Radijski i TV voditelj, rođen prije 41 godinu u Vinkovcima, govori o karijeri, romantici sa suprugom Leom, odgoju sinova, vrijednostima koje je ponio iz roditeljske kuće, zdravlju i stvarima za kojima ne treba trčati u životu
Što vam je najveći izazov voditi, ‘Supertalent‘, ‘Tvoje lice zvuči poznato‘ ili ‘Tko to tamo pjeva‘, i zašto?
- Toliko sam dugo u ovom poslu da mi ništa ne predstavlja izazov, već isključivo zadovoljstvo. Dok je tako, nastavljam jer ako mi ikada postane izazovno, vrijeme je za mirovinu.
Pamtite li neki poseban kompliment koji ste dobili na račun boje glasa?
- Glas su mi počeli primjećivati još sa 16 godina. Kad sam stigao na Radio Sljeme, određene dame su zbog boje glasa bile uvjerene kako sam ja visok, crn, zgodan 50-godišnjak. Kada su saznale koliko stvarno imam godina, prestale su se javljati. Još mi se dogodi da ljudi nisu sigurni kad me vide jesam li to ja, ali čim progovorim, kažu da su me prepoznali. To je samo po sebi kompliment, jer u izgled nikad nisam polagao nadu.
Je li vaš glas bio jedan od aduta u osvajanju supruge Lee?
- Mislim da nije imalo nikakve veze s glasom. Mislim da sam joj čak išao na živce kad smo se upoznali. Prije bih rekao da sam se izvukao na džentlmenske manire i bonton.
Čime je danas iznova osvajate?
- Samo provjerenim stvarima koje u braku funkcioniraju: pranjem rublja i podova, kuhanjem, a kad uspijem i opeglati, najveći sam osvajač. Jači od Casanove.
A ona vas?
- Iznova se zaljubljujem svaki dan u njenu organiziranost i mirnoću, pogotovo u nekim stresnim i teškim trenucima. Prava ljubav se osjeti kad ne ide sve po planu. Lako je biti zaljubljen kad sve funkcionira, ali kad nije bajno i osjećaš podršku, nema bolje.
Koji vam je skriveni talent?
- Usrećivati druge i polomiti se da svima bude bolje nego meni.
Što vas najviše frustrira?
- Nadrndani vozači, glupi ljudi i ovi što ne izdaju račune nego rade na crno. A što me frustrira najviše - nepravda bilo kakve vrste.
Koliko ste disciplinirani kad nitko ne gleda?
- Apsolutno nediscipliniran osim ako stvarno ne visi život o koncu. Volio bih da sam discipliniraniji, pogotovo što se tiče hrane. Ali neka prvi baci kamen onaj tko je bolji, samo da ne baca u glavu, treba mi za posao.
Što za vas znači biti zdrav - fizički, mentalno i duhovno?
- To ne postoji. Ni Dalaj lama nema to troje. Fizički sam polovično zdrav, mentalno još nitko nije propitivao, pa sam valjda OK, za duhovno se ne brinem jer sam bivši ministrant pa je ostalo nešto kapitala iz mladih dana.
Za čim ne treba trčati u životu?
- Za lovom i lijepim ženama. Jedno i drugo donosi potencijalno ozbiljne posljedice. Sva sreća da ne volim trčati pa nikad nisam uspio ispitati navedenu tvrdnju.
Što je najvažnije što želite usaditi svojim sinovima Mauru (9) i Manuelu (6)?
- Da budu ljudi, čista obraza. Lova, prijatelji, čak i obitelj se rasprši, ali ako hodaš uspravno i mirno spavaš, cijeli svijet će se posložiti da ti bude dobro. Ne čini drugome što ne želiš da čine tebi i bit će svima lakše. Ne sumnjam u njih, već sada pokazuju razinu empatije koja će ih voditi kroz život.
Čime vas dečki oduševljavaju?
- Oduševljava me njihova energija i toplina. Brižni su i vedri. Jedino što me više od toga oduševljava je spoznaja da su oni produkt ljubavi koji pred mojim očima stasava u ljude, malo prevelikom brzinom. Svatko od njih je svoj: Mauro je ljubitelj knjiga i igrica, a Manuel sto posto nogometaš. Tati se sviđa što im nije strana glazba i smisao za humor. Imaju dobre fore, sva sreća na mamu.
Koju ste najvažniju lekciju ponijeli iz svoje obitelji?
- Da čist obraz nema cijenu i da samo pošten čovjek mirno spava, unatoč svim prevarama i poteškoćama koje smo prošli.
Postoji li nešto što danas drugačije radite nego vaši roditelji?
- Malo drugačije odgajam djecu, ne zato što odgoj mojih roditelja nije bio dobar, već zato što su vremena drugačija. Mislim da drugačije i opreznije gledam ljude oko sebe. Oni su bili predobri i mnogi su ih iskoristili, što i danas osjećam na svojoj koži. Ali, znate kako se kaže, oteto - prokleto, no nisam naučen mrziti, samo dugo pamtim.
Kad biste godinu dana mogli živjeti bez obaveza, što biste radili?
- Ovisi koje bi bilo doba godine, ali bih kombinirao - tri mjeseca samo tamburaši i slavonske delicije, a osam mjeseci brodom po Jadranu. Od otoka do otoka, od lučice do lučice, od vale do vale. Mislim da bih si ostavio jedan mjesec za Camino de Santiago.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....