Zagrebačka pjevačica i voditeljica priprema se za koncert u Tvornici kulture, a tog 22. ožujka imat će dvostruko slavlje: u povodu dva desetljeća glazbene karijere i 45. rođendana.
Jeste li vjerovali da ćete opstati dva desetljeća na sceni?
- U doba kad sam kretala s muzikom, mislila sam da su ljudi u srednjim četrdesetima napola penzioneri. Sve ove godine mislim - ajde da objavim tu pjesmu/dvije koje mi se motaju po glavi i onda kraj. Idemo na nešto ozbiljnije, u skladu s mojom dobi. I tako već više od 20 godina. Moja bolest je izgleda kronična.
Koji trenutak u karijeri najviše pamtite?
- Kad sam razbila prednji zub na mikrofon za vrijeme nastupa. I nastavila koncert mirno do kraja. Ništa mi neće ovi dan pokvarit.
Pamtite li neki gaf?
- Na našem najvećem koncertu na Exit festivalu pukao mi je patent suknje i rasparala se napola. Također sam odradila koncert i odglumila kao da sam baš to tako zamislila.
Kako održavate kondiciju i glas?
- Imam dvoje male djece. Sasvim dovoljno vježbe za tijelo, glas i psihu.
Po čemu će vaši slavljenički koncerti biti posebni?
- Svirat ćemo najbolje od svega što smo smislili posljednjih 20 godina. Bit će to naš najvažniji i najosmišljeniji koncert. Režira ga čuvena Jovanka Broztitutka, poznata kao stalna suradnica Leta 3. Očekujte spektakl. A goste ne najavljujemo do zadnjeg trenutka, bit će iznenađenja!
Kako to da ste tek sad odlučili objaviti prvi solo album "Sad"?
- Sve ovo što radim u okviru solo projekta se malo razlikuje od Lollobrigide. Pjesme su sporije i aranžmanski slojevitije, ali ludi tekstovi i autobiografske teme su i dalje tu. Ništa se ključno nije promijenilo u posljednjih 20 godina. Ostala sam uvijek ista.
Hoćete li 45. rođendan proslaviti i izvan pozornice?
- Sviram u Tvornici baš na svoj rođendan. Dakle, proslavit ću u najboljem društvu, s otprilike 600 najbližih i najdražih ljudi. Kompletna moja obitelj će biti tamo - i djeca, i muž, i roditelji pa ne trebam ponavljati proslavu u kući.
Ističete kako starenje nije sramota već privilegija, kako ste to osvijestili?
- Odrasla sam uz baku Anu, predivno toplo biće, ona me odgojila. Gospođa Ana je umrla u 101. godini. Do skoro zadnjeg dana se smijala, veselila, putovala sa svojim Društvom ljubitelja cvijeća. Imala je bogatiji društveni život od svih nas. Baka Ana je moj najveći uzor i životna inspiracija.
Mislite li da ćete u nekom trenutku popustiti pred botoksom, hijaluronskim filerima...?
- Moguće, nemam prema tome neki hejt. Sigurno tu ima korisnih rješenja kako se uljepšati, nisam imala vremena tome se posvetiti i proučiti. Ali mislim da je jako opasno kad nam to postane opsesija i frustracija bez kraja i konca. A mi žene smo sklone stalnom preispitivanju i nezadovoljstvu. Treba se što više opustiti i uživati u sebi, baš kako to dečki rade.
Angažirani ste i kad je riječ o pravima žena, LGBT osoba, migranata..., koliko ste izloženi napadima neistomišljenika?
- Ma, uopće me to više ne dira. Imam svoj film i guram ga već 20 godina ne obazirući se na sve. Podrške ima stvarno puno, ljudi su kod nas većinom ipak dragi, solidarni i empatični. Ona manjina koja ne želi podržati druge i brine se samo za sebe, nažalost, uvijek je glasnija. Ali svi znamo da su ti internet ratnici male bebe uživo, treba im samo malo ljubavi.
Koji vas je komentar najviše šokirao ili čak nasmijao?
- Kad su me na Twitteru proglasili hrvatskom špijunkom u Beogradu. E, to me stvarno nasmijalo. Da sam barem špijunka, napokon bih i neku lovu zaradila.
Imate li vi nekih predrasuda?
- Imam prema političkim opcijama i skupinama koje konstantno potiču podjele, mržnju i strah. Prema njima sam manje tolerantna. Mada sam vjerojatno u krivu, sigurno su i oni divni ljudi, samo u zabludi.
Koji bi bili vaši prvi potezi da ste u poziciji voditi državu?
- Pozvala bih Jokića natrag i napravila hitnu i temeljitu reformu školstva. To mi se čini prioritet.
Lani ste proslavili deset godina braka s Beograđaninom Ivanom Peševskim, koji su vam bili najveći izazovi?
- Stalni kompromisi - kako pomiriti različite karaktere i percepcije. Brak je svakodnevna borba da ispoštuješ drugog, a sačuvaš i sebe. Suprotnosti se privlače, ali čini mi se da slični dulje ostaju zajedno.
Kako se suprug prilagodio na zagrebački mentalitet?
- Vani je navikao na buku, strku i nervozu Beograda. To mu fali u Zagrebu. A meni je baš to divno. Živi se puno sporije i opuštenije. Zagreb je super grad za odgoj djece. Mislim da što je manje mjesto, to je za obitelj bolje. Dakle, sljedeća destinacija - Samobor.
Što vam je najvažnije u odgoju sinova Roka i Rija?
- Da (p)ostanu fini i nježni ljudi. Muškarce se u našim krajevima često odgaja da budu tvrdi i grubi, a kod nas se uči obratno. Upoznaju svoju snagu kroz pokazivanje osjećaja i razgovore bez tabu tema.