Uz svoje redovne poslove, kardiolog Aleksandar Kibel i njegov životni partner, učitelj povijesti i njemačkog jezika Ivan Ptičar Kibel, u selu Normanci vode imanje na kojem žive i alpake, švicarske Valais ovce te japanske svilene kokoši.
Prije nego što u osam sati ujutro započnu svoj radni dan - kardiolog Aleksandar Kibel (41) u privatnoj bolnici, a nastavnik njemačkog jezika i povijesti Ivan Ptičar Kibel (32) u osnovnoj školi - njihova je prva smjena već odrađena. Naime, u zoru odlaze u selo Normanci, tridesetak minuta vožnje od Osijeka, gdje na svojoj farmici na rubu šumske oaze poslužuju prvi obrok ljupkim životinjama. Među 24 stanovnika tog malog prirodnog carstva nisu samo konji, koze i zečevi, nego i u Hrvatskoj i dalje rijetke alpake i švicarske Valais ovce te neobične japanske svilene kokoši. Svaka od životinja dolazi iz različitih dijelova Europe - Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske - a nijedna iz neposredne okolice Slavonije, što dodatno svjedoči o posebnosti i pažljivoj selekciji. Aleksandar i Ivan - životni, a odnedavno i poslovni partneri - kažu da se ideja o osnivanju farme dogodila spontano.
"Dugogodišnji smo zaljubljenici u konjički sport, pse i razne druge životinje, pa smo godinama nosili u sebi ideju o vlastitoj maloj farmi, čekajući pravi trenutak da joj udahnemo život. Konje smo do tada držali u jednom klubu u Baranji, a kada smo ih odlučili preseliti na mirnije mjesto okruženo prirodom, počeli su se ostvarivati i svi naši dugogodišnji snovi. Iako je s konjima, jahalištem i štalom sve izgledalo upravo onako kako smo zamišljali, prostrano zemljište od oko 3000 četvornih metara kao da nam je svakodnevno šaptalo da ima mjesta za još pokojeg dlakavog stanovnika. Prvu želju ispunili smo Aleksandru i na našu farmicu stigle su patuljaste i mini koze, koje su odmah unijele živost i veselje. Nedugo nakon njih uslijedila je višemjesečna potraga za alpakama, o kojima smo obojica maštali godinama", govori Ivan i dodaje kako su alpake, koje potječu iz Južne Amerike, točnije s područja Anda, doista posebna bića.
Cijena i do 8000 eura
Nježne su, znatiželjne, pomalo i svojeglave, a njihovo nevjerojatno runo mami na milovanje. Pritom, kako otkrivaju Ivan i Aleksandar, potraga za njima nije bila jednostavna. Budući da su već imali iskustva s uvozom konja iz drugih zemalja, vjerovali su da će dolazak alpaka proteći bez većih izazova, no vrlo brzo pokazalo se suprotno.
"U priču su se uključile brojne regulative vezane uz prijevoz i certificirane prijevoznike alpaka, kojih je u Europi samo nekoliko. Kupnja i zaključivanje ugovora potrajali su mnogo dulje nego što smo očekivali, ali odustajanje nikada nije bilo opcija. Nakon brojnih telefonskih poziva, dogovora i organizacije, naše tri dame stigle su iz Austrije u svoj novi dom prošle godine, uoči božićnih blagdana. Zovu se Gloria, Prinzess i Georgina, koja je nedavno dobila bebu. Njihova cijena varira ovisno o dobi, plodnosti, kvaliteti runa i genetskoj liniji, a pojedini primjerci dosežu i 8000 eura. I njihovo šišanje poseban je izazov jer u Hrvatskoj nema stručnjaka, pa smo angažirali jednog Mađara. On koristi posebne stolove, tehnike i alate prilagođene suhom, nemasnom runu alpaka, koje standardne ovčje mašinice ne mogu obraditi. Iako tehnički zahtjevan, taj ritual za alpake prolazi bez stresa, gotovo rutinski, kao dio njihove prirodne njege. To je još jedna potvrda da su životinje ovdje istinski zbrinute", govori Aleksandar, dodajući kako su on i Ivan ubrzo shvatili da obiteljska priča zaslužuje novo poglavlje. Odlučili su otvoriti vrata svima onima koji žele doživjeti ono što su i njih dvojica, pa je njihovo imanje, okruženo stoljetnim hrastovima, postalo turističko odredište - Eponina Farmica.
"Nazvana je prema Eponi, jednoj od rijetkih keltskih božica koju su prihvatili Rimljani te štovali diljem Carstva, čiji su dio nekada bili i današnja Slavonija i Baranja. Ime božice dolazi od riječi "epos", što na keltskom jeziku znači "konj". Zato se Epona povezuje s konjima, jahačima, plodnošću i zaštitom putnika, pa tako i gostiju koji dolaze k nama. Za razliku od sličnih imanja i OPG-ova u Hrvatskoj, ova se farmica izdvaja po načinu doživljaja. Posjeti se odvijaju kroz organizirane, personalizirane ture u kojima gosti ne promatraju životinje izdaleka, već ulaze u njihov svijet. Ovdje se mazi, hrani iz ruke i dijeli trenutak povjerenja čak i s najnježnijim stanovnicima farme, uključujući i kokoši. Upravo ta neposrednost često ostavlja posjetitelje u tihom čuđenju. Najveća nagrada za sav trud dolazi u trenucima kada vidimo goste kako odlaze nasmijani, opušteni i puni dojmova, a nerijetko i s idejom o vlastitoj životinji. Često nas pitaju imamo li koju njihovu fotografiju jer su bili toliko zaokupljeni trenutkom da su zaboravili fotografirati, što nas najviše veseli. U vremenu kada neprestano bilježimo svaki trenutak, naši gosti često jednostavno zaborave na mobitele i prepuste se iskustvu. Za nas je to najveći kompliment", ističe Ivan i otkriva kako je svakodnevica na farmi pažljivo strukturirana i promišljena.
Rijetka vrsta
Na kraju tjedna izrađuju se detaljni planovi po satima za svaki nadolazeći dan - ritam koji se pokazuje ključnim za održavanje ravnoteže između posla, životinja i posjetitelja. Njegovi i Aleksandrovi dani ispunjeni su brigom o životinjama, treninzima s konjima te kontinuiranim radom na socijalizaciji i navikavanju životinja na ljudski kontakt, pa s farmice često odlaze tek u sumrak - umorni, ali sretni. Na imanju se izmjenjuju zvukovi prirode i glazbe: nježni tonovi "soft jazza" iz zvučnika stapaju se s glasanjem kokoši i koza, povremenim tihim brujanjem alpaka te rzanjem konja Vizzyja i Judasa. Čuje se i meketanje švicarskih Valais ovaca, jedinih takvih u Hrvatskoj prema informacijama s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
"One su nam također bile dugogodišnji san. Riječ je o iznimno rijetkoj pasmini, jer ih u svijetu ima između 15 i 20 tisuća. Nama je pripala čast stvoriti dom za Heidi, Hildu i Hansa. Dame su stigle početkom godine i vrlo brzo osvojile sve koji ih upoznaju. Njihovo raskošno runo, neobične crne glave i tamni ekstremiteti privlače poglede gdje god se pojave. Iako smo tada pomislili da je naša životinjska obitelj konačno kompletna, ubrzo smo zaključili da nijedno slavonsko gospodarstvo nije potpuno bez koka. Tako je izbor pao na nekoliko domaćih nesilica i japanskih svilenih kokoši, koje su također vrlo brzo postale senzacija među posjetiteljima", kaže Aleksandar, pokazujući nam i dva golema ovnolika zeca, koji obožavaju ljudsku pažnju, nježne dodire te pokoju mrkvicu ili jabuku. Životinje su svestranim Slavoncima otvorile sasvim novi svijet znanja i iskustava: mnogo informacija daje im uzgajivačnica alpaka u Austriji, s kojom su u stalnom kontaktu, a uvijek su im spremni pomoći i domaći veterinari. Ivan i Aleksandar dosta vremena ulažu u učenje, istraživanje i usavršavanje kako bi svakom stanovniku farme pružili najbolju moguću skrb.
Kažu da su radovi na Eponinoj Farmici te izgradnja nastamba i štalica trajali od rujna 2025. do ožujka ove godine, kada je imanje dobilo današnji oblik. Svaki novi dan donosio im je poneki izazov, ali i veliko zadovoljstvo. Posebno su ponosni na činjenicu da su najveći dio posla odradili vlastitim rukama, ulažući sate rada, puno truda i još više ljubavi. Ubrzo nakon toga počeli su stizati pozivi prijatelja, poznanika, kolega i drugih ljudi koji su željeli vidjeti životinje te pobjeći od svakodnevice i provesti nekoliko sati u prirodi u bliskom kontaktu sa životinjama.
"Za sada nemamo velike planove za širenje. Voljeli bismo da farmica zadrži upravo ovu toplinu i osobnost koju danas ima. Jedina želja nam je nabaviti muške alpake kako bismo u budućnosti, uz prinovu koja je nedavno stigla, imali još pokoju bebu. Jer naše glavne zvijezde, alpake, odlično su se priviknule na slavonsku ravnicu. Danas bezbrižno uživaju na pašnjacima, promatraju posjetitelje, istražuju svaki kutak imanja i svakodnevno nas podsjećaju zašto smo se zaljubili upravo u njih", govori kroz smijeh Ivan, ponosan što posjetiteljima, uz bliski kontakt sa životinjama, nude i edukativne priče, zanimljivosti te mnogo spontanih trenutaka.
VIP program
Obilazak počinje tako da je farmica zatvorena i životinje su u nastambama, a potom zajedno s posjetiteljima otvaraju imanje i jednu po jednu puštaju van. Kako vrijeme prolazi, prostor se ispunjava životom i na kraju svi slobodno uživaju na otvorenom.
"Tada započinje ono što zovemo foto safari. Posjetitelji imaju priliku pronaći svog omiljenog "dlakavca" i pokušati mu se približiti bez pomoći vodiča kako bi zajedno snimili fotografiju velikim Polaroid fotoaparatom za uspomenu. To je vrijeme smijeha, igre, trčanja po livadi, nagovaranja životinja poslasticama i stvaranja uspomena koje ostaju dugo nakon odlaska kući. Naravno, kako naše životinje obožavaju ljude, većina tih pokušaja završava uspješno i uz mnogo smijeha", priča Aleksandar, dodajući kako nakon obilaska slijedi opuštanje uz razne napitke i grickalice. Osim standardnih obilazaka, u ponudi su i VIP programi koji uključuju rad s konjem te all inclusive paket hrane, pića, sladoleda i šampanjca na kraju druženja. Aleksandar i Ivan za djecu, svoju najbrojniju publiku, organiziraju i rođendanske proslave prilagođene željama svakog slavljenika. Osim veselja i posebnih trenutaka, najmlađima se pruža prilika da izbliza upoznaju jedinstvene životinje i otkriju ljepotu života u prirodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....