Iako je njegov glumački put u Los Angelesu krenuo uzlaznim putem, odlučio se vratiti, ostati doma i posvetiti kazalištu koje mu je nedostajalo u filmskoj meki.
Zagrebački glumac Filip Sertić kojeg je šira publika upoznala kao Darka Rundeka u popularnoj seriji ‘‘Crno-bijeli svijet‘‘, priprema pravu malu kazališnu poslasticu. U Klubu Kazališta Komedija – Kontesa 16. listopada premijerno će izvesti monodramu ‘‘Kontrabas‘‘, njemačkog pisca Patricka Süskinda. Taj slavni komad koji se igra diljem svijeta donosi samoironičnu i duhovitu priču o kontrabasistu koji je cijeli život podredio glazbi da bi sada sjedio u zadnjem redu orkestra i Filipov je prvi glumački zadatak od kada se vratio iz Los Angelesa gdje je proveo pet godina pokušavajući izgraditi glumačku karijeru.
Filipe, kako to da ste se vratili?
- Vratio sam se krajem prošle godine i tada još nisam znao hoću li ostati doma ili se ponovo pakirati za Los Angeles. Kako je vrijeme prolazilo odlučio sam ipak ostati, no nisam zatvorio ni vrata iza sebe, još uvijek tamo imam agenta jer nikad se ne zna što budućnost može donijeti.
Zbog čega ste uopće krenuli u tu holivudsku avanturu?
- U Los Angeles sam otišao s namjerom da ispitam kako stvari funkcioniraju u Hollywoodu. Oduvijek sam maštao velike stvari, zamišljao Hollywood i onda je došlo do trenutka u životu kad sam se zapitao - što te točno priječi da to ostvariš? Promijenio sam način razmišljanja, odbacio izgovore i otisnuo se u avanturu. Imao sam sreće što su se stvari odigrale vrlo brzo, brzo sam našao agenta, dobio već neke sitne projekte i omogućio si uvjete za dobivanje radne dozvole. I prije odlaska svakog ljeta odlazio sam u Los Angeles ispipati situaciju, ali dok nemate agenta tamo stvarno nemate što raditi. A naći agenta nije lako.
Jeste li u pet godina uspjeli ostvariti bar dio glumačkih snova?
- Imati agenta pa dobiti prve uloge za mene je bilo ostvarenje snova. Adrenalin i ushićenje koje sam na početku osjećao dugo su me gurali naprijed. Nije mi trebalo ni puno sna - sve sam želio vidjeti, omirisati, isprobati. Uživao sam u svakoj minuti svog boravka tamo, no ushićenje je nakon par godina lagano splasnulo. Los Angeles je jako kaotičan grad, jednako kao i glumački posao - jurite s audicije na audiciju, morate osigurati egzistenciju jer je tamo sve strašno skupo, a s druge strane ne možete imati stalni posao ako želite odlaziti na audicije... Ljudi se snalaze na razne načine, a ja sam, kada nisam snimao, radio na raznim filmski setovima u produkciji pa nisam morao konobariti ili voziti taksije.
Koliko ste uloga uspjeli ostvariti?
- Oko 15-ak, glumio sam u filmovima pa i u reklamama, a od A produkcije igrao sam epizodne uloge u serijama ‘‘Yellowstone 1883‘‘ s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi i produkciji Paramounta te HBO-ovoj ‘‘The Cleaning Lady‘‘. Kada nisam snimao, radio sam kao asistent produkcije na raznim projektima tako da mogu reći da sam zaista upoznao holivudsku produkciju iznutra.
A jeste li upoznali neke od slavnih holivudskih glumaca?
- Sretao sam stvarno mnoge, od Meryl Streep, Toma Cruisea, Brada Pitta, Leonarda DiCaprija... I svi su vrlo ugodni, profesionalni i pristojni. I inače su Amerikanci vrlo pristojni ljudi i to mi se tamo jako svidjelo. Kada sam radio kao glumac zahvaljivali su mi se što sam dio tima, imao sam na raspolaganju kuhara koji bi mi nosio sve što poželim, asistenta... Zaista nevjerojatno iskustvo u kojem sam uživao svaku minutu.
Je li u Hollywoodu teško dobiti priliku?
- Sada kada sve znam, mogu reći da je tamo sve dobro posloženo. Uglavnom se karijera gradi korak po korak, osim ako vam se ne dogodi neka neviđena sreća. Prvo igrate epizodne uloge, zatim kada imate dovoljno snimljenog materijala i iskustva krećete na sve veće i veće. I to u pravilu tako funkcionira. Tako sam i ja prvo krenuo od B produkcija, pa su mi se počele otvarati epizode u A produkcijama i tko zna kako bi mi se razvijala karijera. Tamo nema ni u jednom segmentu filmske industrije poslova preko veze ili poznanstva. Ja sam točno znao kada sam odradio dobro audiciju da ću dobiti posao. I svi ostali ljudi na setu su vrhunski profesionalci jer konkurencija je ogromna i nitko ne želi riskirati. Vrlo jednostavno, ako niste dovoljno dobri, nećete dobiti posao.
Jesu li vam honorari bili dostatni za pristojan život?
- Honorari su propisani pravilima koje je donijela njihova unija, odnosno sindikat SAG. To su jako stroga pravila od kojih nema odstupanja, od toga što vas smiju pitati na audiciji do samih honorara. I to savršeno funkcionira. Sada je SAG-AFTRA u štrajku jer postoje problemi oko glumačkih i scenarističkih honorara na streaming servisima. Televizije, naime plaćaju glumcima honorare ako repriziraju ili prodaju film ili seriju, dok streaming servisi to ne rade. A to je samo jedan od mnogih zahtjeva za koje se bore apsolutno svi u američkoj filmskoj industriji. Čuo sam da su pisci i scenaristi uspjeli postići dogovor, dok se onaj za glumce još čeka. Ali šefica SAG-a, glumica Fran Drescher vrlo je odrješita i predana tom cilju, tako da vjerujem da će servisi morati pokleknuti. To je sada postao i veliki ekonomski problem jer se ne snima, pa se u cijelu priču upleo u guverner Kalifornije.
Koliko vam je tamo koristilo iskustvo stečeno u Hrvatskoj s obzirom na to da ste glumili u nekoliko zapaženih projekata poput filmova ‘‘Za ona dobra stara vremena‘‘ Eduarda Galića i ‘‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj‘‘ Predraga Ličine?
- Tamo nikoga nije briga što ste glumili bilo gdje osim u Americi. Ne zanima ih ni imate li glumačku akademiju, pogotovo ne našu ili bilo kakvo obrazovanje. Njih jedino zanima jeste li dobri za ulogu za koju ste došli na audiciju.
Jeste li uspjeli savladati američki naglasak?
- Jesam, i to jako dobro, ali sam shvatio koliko god se želio uklopiti, veća šansa mi je bila dobiti uloge Rusa. I to zapravo ne treba smatrati lošim, već prigrliti kao jednu od niša u kojoj možeš raditi, odnosno ulaznica od koje ne treba bježati.
Sada, kada ste se definitivno vratili koji su vam planovi?
- Volio bih da monodrama ‘‘Kontrabas‘‘ zaživi i da ju baš izigram. Zahvaljujem Kazalištu Komedija koje je prihvatilo moju ideju i dalo mi prostor. Imam još neke planove i ideje, ali o tome kada dođe vrijeme.
Kako vam izgleda Zagreb nakon pet godina koliko u njemu niste bili?
- Najviše me začudilo što je postao multikulturalan grad. Ja sam mislio da se to ovdje nikada neće dogoditi. Čini mi se i nekako življim nego prije. iako nakon kaotičnog Los Angelesa ovdje mi život izgleda kao veliki odmor. Tamo nema ispijanja kava i sjedenja po kafićima.
A jeste li ikada razmišljali o onome što se te ovdje propustili s obzirom na to da ste u Ameriku otišli kao član kazališta ‘‘Kerempuh‘‘ pred kojim je bila karijera?
- Nekad razmišljam što bi bilo da sam ostao, ali onda bih žalio što nisam probao život u Hollywoodu. I s te strane sam na sebe jako ponosan jer inače nisam hrabra osoba, a odlazak u nepoznato i nesigurno sigurno spada u moje najhrabrije životne poteze. Tim više što sam tamo sve napravio iz nule.