojem prodanih albuma, nagradama ili veličinom dvorane, no za mene su se ti kriteriji s godinama potpuno promijenili. Danas, nakon toliko vremena na sceni, moj najveći trijumf nije jedan glasan događaj, nego tisuće malih, tihih, možda samo meni vidljivih trenutaka. Svaki iskren osmijeh koji vidim u publici, svaka suza koja sklizne niz nečije lice dok pjevam i svaka ruka koja se podigne u zrak - to je moj stvarni trijumf. Znanje da je moja glazba dotaknula nečiju dušu i postala dio nečijeg života, to je najveća nagrada koju jedan glazbenik može poželjeti.
Je li istina da s partnerom Josipom pripremate glazbeno iznenađenje?
- Josip i ja nikada nismo javno najavili nikakvo glazbeno iznenađenje niti zajednički projekt. Mi uistinu uživamo u našem miru, a glazba je tek jedna od predivnih stvari koje nas povezuju u svakodnevici iako je stvaramo i živimo na drugačije načine. Međutim, naša zajednička životna filozofija je da nikada ne bježimo od onoga što nam život donese. Ako nas naš zajednički put u budućnosti spontano navede na to da nešto snimimo ili stvorimo zajedno - mi ćemo to s velikom radošću učiniti. Za sada pustimo vremenu da piše svoje note, a ako se išta dogodi, obećavam da ćete vi biti među prvima koji će to saznati.
Što vam je danas najveći izvor unutarnjeg mira? Kako se brinete o fizičkom i psihičkom zdravlju?
- Moj najveći izvor unutarnjeg mira su svi oni mali, dragocjeni trenuci koje uspijem ukrasti samo za sebe. To može biti čarobni zalazak sunca ili bilo koji drugi prizor u kojem se zrcali ljepota prirode. Kada je riječ o zdravlju, osluškujem svoje tijelo - treniram nekoliko puta tjedno, birajući točno onu vrstu vježbi koja mom tijelu u tom trenutku najviše godi. Ipak, uz tijelo, nekoliko puta tjedno predano vježbam i svoje glasnice.
Kako već godinama održavate istu liniju?
- Disciplina je oduvijek moje srednje ime, ali danas sve radim puno pametnije. Ne sustižem broj na vagi, važan mi je osjećaj lakoće. Pazim što jedem, pazim na kvalitetu sna, kad god mogu, odlazim u prirodu, treniram. Dom u kojem živimo trebao bi biti u harmoniji, a tijelo je naš dom. U posljednje vrijeme kuham manje jer uživam u proljetnoj i ljetnoj ponudi namirnica. Uz obilje povrća i voća pazim na dovoljan unos proteina. Jedem više manjih obroka dnevno, ali unos vode svakako bih trebala pojačati.
Brojite li kalorije?
- Kalorije sam prestala brojati davnih dana. Dosta sam se educirala o ishrani i ta sam znanja prilagodila sebi i svom ritmu koji je dosta promjenjiv, ali najvažnije mi je da nakon obroka imam osjećaj lakoće, a ne tereta.
Primjećujete li promjene koje donosi perimenopauza i kako se s njima nosite, fizički i emocionalno?
- Promjene su jedina konstanta života i kada to prihvatite, sve se pretvara u avanturu. Moja draga prijateljica Josipa Pavičić upravo je izdala knjigu pod nazivom "Mala knjiga o velikoj promjeni" koja je puna stručnih objašnjenja i korisnih savjeta za ovu pravu žensku avanturu. Mislim da bi je apsolutno svaka žena trebala imati na svom noćnom ormariću.
Kako najčešće započinje vaš dan, a kako ga volite privesti kraju? Imate li male rituale bez kojih ne možete?
- O, da. Obožavam svoje male ljepote, a pogotovo početak i smiraj dana. Kada mi ritam dopusti, obožavam se dizati rano ujutro, zapravo jako rano. Svjedočiti rađanju novoga dana za mene je neprocjenjivo. Volim svoj jutarnji "zlatni sat", kako sam ga nazvala, u kojem pišem, čitam dok pijem svoju prvu jutarnju kavu. Tek sam tada spremna za slalom dana koji volim baš poput pjesme uvesti u "fade out".
Opterećuje li vas društvena opsesija vječnom mladošću ili je doživljavate potpuno drugačije?
- Kao javna osoba svakako sam malo više izložena, ali nikako nisam zastrašena tom društvenom opsesijom. Kada je brod dobro usidren, ne boji se promjenjivih vjetrova. Inspiriraju me žene koje nose svoje godine i svoje bore baš onako kako bi i trebale - odvažno i ženstveno poput Helen Mirren, Julije Roberts, Kate Winslet.
Kakav je vaš stav o botoksu, hijaluronskim filerima i drugim estetskim tretmanima? Čemu vi ne odolijevate?
- Meni je važno da sam u sigurnim rukama stručne osobe. Ništa ne radim na svoju ruku, od odabira krema do tretmana. Danas na tržištu ima svega i treba biti jako pažljiv i oprezan. Moja je koža dosta zahvalna i nije preosjetljiva, iako se tako na prvi pogled čini. Temeljito čišćenje lica na dnevnoj bazi godinama je temelj moje njege koja se itekako isplatila. Mali, ali kontinuirani koraci daju najljepše rezultate.
Čuvate li lice od sunca, imate li posebne rituale ljeti za zaštitu?
- Dobila sam striktne naputke da se čuvam direktnog sunca i to mi, kao osobi koja je odrasla uz more, jako teško pada. Ali i tu sam našla mjeru i ne sjedim stalno u hladu. Volim sunčanu stranu ulice.
Kakvi su planovi za ovo ljeto, pripremate li nam već nešto i za jesen?
- Upravo je počeo moj mjesec odmora. Početkom kolovoza nastavljam s koncertima i vraćam se u studio gdje pripremam nekoliko novih pjesama i vjerujem da ću do kraja godine pustiti u eter minimalno dvije.
Snimljeno u: Dioklecijan hotel&residence i Galeriji Meštrović, Split
Make up TONICA CVRLJE
Frizura JELENA NONKOVIĆ
Stilistica KATIJA ČIZMIĆ
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....