Odakle inspiracija da svoju zbirku poezije ‘Stare duše ne stare‘ pretočite u monodramu?

Inspiracija nije došla s moje adrese. Naime, akademska glumica Jona Zupković upravo je mojim stihovima iz spomenute knjige obranila svoj diplomski ispit, nakon čega joj se javila želja da napravi predstavu po njoj. Uz vjeru u tekst, u procesu punom intuicije, preokreta i života, monodrama je naposljetku pronašla svoj put do dasaka koje život znače.

Što publiku očekuje u predstavi?

Susret sa sobom na najdubljoj razini. Susret koji nije najugodniji, ali koji mijenja pravila "unutarnje igre".

Što znači naslov "Unutarnja kučka" i kako se povezuje s temama vaše zbirke?

"Unutarnja kučka" je predstava koja bez zadrške postavlja pitanja koja u sebi često utišavamo. Zato svaki gledatelj može očekivati intiman, snažan i nevjerojatno iskren unutarnji dijalog koji vodi kroz slojeve emocija, identiteta i hrabrosti.

Koje emocije i unutarnja stanja žene ste htjeli posebno istaknuti kroz monodramu?

Naglasak je bio i ostao na goloj i toliko važnoj iskrenosti prema samoj sebi i svemu onome što mi žene kroz svakodnevicu doživljavamo i tijelom i dušom osjećamo.

Televizijska publika poznaje vas kao eksperticu za ljubav, u čemu ste ekspertica u vlastitom životu?

Ne smatram se eksperticom ni za koje područje vlastitog života, ali neskromno ističem da sam postala vrlo vješta u građenju i održavanju odnosa koji počivaju na istini, poštovanju i ljubavi.

Tko vam je dao najbolje životne savjete?

Bilo je tu mnogo važnih i nevažnih savjeta, no moja ih hirovita ćud nije uvijek čula. Nekako sam sve lekcije kroz život morala polagati sama. Nekada na lakši, a nekada na teži način.

O kojem zanimanju ste maštali kao djevojčica?

Upravo o ovome što sam danas. Naime, još kao djevojčica osjećala sam knjige kao produžetak sebe i zato je pisanje bilo i ostalo moja najviša svrha. Iako, neću skrivati, sanjarila sam i o psihologiji i glumi.

Što vas u ljudima najviše privlači, a što odbija?

Najviše me privlači mir koji ljudi u sebi poput sjajnog bisera hrabro čuvaju. S druge strane, najviše me odbija samoljublje koje putuje pod ruku s malodušnošću, taštinom i malicioznošću.

Je li vam, kao hipersenzibilnoj osobi, s godinama lakše ili teže?

Lakše, jer sam se naučila postaviti i čuvati vlastite zdrave granice koje me čuvaju od nemilosrdnog svijeta izgrađenog po mjeri nesvjesnog.

Val je u fazi izgradnje vlastitog ja. Ključne riječi posljednjih tjedana su mu "neću" i "ne želim". Tipičan trogodišnjak koji pomiče sve mamine granice, kaže Ingrid

JELENA BALIć

Što vas može najlakše izbaciti iz takta?

Danas me malo toga može izbaciti iz takta, ali ono na što sam najosjetljivija svakako je ljudska zloća upakirana u sjajni celofan.

Što biste danas rekli sebi mlađoj 20 godina?

Da pažljivo bira bitke koje će voditi.

Koja vam je najveća životna lekcija koju ste naučili posljednjih godina?

Naučila sam da je "NE" puna rečenica.

U kojoj je fazi vaš sin Val? Kako najradije provodite vrijeme s njim?

Val je u fazi izgradnje vlastitog ja. Ključne riječi posljednjih tjedana su mu "neću" i "ne želim". Tipičan trogodišnjak koji pomiče sve mamine granice, no koji obožava sve naše zajedničke aktivnosti. Čitanje, crtanje, plesanje i pjevanje - i nama omiljeno šetanje i bacanje kamenčića u more.

Kakva ste mama?

Mislim da sam emotivno, ali i fizički, vrlo svjesna i prisutna majka.

Što vas je u posljednje vrijeme nasmijalo ili rasplakalo?

Budući da je prije nekoliko dana premijerno igrala moja monodrama, ona me u isti tren nasmijala i rasplakala.

Koji je vaš "guilty pleasure"?

Pa možda neka turska sapunica koju s vremena na vrijeme pogledam.

Kako definirate sreću?

Za mene je sreća posljedica unutarnjeg zadovoljstva i, kao takva, svakodnevno je prisutna u mom životu.

Koji je najhrabriji korak koji ste ikada poduzeli?

Samohrano majčinstvo je nesumnjivo moj najhrabriji i najvažniji životni korak.

Ingrid Divković

PRESS

Na što najradije trošite novac?

Na putovanja, iako trenutačno ne putujem koliko bih željela.

Kakvu glazbu slušate?

Volim meditativnu glazbu, piano koncerte i klasiku. To me najviše opušta i pokreće.