Godinu dana nakon odlaska legendarnog splitskog glazbenika Olivera Dragojevića uspomenu na njega čuva obitelj; kolege, prijatelji i obožavatelji često ga spominju; mnogi se sjećaju kako se uz njegove pjesme odrastalo, feštalo, ljubilo i plakalo... Pamti se emotivni oproštaj u Splitu i Veloj Luci, a posebno riječi Zlatana Stipišića Gibonnija - "Kapetane, sve je kako triba, sve je ovo more samo za te" - jer pjesma i more neprestano su se prožimali u Dragojevićevu životu.
Ljubav prema modrim dubinama uspoređivao je sa strašću prema alpinizmu, snimanje albuma s osvajanjem planinskih vrhunaca, a svaka nova pjesma donosila mu je mir - baš kao i more. Za polustoljetni trag koji je ostavio u glazbi posmrtno ga je, prije mjesec dana, odlikovala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a Orden Reda Ante Starčevića preuzela je njegova supruga Vesna Dragojević (66). Glazbenikova udovica je kazala da će to priznanje zauzeti počasno mjesto u muzeju posvećenom Oliveru Dragojeviću, koji se planira urediti u Veloj Luci na Korčuli - odakle su njegovi bili podrijetlom i gdje je on proveo djetinjstvo i ostao vezan cijeli život.
Ondje je bila njegova ljetna oaza u kojoj je najradije boravio s obitelji - suprugom, trojicom sinova i petero unučadi. Šesto unuče nije dočekao, rođeno je mjesec dana nakon njegove smrti. U Veloj Luci je i posljednje Oliverovo počivalište, na groblju sv. Roka. Uoči prve godišnjice smrti, na zatvaranju Pulskog festivala, u Areni je premijerno prikazan dokumentarni film Branka Drakulića i Lee Dekleve "OLIVERovih 70 - Mala priča o velikom glazbeniku i njegovom posljednjem koncertu". Snimljen je u zagrebačkoj Areni u ožujku 2017.
- To je moja želja inače bila, govorio sam ka dite da bi trebao s jednim golemim orkestrom svirat i pivat, da ja samo zatvorim oči i da me oni prate. To se sad ostvaruje - izjavio je tada Oliver pripremajući koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, prvi u nizu kojima je do kraja godine planirao proslaviti 70. rođendan i obilježiti pola stoljeća karijere. Prvi je koncert, na žalost, ostao i posljednji... Kad mu je početkom lanjskog kolovoza dijagnosticirana zloćudna bolest, s kojom se dostojanstveno borio 357 dana, svi ostali predviđeni nastupi bili su neizvjesni. No njegov snažan duh i volja nisu posustajali: tijekom liječenja, u listopadu je nastupio na humanitarnoj večeri Županijske lige za borbu protiv raka i u splitskom HNK zapjevao "Vjeruj u ljubav" i "Ključ života", prateći se na klaviru. Skinuo je tada omiljenu šiltericu i pohvalio se novim imidžem jer je zbog kemoterapije ostao bez kose. Bio je to njegov posljednji izlazak pred publiku...
"Vjeruj u ljubav" koncert
Posebno je bio usredotočen na obljetničke koncerte koji su se trebali održati u prosincu u splitskoj Spaladium Areni. Snagu je prikupljao uz more - uživajući u kasnu jesen u sunčanim danima i ribarenju svojim brodom u Veloj Luci, a na probe je odlazio između ciklusa kemoterapija, koje je u početku dobro podnosio. O svojoj bolesti nije želio govoriti: "To je osobna stvar", rekao je te objasnio: "Bolest promijeni puno ljudi, a s obzirom na to da je ona dio života, to treba prihvatiti", naglašavajući da mu je potreban mir. Ta njegova želja uglavnom se poštovala. No dva rođendanska koncerta u rodnom gradu, koji su bili rasprodani u nekoliko sati, morao je ipak otkazati sedam dana prije datuma održavanja, što je zabrinulo njegove kolege, prijatelje i poklonike. Obasuli su ga porukama podrške, nadajući se njegovim nastupima u proljeće, kad se oporavi.
Royall Albert Hall u Londonu
Ali u nedjeljno jutro 29. srpnja 2018. brzinom munje prostrujila je tužna vijest: umro je Oliver. Glazbeniku koji je nastupao u čuvenim dvoranama - od njujorškog Carnegie Halla i londonskog Royal Albert Halla, do pariške Olympije, bečkog Konzerthausa i Opere u Sydneyu - a govorio je da želi zapjevati i u Moskvi, Tokiju i Riju, te se želje, nažalost, nisu ostvarile. Supruga Vesna angažirala se oko pripremanja izložbe osobnih Oliverovih stvari u Muzeju grada Splita, koja bi trebala biti otvorena na dan njegova 72. rođendana, 7. prosinca, a zatim se za stalno preseliti u Velu Luku.
Svaka pomisao na supruga, s kojim je iz dana u dan proživljavala njegovu borbu za život, za nju je, priznaje, još prebolna.
- Dva mjeseca nakon sprovoda postavila sam si ultimatum: "Ili ćeš nastaviti živjeti, ili se možeš odmah baciti s četvrtog kata". Dio moje terapije bilo je i preuređenje stana. Od nekadašnjeg pokućstva zadržala sam samo kuhinju. A od Oliverovih stvari sačuvala sam samo njegove šilterice, nekoliko majica u kojima je snimao spotove i išao u ribolov te dvije nove jakne i hlače. U tome je planirao nastupiti na koncertima u Spaladium Areni... - priča žena koja je četiri i pol desetljeća s Oliverom dijelila i dobro i loše. Zvala ga je Ole, tvrdila da je pravi horoskopski Strijelac, tvrdoglav, nestabilan i previše znatiželjan, ali uvijek ga je i hvalila jer je znao - pivat i pecati ribu.
Na svojem brodu ‘Marko’ plovio je od Korčule do susjednih otoka
U obitelji se govorilo da mu je majka Kate, koja je cijeli radni vijek bila spremačica, dala ime prema slavnom liku Oliveru Twistu iz Dickensova romana. Imao je tri starije sestre, Gloriju, Mariju i Tatjanu, koje su umrle prije njegova rođenja: dvije u Veloj Luci netom nakon porođaja, a jedna dok je s majkom bila u zbjegu u El Shattu u egipatskoj pustinji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Oliverov dvije godine stariji brat Aljoša preminuo je 2011.
Kad je kao dječarac s ocem Markom, zaposlenim u Lučkoj kapetaniji, brodom putovao iz Splita u Velu Luku, putnike je zabavljao svirajući usnu harmoniku dok je njegov tata pjevao. Poslije je naučio svirati klavir, klarinet i bas-gitaru te završio srednju glazbenu školu. S prvim festivalskim nastupom u Splitu, prije 52 godine, nije se baš proslavio. Na nagovor Zdenka Runjića na Prokurativama je otpjevao njegovu skladbu "Picaferaj" i nije ni ušao u finale. Bio je zbog toga silno razočaran, no s vremenom pjesma je postala evergreen, a Oliver velika zvijezda. Osam godina nakon tog debija, s Runjićevom antologijskom dalmatinskom šansonom "Galeb i ja"- poletio je poput Ikara.
_1.jpg)
Na Splitskom festivalu 1975. izveo je pjesmu ‘Galeb i ja’.
U međuvremenu je svirao s internacionalnim bendovima po klubovima u Njemačkoj, Švedskoj i Meksiku. Bio je to, znao je reći, rudarski posao od osam navečer do četiri ujutro, uz ne baš uredan život. Izdržao je pet godina, vratio se kući i počeo pjevati s Dubrovačkim trubadurima, potom sa splitskim grupama More i Batali. Kratka suradnja s Trubadurima bila je presudna za Oliverov privatni život – jer u svibnju 1973. na Stradunu je upoznao svoju buduću suprugu, 20-godišnju Dubrovkinju Vesnu koja je radila kao medicinska sestra.
- Tada je imao 62 kilograma, tanke nožice i dioptriju plus pet s debelim staklima pa su mu oči bile velike kao i okviri naočala. Nisam baš voljela ljepotane, a otprve me "kupio" humorom jer se tako rado šalio na vlastiti račun. Nisu me privukli ni slava ni novac, uostalom, Oliver je postao popularan godinu dana nakon našeg vjenčanja, kad je 1975. otpjevao "Galeba". Često smo šetali jer on nije imao za kino. Ja bih platila dvije-tri večere, a ostatak vremena proučavali smo zidine oko Grada – ispričala je prije desetak godina Vesna Dragojević.
_1.jpg)
S Borisom Dvornikom pjevao je 1980. ‘Nadalinu’, čiji su autori Zdenko Runjić
i Jakša Fiamengo
Kad je nakon nekoliko mjeseci napustio Trubadure i vratio se u Split, pozvao ju je k sebi da ne bi stalno putovala autobusom iz Dubrovnika. Živjeli su u potkrovlju u malom stanu na Gripama s njegovim roditeljima i bratovom obitelji. Kod kuće su priredili i skromno vjenčanje, a mladenka je vjenčanicu kupila u dućanu gdje su se prodavale maturalne haljine. Svadbenu tortu uništio je nalet jakog vjetra dok ju je Oliverov otac nosio iz slastičarnice, Vesnina obična zlatna burma puknula je nakon nekoliko godina, a Oliverovu su morali prepiliti jer mu se usjekla u prst. Kad su 2007. obnavljali bračne zavjete u crkvi u Veloj Luci, kupili su novo prstenje, od bijelog zlata, koje su otad nosili.
Na početku braka, 1974., doživjeli su tragediju: na porođaju je, od gušenja pupčanom vrpcom, umrlo njihovo prvo dijete, djevojčica. Oliver se tada pripremao za nastup na Splitskom festivalu i htio je odustati, ali Vesna ga je molila da ipak pjeva, njoj za ljubav. Poslušao ju je, otpjevao skladbu "Ča će mi Copacabana" i - pobijedio. Bila je to njegova prva festivalska pobjeda, u danu kad je proživljavao teške trenutke.
Nakon sljedeće trudnoće i spontanog pobačaja, Oliverova supruga je pomišljala da možda nikad neće imati djecu. No dobili su trojicu sinova: kad je prije 43 godine rođen Dino, Oliver je bio na turneji u Rusiji, a kad su se rađali blizanci Davor i Damir, danas 40-godišnjaci, nastupao je u Londonu.
2008. godine na splitskoj Rivi i njegov unuk Duje snimljeni na istom mjestu poslije 30 godina. Na crno-bijeloj fotografiji Oliver je sa svojim sinovima
Nekako u to vrijeme snimio je Runjićevu pjesmu "Ključ života" - novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci... Kako je glazbenik supruzi još prije braka ispričao o svojim mladenačkim vezama, znala je i za njegova, sada 48-godišnjeg, izvanbračnog sina Kristiana iz Švedske. Oliver ga je upoznao kao odraslog muškarca, povremeno su se čuli, a posjetio ih je sa suprugom i sinom u Splitu.
- O meni, nekim aferama, pisalo se svašta, ali nije nas to mnogo dotaknulo. Nisam bio slavan kad sam se oženio i Vesna ni danas ne voli to što radim jer sam malo kod kuće. Motaju se oko mene ljudi koji su medijski vrlo važni, a njoj se ne sviđaju. Eto, to su naši jedini problemi - rekao je prije nekoliko godina. Kod kuće nije bio zvijezda, nego samo muž i otac, o njegovu poslu se nije govorilo, njegove se pjesme nisu puno slušale, a djecu nije opterećivao svojom popularnošću. Samo je jednom otišao na roditeljski sastanak, a cijela se škola sjatila oko njega tražeći autogram.
Obitelj na okupu: Oliver za života sa sinovima Damirom, Dinom i Davorom, suprugom Vesnom, snahom Nevenom i unukom Dujom.
Kao strastveni ribolovac sa sinovima je prije osam godina ulovio pravog kapitalca - tunu od sto kilograma. Štapovi za ribolov bili su jedina skupa stvar koju si je priuštio, a iskušavao ih je ljeti dok je brodom “Marko”, koji je dobio ime po njegovu ocu, plovio do Palagruže, Sušca, Lastova ili Mljeta. Kad je poželio pobjeći od gužve i osamiti se, uskočio bi u brodić “Duje”, nazvan po prvom unuku, i izgubio se u velolučkim uvalama. Supruga se za njega prvi put zabrinula kad je u kolovozu 2003. doživio blaži moždani udar dok je s obitelji plovio brodom pokraj otočića Proizda u Velolučkom zaljevu. Na ženin nagovor zatražio je liječničku pomoć i četiri dana proveo u bolnici na splitskim Firulama. Bilo mu je to upozorenje da uspori tempo i promijeni životne navike. Otad nije popio kap alkohola, no cigareta se nije odrekao premda ih se pokušavao riješiti nekoliko puta. Opravdavao se time da ne smetaju za pjevanje, a glas mu je ionako hrapav. U kolovozu 2017. iznenada se pojavila vijest o Oliverovoj bolesti.
- Dijagnoza da ima karcinom pluća za sve je bila šok. Kao medicinska sestra u deset godina rada u bolnicama u Dubrovniku i Splitu nagledala sam se puno takvih slučajeva koji su završavali najgorim ishodom. Osim kašlja, koji je čest kod dugogodišnjih pušača, nije imao nikakvih tegoba. Štoviše, bio je u odličnoj formi, rekreativno je igrao nogomet, imao je dobar apetit... Kako ga je kašalj mučio od početka ljeta, djeca i ja smo ga nagovorili da ode na pregled. Bili smo uvjereni da je to samo jači bronhitis. Dijagnozu je primio vrlo smireno, nije pokazivao zabrinutost, i već nakon četiri dana počeo je primati kemoterapiju - ispričala je nedavno za Gloriju Vesna Dragojević. Tri mjeseca nakon što mu je otkriven karcinom, stanje mu se pogoršalo, dobio je rijedak sindrom koji uništava periferne živce i zbog toga je teže hodao i micao rukama. Tad je prvi put završio u bolnici, gdje je ostao mjesec dana, a pokušaji s imunoterapijom nisu mu pomogli.
Kad je lani 1. srpnja ponovno hospitaliziran, bio je u polusvjesnom stanju. Sinovi su svakodnevno dežurali uz njegovu bolničku postelju iako je većinu vremena spavao. Nije trpio nikakve bolove. Večer prije njegove smrti, supruga ga je poljubila kao i svaki put pred odlazak, rekla mu da se vide sutra, a on je samo blago kimnuo glavom. Mada mu je stanje bilo teško, ni po čemu nije mogla naslutiti da je to njihov zadnji susret.
S Dubrovkinjom Vesnom bio je u braku četiri i pol desetljeća
Na posljednjoj Oliverovoj plovidbi, od Splita do Vele Luke katamaran s njegovim lijesom pratile su stotine brodica, a baklje su im osvjetljavale put. Opraštajući se od supruga, Vesna Dragojević je napisala: “Ti ćeš uvik biti kapetan našeg broda i vozit ćeš nas di triba i di će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratiti tvoj trag u beskraju”.
Oproštaj na splitskoj rivi, odakle
je Oliver krenuo na posljednje
putovanje, u Velu Luku
- Moja se karijera događala bez plana, a da bi se trajalo u glazbi, treba imati dobru pjesmu, vjerovati u ono što radiš i biti uporan kao konj. Ne smiješ odustati, nikad, i pjevaj svugdje – to ti daje snagu, sreću i zadovoljstvo. “Dok se može govoriti, može se i pivati” - rekli su ljudi s mora, a ja imam sreću da me ljudi slušaju - govorio je.
Na pogrebu u Vela Luci