Priznata splitska novinarka i književnica govori o svojoj novoj knjizi ‘Silom domaćica‘ koja je postala književna senzacija. Uz to, Eda je i majka glazbene zvijezde Vojka V, o čemu također govori u intervjuu, kao i o ulozi bake, karijeri, braku s profesorom emeritusom Slavkom Vujevićem, svakodnevici koju secira ‘pravo u sridu‘, začinjeno s puno tople ironije i humora.
Najprije je bila silom domaćica, pa je preko noći postala književna zvijezda. Tome se čudi i smije priznata splitska novinarka i urednica Eda Vujević (64), koja je raskoš svog pera dokazala davno prije u zbirkama poezije ‘Miris ribe’ i ‘Dječja soba’, romanima ‘Na čekanju s Filomenom Pravdić’ i ‘U sfinginoj sjeni’, publicističkim ostvarenjima ‘Droga – opća opasnost’ i ‘Dedal na iglama’ (s kolegom Damirom Pilićem). Naime, njezina nova knjiga ‘Silom domaćica’, nastala iz brojnih kolumni koje je pisala za Slobodnu Dalmaciju prije nego što se umirovila, postala je književna senzacija, tolika da je neki nazivaju splitskim Seinfeldom. Novinari je stalno zovu, na nedavnoj splitskoj promociji tražilo se mjesto više, a ne sumnjamo da će i u Zagrebu ostaviti trag. A kako i ne bi kad se ‘Silom domaćica’ bavi svima nama; svakodnevnim boljkama, jadikovkama, komedijom, od traženja parkinga po gradu, do starenja, mršavljenja, korupcije… Živopisno, duhovito, s dozom ironije, reskog humora, ali s puno topline, Eda Vujević oslikava život ‘malog čovika’, iako u njezinoj familiji egzistira i glazbena zvijezda – njezin sin Vojko V. I na to se u razgovoru za Gloriju osvrnula, kao i na Split njezine mladosti, upoznavanje sa suprugom, profesorom elektrotehnike Slavkom Vujevićem, ulogu bake, a, među ostalim, objasnila je i koji se čovjek krije iza famozne krilatice ‘Zovi čovika’.
Iz vaših kolumni ‘Silom domaćica’ koje ste do lani pisali za Slobodnu Dalmaciju nastala je istoimena knjiga. Zašto ime ‘Silom domaćica’ ako je veliki dio vašeg života, točnije 36 godina, proveden u redakciji Slobodne? Koja simbolika stoji iza tog naslova?
"Nema tu nikakve simbolike, samo okrutni život koji ženama, posebno ženama moje generacije, a bogami mislim da ni mladima nije bolje, nameće određene obveze. Moja mater bi znala reći: ‘Možeš biti i Milka Planinc, isto moraš kuvati familiji!’. Amen! Stariji će znati tko je bila Milka Planinc, prva žena na čelu Vlade neke socijalističke zemlje, tadašnje Jugoslavije, pritom rođenjem iz drniškoga kraja. Moja mater nije za tu stilsku figuru i imperativ ženskog življenja uzimala, recimo, Jovanku Broz. Nju je doživljavala kao ženu bez karijere, suprugu po zvanju i zanimanju, ali Milka Planinc... To je za nju prototip zaposlene i uspješne žene! Koja, jel’da, mora i kuhati familiji... Dakle, moš’ biti i premijerka ili karijerna novinarka, ali moraš biti i domaćica! Istina, dobar dio kućanskih poslova radi i moj Zakoniti, ali... Zašto i on ne bi kuvao? Ima, zlo ne čulo, odličan apetit premda ni meni nema mane...".
U tekstovima majstorski obrađujete teme, od naizgled banalnog mršavljenja, pripreme bakalara, svekrvinih savjeta, do umjetne inteligencije i borbe s korupcijom i ‘šalterima’. Što mislite, je li taj vaš britki humor ispunjen toplinom najbolji način da se preživi obiteljski show, osobne borbe i sustav?
"A čujte, svatko treba naći svoj način i put. Za mene je moj put najbolji jer, iskreno, koje su mi opcije? Sjesti i plakati? Grintati? Navući čir na želudac? Svađati se? Tući se? Ne bih, hvala!".
Iako se kolumne oslanjaju na splitski mentalitet, teme su univerzalne, lokalne, a zapravo općehrvatske...
"Teško je reći što je zapravo taj opjevani splitski mentalitet, a to je posebno teško reći meni, koja sam, recimo tako, naturalizirana Splićanka. No iste stvari i isti problemi muče većinu Hrvatica i Hrvata, a rekla bih i šire. Iste kiselo-slatke, bizarno-smiješne stvari doživljava većina ljudi koji žive u dugotrajnim bračnim zajednicama, pa vjerujem da je upravo to ključ popularnosti ove knjige koja je, evo, samo dvadesetak dana od promocije dobila oznaku ‘bestseller’. Ljudi vole vidjeti da i ono što oni žive može biti prikazano u smiješnom zrcalu, što možda može biti i ozdravljujuće".
Tijekom objavljivanja kolumni, koliko su vam Splićani prilazili, komentirali situacije iz ‘vašeg pera’, a u kojima su se zapravo prepoznali?
"Poseban odjek sam dobivala preko Facebooka. Iskreno, i ideja o knjizi došla je od Facebook prijatelja, poznatih i nepoznatih, koji su mi govorili da bi voljeli da kolumne dobiju korice pa da ih mogu čitati i kasnije, a ne ih ‘loviti’ po internetu. To je prepoznavanje divno sažela Tisja Kljaković Braić u karikaturi koju je za knjigu napravila umjesto preporuke. Ta karikatura je stvarno izvanredna preporuka jer kaže: ‘Je*ate, ko o nama da piše!’ Mislim da su se upravo tako prepoznali i brojni drugi čitatelji".
U vašem književnom mikro svijetu nositelji radnje ste vi, Eda Majka, ali i Kraljica Majka, Zakoniti, Jedinac, Nevistica i Princ Prijestolonasljednik. Kako biste opisali Kraljicu Majku? Tko je ta žena?
"Moja Kraljica Majka je... Neopisiva! To je prabaka, baka, majka, punica..., udovica od 85 godina koja živi sama u kući moga djetinjstva, u selu koje je sedam kilometara udaljeno od Drniša. Ona je i stvarno i simbolički epicentar moga ženskog života i transgeneracijski prenositelj tradicionalnih shvaćanja koja su, međutim, tradicionalna na dobar, dobrodušan način. Svaki dan se čujemo najmanje dva puta, ona mi izrecitira svoje dnevne aktivnosti, svoju tko zna čime motiviranu bitku s prašinom, svojim čeprkanjem po zemlji... Ona je prava domaćica, a ne kao ja! Ona, recimo, više ne kopa vrt, ne može više, ali je dala prepiliti neke željezne bačve te u njih posadila pomidore, papriku, peršin, mrkvu... Kopa, a ne saginje se! Ona je matrijarh obitelji i obožavana baka našeg Princa Prijestolonasljednika. Divno je što Jedinac i Nevistica s njom njeguju vrlo nježne odnose i obilaze je kad mogu... Onda se prolaznici krste jer vide u dvorištu bakine kuće regionalnu hip-hop zvijezdu pa ne vjeruju vlastitim očima... Šta Vojko V radi u dvoru starinske kuće u području od posebne državne skrbi? Ima tu mnoštvo šaljivih epizoda, ali... Daj Bože da i ja u njezinim godinama budem tako bistra, okretna i obožavana".
S čime se teže nosite, starenjem, traženjem parkinga po Varošu ili mršavljenjem?
"Starenje me baš i ne muči. Zašto bi? Treba znati i ostarjeti! A parking... To je rak rana zbog koje više ispaljuje na živce moj muž, on je vozač, ja nisam... A održavanje kakve-takve figure... To je pokora! Nije da patim za idealnim mjerama, ni slučajno, ali u nekom uzrastu zadržavanje u broju 42 nije više tako lako. Nemojte mi sad reći – pa šta, ne fali ništa ni broju 44! Ne fali, ali to traži ozbiljne i skupe prilagodbe moje garderobe. Tijekom korone sam se bila povećala za cijeli jedan broj, pa i više... Nisam imala što obući, ženo božja! Zato sam nadljudskim naporima stavila ključ na... Znate već gdje! Bez Ozempica, molim lijepo! I vratila se u normalu koja s vremena na vrijeme u sitnim noćnim satima pada u iskušenje zbog keksića i drugih grickalica dok gledam krimi-serije na TV-u... Sad je još teže jer pokušavam prestati pušiti, ali...".
A vaš sin Vojko, glazbena zvijezda? Što mislite, je li od vas naslijedio humorističnu crtu i gađanje u centar?
"A ne znam... Ja mislim da Zakoniti ima više smisla za humor od mene, ali ja bolje pišem od njega. On je više verbalan tip, a ja... Ja sam pisac, nisam pripovjedač, a sin... Sin je privatno vrlo ozbiljan, teško je iz njega riječ izbiti, a na sceni... On sam kaže: ‘Šta ću govoriti kad sve što imam reći kažem na stejdžu’?".
Kako biste objasnili krilaticu ‘Zovi čovika’? Što ona znači u Dalmaciji, sociološki, životno, svakodnevno?
"Čujte, pisac je na umu sigurno imao jedno, a publika čuje drugo. Tako je s dobrim dijelom umjetnosti, posebice poezije iz koje lako nestane ono što je pjesnik stvarno htio reći. Za mene je ‘Zovi čovika’ sinonim za sve ono što možemo postići isključivo uz pomoć pravog čovika na pravom mjestu. Treba vam potvrda, treba vam uvjerenje, treba vam rješenje, treba vam pregled kod specijaliste, operacija mrene..? Nema šanse da ćete to riješiti brzo i elegantno ako nemate ‘svog čovika’".
Našalili ste se ovih dana da ste slavu doživjeli u ozbiljnim godinama?
"A evo... Nakon šest objavljenih knjiga, sedma je ‘poletjela’. I neke su prethodne knjige imale solidan prijam kod publike, ali ova je zbilja nadmašila moja očekivanja. Sretna je okolnost što, ako se zbilja sa ‘Silom domaćicom’, ajmo reći ‘proslavim’, ta me slava neće pokvariti. Kad imate skoro 65 godina, teško da se možete ‘pokvariti’ i umisliti...".
Od koga ste naslijedili smisao za humor?
"Nemam pojma! Kad shvatite da ste privilegirani samom činjenicom da ste živi, zdravi i solventni i da imate priliku raditi posao koji volite i pritom nasmijati sebe, ali i druge, tad se to nešto desi. Neki klik iznutra".
Po čemu pamtite Split svoje mladosti? U kulturnom, turističkom, glazbenom okviru?
"U mojoj je prirodi pamtiti samo sretne dane. U Split sam došla kao brucošica 1980. i ne mislim da je moj pogled na Split toga doba uopće relevantan. Bila sam mlada, bila sam cura iz malog mjesta koja je došla u veliki grad, kao ona ‘djevojka iz moga kraja’ Arsena Dedića. Otima se i prkosi... Nemam žal za prošlim vremenima, nisam baš sentimentalna osoba, premda je evidentno da je u to vrijeme Split jako razvojno i urbanistički napredovao, da je taj razvoj neusporediv sa sadašnjim stanjem stvari...".
Kako ste upoznali supruga?
"Upoznali smo se u studentskom domu u Spinutu. On je bio student zadnje godine elektrotehnike na FESB-u, a ja brucošica na Pravnom fakultetu. I eto... Bilo je to prije više od 45 godina. U šali kažem da smo skupa od stoljeća sedmog...".
Jeste li optimist po prirodi?
"Mislim da jesam. Oprezni optimist, doduše, optimist cum grano salis!".
Trudite li se biti najbolja baka na svijetu?
"Ne! Prvo zato što kraj žive moje matere nitko ne može biti najbolja baka na svijetu, a drugo... Nisam od onih koji osjećaju imperativ da budem u bilo čemu najbolja na svijetu. Želim biti najbolja što mogu, u svemu, ne samo kao baka. U nekim disciplinama sam dosta dobra, u mnogima sam totalno ispodprosječna, u mnogima sad žali bože, nikakva. Ali kao baka... Nisam loša! Unuk kaže da sam baka koja znade kupiti najbolje poklone! To je ozbiljna titula, zar ne?".
Iza vas je ozbiljna književna ostavština - što vam se novo mota po glavi?
"Ihhh... Mota mi se svašta, ali nije još vrijeme za otkrivanje tih misli. Sada uživam u novostečenoj slavi ‘Silom domaćice’, to mi je dovoljno, tako da... Ništa od ekskluzivne najave nove knjige ako ste na to ciljali!".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....