Glumac, rođen prije 51 godinu, uskoro se vraća u žiri showa ‘Tvoje lice zvuči poznato‘, a tim povodom za Gloriju govori o strahovima, roditeljstvu, ljubavi prema supruzi Sabini, ponosu, oprostu i nastupu s predstavom ‘Da sam ja netko‘ u Australiji.
Opet ste u žiriju nove sezone ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Koji vam je najteži zadatak na tom radnom mjestu?
– Iskreno, nemam teških zadataka. Nema ekstremnih uvjeta, kiše, snijega, oluja i mećava (smijeh). Na toplom smo, lijepo nam je, zabavljamo se i šalimo. Teško bi bilo pretjerano reći.
Tko vas od ‘starih’ članova žirija više nasmijava – Goran Navojec ili Mario Roth?
– Nema tu natjecanja. Svi se jednostavno prepustimo igri. S Goranom se poznajem više od 22 godine, zajedno smo radili i prošli puno toga pa znam kakav humor mogu očekivati. Mario mi je, pak, uvijek svojevrsno osvježenje jer se ne viđamo često izvan snimanja. Svaki donosi nešto svoje.
Biste li se i vi upustili u avanturu transformacija?
– Ne bih. Transformacije same po sebi ne bi bile problem, ali priprema za show je iznimno zahtjevna. Trenutačno si takav tempo ne mogu priuštiti.
Koliko ste se od početka karijere promijenili kao čovjek i kao glumac?
– Čovjek se nužno mijenja. S 25 i s 50 godina ne razmišljaš isto, ne gledaš svijet istim očima. S godinama sazrijevaš, učiš na tuđim i vlastitim pogreškama, donosiš nove zaključke. To je prirodan proces.
Što je danas bolje, a što lošije u odnosu na mlađe dane?
– Ne volim stvari dijeliti na bolje i lošije. Mladost donosi neopterećenost i manjak straha od posljedica. Zrelost donosi svijest o svemu što odluke nose sa sobom. S godinama je više promišljanja, manje impulsa.
Jeste li hipohondar?
– Nisam. Nastojim brinuti o zdravlju i redovito odlaziti na preglede, ali bez panike.
Čega se najviše bojite?
– Samoće. Ideje da ostanem sam na planeti bez ljudi.
Najbolji lijek protiv straha?
– Ljudi. Bliskost i zajedništvo.
Koliko vas je humor spašavao u životu?
– Humor spašava od svega, od loših stanja, teških situacija, pa i od beznađa. U ratu nam je bio obrambeni mehanizam, čuvao nam je mentalno zdravlje. Humor je lijek za dušu.
Da niste glumac, bili biste…?
– Ne znam. Vjerojatno bih radio nešto jednako šaroliko i dinamično.
Kada ste se posljednji put iskreno nasmijali?
– Smijem se često. Trenutačno putujem s predstavom i prijateljem Šerbom. Smijemo se situacijama koje nisu za prepričavanje ni za viceve. Ionako ne volim viceve, više me nasmiju životne, spontane situacije.
Kada ste bili ponosni na sebe?
– Kad uspijem izmamiti osmijeh ljudima koji su u teškom psihofizičkom stanju. Kod njih je to često i najiskrenije. Paradoksalno, ponekad je teže nasmijati one koji imaju sve, a ne znaju se radovati.
Što vas je roditeljstvo naučilo?
– Koliko je važno da dijete ima oba roditelja. Djeca traže oba roditelja, a danas, nažalost, kod mnogih to nije slučaj. Odgoj je ogromna odgovornost, veća od bilo koje karijere. Djeca trebaju stabilnost, prisutnost i zajedništvo.
Što su vas naučili kći Asja (20) i sin Mak (18)?
– Djeca te uče svaki dan. Shvatiš kolika je odgovornost odgojiti ih u dobre ljude. Mi ih oblikujemo, ali oblikuje ih i društvo. Na nama je da im usadimo vrijednosti koje će ih voditi kroz život.
Tko vam je karakterno sličniji? I što ih zanima? Koje talente imaju?
–- Pokupili su oni i od supruge i od mene. Samo se nadam da će biti bolji od onoga što ja za sebe smatram da jesam, da bi civilizacija i društvo išli naprijed. Djeca moraju biti bolja od roditelja. Što se tiče talenata, još se pronalaze, talenti se razvijaju. Ja sam svoj otkrio u 21. godini. Danas djeca znaju mnogo više stvari nego mi; govore jezike, komunikativna su. Teško je još reći što će raditi i čime će se baviti.
Kada se iznova zaljubite u suprugu Sabinu?
– U ovim godinama zaljubljuješ se u karakter, u ustrajnost, u ljudskost.Kad vidim kako je odgojila djecu, kako ih je učinila takvima, sigurno dio svoje karijere žrtvovala zbog njih, to pojača moju istinsku zahvalnost i ljubav prema toj osobi koja je dala sve od sebe. Dok sam se ja više bavio poslom i morao putovati i često biti van kuće, netko se morao žrtvovati. Ona je to učinila i na tome sam joj neizmjerno zahvalan.
Gdje ste upoznali suprugu?
– Poznajemo se od prve godine života. Ne sjećam se trenutka kad su nas roditelji vozili u kolicima jedno pored drugog, ali znam da smo cijeli život dio istog kruga ljudi. Prošli smo mnogo toga zajedno – i lijepo i teško.
Nosite li joj uvijek dar s nekog putovanja?
– Ne moraju ljudi fizički putovati negdje da bi nosili darove. Znam da danas možda ljudi razmišljaju o nekim dalekim destinacijama, ali ja se ne vežem za fizičke stvari nego za trenutke koji su samo naši.
Najvažnija lekcija koju ste naučili o braku?
– Svaki dan u braku je životna lekcija. Brak je partnerstvo: dijelite poslove, obaveze i odgovornosti. Nije samo zezancija i nije samo strast. Najvažnije je da imaš nekoga tko ti je prijatelj i podrška i da dijelite sve zajedno.
Osjećate li pritisak da uvijek budete ‘onaj zabavni Enis‘?
– Ne osjećam nikakav pritisak. Pritisak stvara depresiju. Nisam depresivan, veseo sam. Gledam da imam veseo duh i igram se i šalim onoliko koliko taj dan imam energije i inspiracije.
Što vas najviše izbaci iz takta?
– Površnost.
Postoje li stvari koje ne možete oprostiti drugima?
– U životu sam u fazi da se trudim uvijek oprostiti - i riječima i srcem.
Koju osobinu najteže podnosite kod drugih?
– Ne znam. Trudim se ljude razumjeti i prihvatiti onakvima kakvi jesu i ne očekivati ništa. Jer svako očekivanje me dovodi do razočaranja. Kad se ne očaraš ljudima, onda se više ni ne razočaraš.
Što biste voljeli naučiti?
– Jezike. Za to mi uvijek nedostaje vremena.
Što vam uvijek popravi raspoloženje?
– Kad vidim da je netko istinski sretan. Kad se netko smije do suza. Kad je netko zadovoljan malim stvarima. Ljudi koji se raduju svakom danu i kažu da će sve biti u redu.
Koje vam je najdraže mjesto u Bosni i Hercegovini, a koje u Hrvatskoj?
– Ljudi ti izgrade mjesto i naprave ga posebnim. Svaki grad ima svoje ljepote, ali grad čine ljudi.
Kako teku pripreme za nastup u predstavi ‘Da sam ja netko’ u Sydney Opera Houseu?
– Intenzivno. Opera House ima visoke tehničke i produkcijske standarde koje moramo zadovoljiti prije početka prodaje karata 15. ožujka. Veselim se tom izazovu, to je prilika da jednom predstavom ispišemo stranice povijesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....