Dvostruko slavlje Darije Lorenci Flatz! Glumica govori o novom izazovu, putu od boli do pobjede i životu s četvoricom muškaraca

Još kao klinka, dok je pohađala baletnu školu u rodnom Sarajevu, maštala je o velikim pozornicama, a te su je misli ohrabrivale i dale joj snagu da prebrodi tugu nakon što je sa 16 godina s bakom pobjegla od rata i život nastavila u Zagrebu. Ovih dana Daria Lorenci Flatz obilježava 25 godina uspješne karijere, a paralelno s tim slavi i 50. rođendan za koji si je poklonila - predstavu. Njezina monodrama "Ja, glumica" premijerno će biti izvedena 12. travnja u HNK2, a publiku će na tragikomičan način provesti kroz sve izazove koje živi već pet desetljeća. Majka trojice sinova - blizanaca Maka i Frana (16) te Tina (10) - koja paralelno snima telenovelu, glumi u kazalištu, vodi kreativni laboratorij 4SOBE, polaže ispit za učiteljicu joge, a uz to sa suprugom Emilom Flatzom stigne otići na tečaj kuhanja, govori o sposobnosti da iz kaosa stvori red, balansira između karijere, obitelji i vlastitih želja. Dobitnica dviju Zlatnih arena za najbolju glavnu žensku ulogu i prvakinja Drame HNK Zagreb priznaje kako se danas osjeća bolje nego ikada, jer nakon godina suza i boli, stasala je u umjetnicu o kakvoj je maštala te stvorila obitelj koja joj je stup svega što radi.

Za rođendan ste si poklonili monodramu, je li to vaša biografska priča?

- Ne u klasičnom smislu, ali već dugo sam željela napraviti autorsku predstavu u kojoj ću na humorističan način sažeti sve izazove koje živim - konstantni multitasking, mnogo posla i privatni život - moja tri sina o kojima suprug i ja brinemo bez pomoći sa strane. Istovremeno snimam telenovelu, vodim privatnu školu s više od 300 polaznika, igram u kazalištu i radim na nezavisnoj sceni, a uz sve to sam se dodatno educirala kao instruktorica joge i pilatesa. Kada sve to nabrojim, i meni zvuči nevjerojatno. Upravo iz tog kaosa prije dvije godine nastala je ideja za predstavu - spoj humora, pokreta i različitih izražajnih formi, koja zapravo govori o svakodnevici jedne žene danas. Monodramu sam intenzivno stvarala osam mjeseci. Učinilo mi se zanimljivo da u predstavi bude i moj rođendan, jer nekad je ovo što glumimo stvarnije od onog što živimo i time se zapravo bavim u njoj. Imam osjećaj kao da će mi s njom doći neki novi početak i njome želim staviti točku na život kakav sam vodila i poručiti sebi: "Daria, dala si sve, sada malo stani na loptu!"

Daria Lorenci Flatz sa suprugom Emilom

VEDRAN PETEH CROPIX

U predstavi ste u ulozi žene s troje djece, s kreditom, mužem, prijateljicama i kolegicama i sa svima se nosite na neki tragikomičan način. Kako se u stvarnom životu nosite sa svim tim ulogama?

- Kad sve to pretočim u materijal, postaje komedija, ali dok to živim - često je tragedija: žongliranje, psovanje, vrištanje. Vjerujem da je većina mama takva - kuhanje i kukanje, donošenje i nošenje stvari, telefoni koji zvone. Često živim s grižnjom savjesti. Čitala sam da je ovo zapravo biološki, hormonski i evolucijski - žene se opuštaju tek kad je oko njih uredno. Zato često završimo iscrpljene, jer prvo posložimo gnijezdo, a odmor dolazi tek na kraju dana. Muževi to mogu podnijeti drukčije - mogu sjediti i piti kavu dok je kaos oko njih - ali mi to ne možemo. Zato često radimo više, i nije stvar njihove krivnje, nego naše fiziološke predodređenosti. Moji dečki rade po kući, ali puno manje, ali najviše zbog toga što oni mogu odgoditi, a ja ne mogu, ne mogu si taj luksuz priuštiti.

Cijeli intervju u kojem Daria govori o dolasku iz ratnog Sarajeva bez roditelja, borbi s tugom i anoreksijom, glumi koja ju je spasila i obitelji koju je osnovala kao i zašto se danas osjeća bolje no ikad, čitajte u novom broju Glorije koji donosi i kupone za proljetni shopping!

GLORIA