Splićanka Jolanda Tudor koju gledamo kao važan kotačić u RTL-ovoj seriji, iza sebe ima bogat kazališni, televizijski i filmski portfelj, a javnost ju je posljednjih mjeseci prigrlila zbog uloge omiljene Ljube.
Iako je riječ o sporednom liku, Ljuba iz serije Divlje pčele toliko je upečatljiva da gledatelji često u komentarima pišu kako svatko u životu treba jednu takvu – britku, snalažljivu i toplu. Utjelovila ju je splitska glumica Jolanda Tudor (60) koja svoju junakinju opisuje kao osebujnu, energičnu udovicu čija neutaživa radoznalost i poduzetnički duh nadilaze zadane okvire ženskih sudbina u zamišljenom selu Dalmatinske zagore pedesetih godina prošlog stoljeća.
Ljuba je, kaže glumica, sve pomalo – trgovkinja, primalja, travarica i nadriliječnica, prenositeljica dobrih i loših vijesti, ali i pouzdana dušebrižnica i prijateljica. "Trenutačno dijelimo stas i glas. Ljuba uglavnom upravlja mojim vremenom i životnom energijom, a ja s njom dijelim kreativno veselje i zahvalnost što su je gledatelji prepoznali po autentičnosti i vještini izvedbe. Kako sami kažu, svatko treba u životu jednu babu Ljubu", govori Tudor.
Zadovoljna je što ju je snimanje serije privremeno dovelo u Zagreb i to ponajprije zbog susreta s dragim kolegama s kojima je već surađivala, ali i zbog upoznavanja novih, talentiranih imena. Atmosferu na setu opisuje kao radnu, ali toplu, prožetu humorom, empatijom i zdravom dozom dobronamjerne samokritike. I na sve to je Jolanda Tudor navikla odavno jer je već u osnovnoj školi kao radoznala odlikašica, prisjeća se, pohađala dramsku, lutkarsku i literarnu grupu.
Uloga Mercy Lewis
"Zahvaljujući entuzijazmu profesorica Anke Glavine Kovačić i Želimire Ganza, nama klincima otvarali su se prostori za samostalno stvaranje, sudjelovanje i osvajanje republičkih nagrada za scensko stvaralaštvo", prisjeća se. Iz njezine su generacije potekla brojna poznata imena redatelja, glumaca i dramaturga. Ljubav prema glumi potvrdila je već u srednjoškolskim danima, kada je za posljednje sate nastave dobivala ispričnice jer je igrala Mercy Lewis u predstavi splitskog HNK Vještice iz Salema u režiji dr. Vlatka Perkovića, s Enom Begović u originalnoj postavi. U isto vrijeme priključuje se i nezavisnom kazalištu Epicentar.
Ipak, roditeljima za ljubav upisuje pedagoški smjer tadašnjeg Filozofskog fakulteta u Splitu, a potom i jedinstvenu klasu za „glumce animatore“ pri Kazalištu lutaka. Već 1988. potpisuje prvi profesionalni angažman koji će trajati čak 14 godina. Nakon toga prelazi u Gradsko kazalište mladih Split gdje, uz rad u ansamblu s Goranom Golovkom, vodi dječji dramski studio te aktivno surađuje s HNK Split i HNK Zadar.
Status samostalne umjetnice dobiva 2010., kada se intenzivnije okreće filmu i televiziji. Ipak, neke kazališne uloge i danas pamti kao ključne za vlastito umjetničko sazrijevanje i pomicanje osobnih granica – od Mercy Lewis i Zločestog lutka, preko Paškve Đinđerice iz praizvedbe Teštamenta Vanče Kljakovića, do Mama Marije u komadu Mambo Italiano.
Na filmu je publika pamti po ulozi Mare u Oprosti za Kung Fu, Matere u Vjerujem u anđele Nikše Sviličića, Magdalene Leko u seriji Zora dubrovačka, kao Anku Mikulandru iz krimi serije Bijeli put i stariju gospođu iz Blaž među ženama. Sve to, ističe, ne bi bilo moguće bez podrške roditelja.
Djetinjstvo u Splitu
"Odrasla sam u obitelji koja je cijenila poštenje, rad i odgovornost pa su školske i kućne obveze uvijek bile na prvom mjestu. Srećom, Split je u doba mog odrastanja bio grad kakav opisuje Daleka obala kada pjeva o osamdesetima – pun zanimljivih ljudi, glazbe i kreativnih poticaja, ali i bezbrižnog mediteranskog šarma", govori glumica. Prisjeća se Splita prije turističke gužve, spontanih dogovora bez mobitela, večernjih druženja na Rivi i plesanja do jutra u kultnom klubu Shakespeare.
"Imali smo osjećaj da smo svoji na svome i da tu lakoću i spontanost možemo podijeliti s cijelim svijetom", kaže. Kao samostalna umjetnica nastavila je surađivati s nezavisnim kazalištima, pripremati studente za prijemne ispite te stvarati za radio. Pisala je autorske dječje priče za laku noć na Hrvatskom radiju Zagreb, uređivala i vodila emisiju Zvrkica na Radio KL-Eurodomu te snimala reklame i jinglove. Još 1992. nagrađena je za najbolje stihove pjesme Friži, a kasnije je surađivala s Ljubom Stipišićem, Zdenkom Runjićem, Meri Cetinić, Goranom Karanom i Ivom Amulićem. U slobodno vrijeme najviše je opušta vrtlarenje jer kontakt sa zemljom donosi joj mir, radost i osjećaj smisla. To je, kaže, najbolji bijeg od svijeta koji često promovira natjecateljski duh i nametljivost.
"U vremenu kada su svi zvijezde svojih Instagram profila, veseli me što sam ponovno otkrivena kao ‘naša nepoznata glumica’, bez dodatnih trivijalnosti. U životnoj dobi u kojoj je važno sačuvati osjećaj mjere, vjerujem da manje doista može biti više", zaključuje Jolanda Tudor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....