Memoari glumice i pjevačice ‘Kids, Wait Till You Hear This‘ su bolno iskrena priča o tome kako je biti dijete filmskih legendi, o ovisnosti, četverostrukoj lošoj bračnoj sreći i potrazi za samom sobom.
"Ja sam kći Vincentea Minnellija, jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena, i Judy Garland, jedne od najznačajnijih zabavljačica 20. stoljeća. Poput mnogih roditelja, satima su odlučivali kakvo će mi biti ime. Ovo vam govorim kako biste shvatili iz kakve obitelji potječem. Kasno jedne noći, dok je mama bila u visokoj trudnoći sa mnom, probudila je tatu i rekla: "Vincente, zvat će se Liza, kao u Gershwinovoj pjesmi. Liza Minnelli! Izgledat će sjajno na filmskom reklamnom panou", napisala je uskoro 80-godišnja legendarna američka pjevačica i glumica u prvoj autobiografskoj knjizi "Kids, Wait Till You Hear This!", koja će se 10. ožujka naći u knjižarama. Nastala je na temelju razgovora zvijezde mjuzikla "Cabaret" i glazbene drame "New York, New York" s bliskim prijateljem, američkim pjevačem i pijanistom Michaelom Feinsteinom. Sve su snimali, ispovijest se protegnula na 10 - 15 godina, a Liza mu je tijekom razgovora neprestano ponavljala: "Ovo ćeš ispričati tek kad umrem!" Srećom, dobitnica nagrada Emmy, Grammy, Oscar i Tony (EGOT) predomislila se. Izdavači su je godinama nagovarali da napiše knjigu: vjerojatno je pomogao višeznamenkasti honorar čiji točan iznos nije objavljen. Možda je popustila i zbog posebnog povoda: 12. ožujka proslavit će okrugli rođendan i zakoračiti u deveto desetljeće, pa je knjiga, na neki način, dar njoj samoj. Dok piše, koristi poštapalicu "dušo", kao da sjedi s društvom u svom omiljenom njujorškom restoranu Patsy‘s i prepričava anegdote o "glupostima i pogreškama" u svom životu.
Pruža varljiv dojam da su epizode iz knjige o slomljenom srcu u brojnim vezama i četiri propala braka, borbi s kroničnom tjeskobom, ovisnosti o alkoholu, drogama i najmanje pet odlazaka na odvikavanje i pogibeljnim zdravstvenim izazovima - lepršave i svjetlucave poput mjehurića šampanjca koji samo što nismo ispili. Međutim, u dijelovima knjige filmske i glazbene ikone teško je suspregnuti tugu. Primjerice, s 13 godina postala je njegovateljica svoje majke - medicinska sestra, liječnica, farmakologinja i psihijatrica u jednoj osobi. Davala bih mami lijekove svaki dan kako bi mogla funkcionirati. Kasnije je u knjizi otkrila još jedan šokantan detalj o životu s majkom.
"Izgubila sam pojam o tome koliko smo se puta rano ujutro iskrale iz hotela jer je mama bila potpuno bez novca i nije mogla platiti račun. Svaki put bi od toga napravila igru za nas djecu. Odjenule bismo svu odjeću koju smo mogle, možda pet slojeva, i izašle smijući se, ostavljajući ostatak stvari iza sebe. Na izlasku iz predvorja mama bi šapnula: "O, dovraga, ionako mi je trebala nova garderoba." Zatim bi, ozbiljnog lica, rekla: "Zapamtite, ja sam Judy Garland", otkrila je u izvatku koji je objavio The Times.
Liza Minnelli na svijet je došla 1946. carskim rezom, u Medicinskom centru Cedars-Sinai u Los Angelesu. Djetinjstvo je provela u raskošnoj obiteljskoj dvokatnici nedaleko od holivudskog Sunset Boulevarda. U posjet njezinim roditeljima, redatelju koji je dobio Oscara za film "Gigi", dok je majku zauvijek obilježila uloga Dorothy u filmu "Čarobnjak iz Oza", često su dolazile holivudske zvijezde, Humphrey Bogart i Lauren Bacall, s čijim se sinom i kćeri Liza igrala. Dolazile su njezine najbolje prijateljice iz djetinjstva, godinu starija Mia Farrow i vršnjakinja Candice Bergen. Bile su nerazdvojne, otkriva u knjizi.
"Niže u ulici živio je Bing Crosby koji je bio vrlo strog prema svojoj djeci. Njegova prva žena se opijala do smrti boreći se protiv raka, a dvoje njegove djece počinilo je samoubojstvo... Naša zajednica mogla je biti raj ili noćna mora zbog korištenja droga, nevjera, propalih brakova, samoubojstava i drugih nedaća. Svašta se, dušo, događalo", piše.
I njezino odrastanje u Los Angelesu ima naličje. Ubrzo nakon Lizinog rođenja Vincente Minnelli prestao je pred suprugom prikrivati sklonost prema muškarcima. Posvetio se karijeri ne bi li izbjegao svađe s ljutitom suprugom - koja je zapadala iz jedne psihičke krize u drugu. Od ranije je često posezala za tabletama, što se u braku s Vincentom Minnellijem pogoršalo.
Zvijezda "Čarobnjaka iz Oza" počela je, unatoč majčinstvu i odgovornosti prema Lizi, uzimati sve veće količine amfetamina. Utjehu zbog supruga koji je "igrao za drugu momčad" potražila je u zagrljaju filmskog producenta Sidneyja Lufta, za kojeg se naposljetku udala 1952., godinu dana nakon razvoda od Lizinog oca. Iste 1952. godine dobila je kćer Lornu, a tri godine kasnije i sina Joeyja.
Starija sestra bila im je zamjenska mama: kad bi Judy Garland zaboravila nazvati dadilju ili je bila pod utjecajem droge, Liza se brinula o šest godina mlađoj sestri i devet godina mlađem bratu. Najsretnija je bila kad bi kod kuće sve bilo u redu (što je bilo rijetko), pa je mogla otići u posjet ocu, u studio Metro-Goldwyn-Mayer. Lizi je filmski studio zamijenio dječje igralište: tamo je svladala osnove obiteljskog posla, upijala sve oko sebe i nesvjesno stvorila temelje karijere kojom je nadmašila roditelje.
Brak njezine majke sa Sidneyjem Luftom raspao se 1965., a djeca Liza, Lorna i Joey morali su brzo odrasti, bez čvrstog oslonca, jer Lizin je otac pak najradije radio i provodio se s ljubavnicima, dok se Sidney Luft, koji se nakon braka s Judy Garland dvaput ženio i više nije imao djece, nije trudio biti brižan otac.
"Govorili su da je loša majka, da previše pije, uzima previše tableta i zanemaruje obitelj. Mnogo sam puta već rekla, pa dopustite da ponovim: mama me voljela svim srcem, a i ja nju jednako. Voljela je tatu kad se udala za njega... Potrošila je milijune dolara na rehabilitacijske centre i bolnice, moleći se da je mogu izliječiti.Primala je tretmane elektrošokovima. Ništa nije djelovalo", napisala je diva u izvatku iz knjige objavljenom u The Timesu. Nažalost, Lizin mlađi brat već je u pubertetu postao ovisnik o drogama, dok je sestra Lorna 70-ih postala ovisnica o kokainu. Ona pak u knjizi tvrdi da je od majke naslijedila poremećaj upotrebe supstanci (SUD) i da je vlastita borba s ovisnošću bila "konačni dar, genetsko nasljeđe od mame kojem nije mogla pobjeći".
Prvi put se umalo predozirala Valiumom u ranim dvadesetima. Razlog je bio užasan: 1969. majka joj se predozirala, pa je Liza morala izdržati holivudski sprovod i pomoći sestri i bratu da sve to prebrode. Liječnik joj je propisao Valium. U knjizi otkriva kako se prvo iskustvo s lijekom iz "jednodnevnog blagoslova" pretvorilo u "potpuni slučaj ovisnosti".
Naposljetku nije dopustila da je to pobijedi: već je 11 godina trijezna i ne koristi drogu (kokain, benzodiazepine, barbiturate i neizbježni Valium). Prijelomna točka bila je povratak s rehabilitacije 2015. godine, kada je došla do trenutka u kojem je shvatila da je njezinih "devet života završilo".
"Jednog jutra, dok sam prije doručka posegnula za tabletama, shvatila sam... Neću dopustiti da mi se to sada i ikad više dogodi", ranije je otkrila.
Osim s ovisnošću, glumačka i pjevačka ikona godinama se nosi s posljedicama niza zdravstvenih izazova. Prije 26 godina dobila je teški oblik virusnog encefalitisa koji može zahvatiti mozak, što ju je umalo stajalo života. Izvukla se i nakon mukotrpne rehabilitacije ponovno je naučila hodati i govoriti. Imala je i nekoliko ortopedskih operacija, uključujući zahvate na kuku i koljenima - posljedicu dugogodišnjeg plesa. Proživjela je i tri gubitka trudnoće, o čemu je govorila otvoreno, kao da joj verbalizacija trauma pomaže preboljeti rane.
Primjerice, u intervjuu iz 2008. za The Guardian, otkrila je da je nakon posljednje izgubljene trudnoće dobila želučanu herniju. Kako je sama rekla, liječnici su je "okretali naopačke pokušavajući zadržati bebu", što je rezultiralo kilom na želucu. Sve je to ostavilo duboki trag. Koliko god bol u knjizi pokušavala ublažiti lepršavim stilom pisanja, potrebom da iz najtežeg iskustva izvuče tračak tragikomičnog, bol ostaje u onome što ostaje neizgovoreno.
S obzirom na to kako je dobila ime i što joj je majka pritom prorekla, sudbini nije mogla umaći. Bile su joj tek tri godine kad je s majkom 1949. nastupila u filmu "In the Good Old Summertime". Zbog majčine karijere nije imala ni normalan život niti školovanje: prošla je kroz dvadesetak različitih škola diljem Sjedinjenih Država i Europe prateći je od grada do grada, na nastupe i snimanja. Krajem 1950-ih "skrasila" se u privatnom internatu Chadwick School u Palos Verdesu, Kalifornija, a preko praznika postala je članica ljetnog kazališta Cape Cod Melody Tent u Hyannisu, Massachusetts: priključila se zboru u glazbenoj predstavi koju su producirali "Flower Drum Song".
S obzirom na "nomadski" pristup školovanju zbog majčine karijere i brige za sestru i brata (i mamu, dakako), Liza je samo godinu dana pohađala vrhunsku srednju školu Scarsdale u New Yorku: imali su vrlo dobro organiziranu kazališnu sekciju. Kad se postavljala školska predstava "Dnevnik Anne Frank", dobila je naslovnu ulogu i otišla sa školom preko praznika na turneju u Izrael. To ju je ohrabrilo da povuče drastičan potez: u dobi od 16 godina odlučila se početkom 60-ih iz Los Angelesa, kamo se njezina mama nakon snimanja svaki put vratila, preseliti u New York i tamo postati glumica. Roditelji joj nisu htjeli pomagati. Svu ušteđevinu potrošila je na školarinu za upis na njujoršku Školu izvedbenih umjetnosti (High School of Performing Arts), pa joj je 500 dolara potrebnih za stanarinu i život posudio Frank Sinatra koji ju je poznavao otkako je bila beba. Nije htio da mu vrati novac, no ipak je to napravila, do posljednjeg novčića.
Na kraju je otkrila da joj se poznata škola glume ne sviđa - prema njezinom mišljenju, previše se teoretiziralo, a premalo vježbala gluma. Zato se na kraju pronašla u glasovitom njujorškom Herbert Berghof Studiju. Prošla je temeljiti "dril" uglednih pedagoga Herberta Berghofa i Ute Hagen (po čemu su bili poznati). Istu školu zbog istog razloga pohađali su i Al Pacino te Robert De Niro. Zahvaljujući preporuci profesora 1963. debitirala je u kazalištu: dobila je glavnu ulogu u obnovljenoj predstavi "Best Foot Forward" na Off-Broadwayu, a partner joj je bio Christopher Walken koji se tada još potpisivao kao Ronald Walken. Predstava je izvedena čak 224 puta, a Liza je 1963. nagrađena priznanjem Theatre World Award i postala jedno od otkrića njujorške kazališne scene.
Glazbenu karijeru započela je s 19 godina u hotelu Shoreham u Washingtonu DC. Kao mlada djevojka, sredinom 60-ih je pjevala u klubovima u Las Vegasu, Los Angelesu, Chicagu, Miamiju i New Yorku. Bilo joj je samo 18 godina kad je 1964. snimila prvi album "Liza! Liza!", nakon čega su uslijedili nosači zvuka "It Amazes Me" i "There Is a Time". Kritičari su je prozvali "mlađom sestrom Barbre Streisand". Tijekom duge glazbene karijere, Liza Minnelli više je puta bila prisiljena otkazivati koncerte zbog zdravstvenih problema. Iza nje je 11 studijskih albuma i briljantna koncertna karijera, no posljednjih godina morala je zbog problema sa zdravljem otkazivati koncerte. Nakon zdravstvene krize 2014., kad je otkazala i koncert u londonskom Royal Albert Hallu, prema savjetu liječnika jako ih je prorijedila.
Recimo i to da je na velikom platnu debitirala 1967., sporednom ulogom u britanskoj drami "Charlie Bubbles". U međuvremenu je snimila više od 30 filmova, u mnogima je spojila izniman glumački i pjevački talent. Prva asocijacija na njezinu filmsku karijeru i danas je legendarni film Boba Fossea iz 1972. "Cabaret", u kojem su joj partneri bili Michael York (i čiji je lik, Briana Roberts, zaljubljena) i Joel Grey u ulozi Emceea, voditelja i najavljivača u kabareu Kit Kat Klub. Za ulogu kabaretske izvođačice Sally Bowles dobila je Oscara. Scena u kojoj seksepilno opkoračuje stolicu na pozornici berlinskog kluba u crnim halterima i čarapama, dok u pjesmi "Mein Herr" opisuje kako je ostavila ljubavnika, ostala je legendarna. Malo je poznato da je stolica za koju se držala bila potez iz nužde: uvježbavajući plesnu točku preforsirala se pa ju je jako boljela kralježnica. Izgled Sally na pozornici kluba osmislio je Vincente Minnelli, njezin otac. Pratio ju je i na dodjelu najznačajnije filmske nagrade.
"Koliko god mi je to značilo, mislim da je to više značilo mojem ocu. Sjedio je pored mene i tako je glasno uzviknuo kad su objavili moje ime da mi se čini kako mi i danas zuji u ušima. Dodjela Oscara uvijek me podsjeća na njega i tu noć", rekla je ranije glumica koja se te iste godine rastala od prvog supruga, australskog pjevača Petera Allena. Bio je prijatelj njezine majke Judy Garland, a udala se za njega 1967. poslije nekoliko dana veze. Pokazalo se da je bio gay, premda je zbog nje pokušao "plivati" u hetero vodama. Ona je 1992. izjavila da nije imala pojma da Peter igra za drugu momčad, iako su to znali svi osim nje. Činjenica da je zahvaljujući ogromnom uspjehu "Cabareta" postala diva nije je usrećila. Cijeli život čeznula je za bezuvjetnom ljubavlju: da je mogla, sve bi što ima mijenjala za malo iskrene emocije. A kad se činilo da bi ih mogla dobiti, sve bi upropastila autodestruktivnim ponašanjem preslikanim iz majčina života. Njezin drugi suprug, 13 godina stariji redatelj i pisac Jack Haley Jr., sin glumca Jacka Haleyja, Limenog čovjeka s kojim je Judy Garland glumila u "Čarobnjaku iz Oza", pokušao joj je biti oslonac. Umjesto da prihvati ponuđenu sreću, ona ju je, zbog alkohola i droga koji su već tada njome čvrsto "zavladali", odgurivala: drugog supruga počela je varati nedugo nakon vjenčanja 1974., organiziranog iste godine nakon što se razvela od prvog muža, Petera Allena.
U njezinu krevetu često su bili glumci Peter Sellers i Ryan O‘Neal, šansonijer Charles Aznavour te redatelj Martin Scorsese. Upoznali su se na setu filma "New York, New York", još jednog klasika koji joj je obilježio filmsku karijeru, a on ga je režirao. Glavnu mušku ulogu tumačio je Robert De Niro: očekivalo se da će se spetljati, međutim nije bila njegov tip, a ona se spetljala sa Scorseseom. Njezin suprug Jack Haley Jr. to nakon gotovo tri zajedničke godine više nije mogao trpjeti: razveli su se 1979., a Liza je poslije samo tri mjeseca uskočila u treći brak. Legendarna glumica tada je već iskovala krilaticu kojom bi novinarima predstavljala novog odabranika: "Ovo je najsretnija veza u mojem životu", pa ju je iskoristila i za supruga broj tri, šest godina mlađeg kipara Marka Geroa. Vjenčali su se 1979., a osim što je bio visok i zgodan, bio je lud za glumicom. Činilo se da je i ona odlučila živjeti smirenije i smislenije. Međutim, sve se promijenilo poslije spontanog pobačaja 1984. Posljedica je bila strašna: više nije mogla postati majka, zapala je u krizu i vratila se starim porocima: alkoholu, kokainu i tabletama. Kad njezin treći suprug nije bio kod kuće, polusestra Lorna našla ju je bez svijesti u njihovu njujorškom stanu, na rubu smrti. Čim je Liza došla sebi, u prvi mah nije htjela čuti o odlasku na odvikavanje.
Sestra ju je jedva nagovorila na odlazak u kliniku Betty Ford u Kaliforniji, kamo ju je privatnim zrakoplovom prebacio obiteljski prijatelj, Frank Sinatra. Treći suprug ostao je s njom u braku trinaest godina, a onda je i on 1992. digao ruke od autodestruktivne dive.
Suprug broj četiri postao je producent David Gest. Vjenčali su se u ožujku 2002., raskošna ceremonija s brojnim zvijezdama održana je u crkvi Marble Collegiate Church u New Yorku, kum je bio Michael Jackson, dok joj je glavna djeveruša bila Elizabeth Taylor. Evo što je o tom braku napisala u memoarima.
"Očito nisam bila trijezna kad sam se udala za tog klauna. Kakva sam budala bila? Najveća koja je ikada živjela. Sada shvaćam da nikada nisam trebala nasjesti na ovo sranje", piše u ulomku objavljenom u The Timesu, rekavši da joj je ukrao stvari iz kuće, ali i samopouzdanje, slobodu i neovisnost, kontrolirajući sve što je jela i s kim je smjela razgovarati.
"Bila sam njegova zarobljenica. Jasno je da je taj ludi brak morao završiti", napisala je, dodajući da se domogao najskupljih vjenčanih darova i prodao ih, a potom je prodao njezin namještaj i preuredio stan da izgleda kao "podrum". Bila je to kap koja je prelila čašu: Minnelli i Gest potukli su se prije nego što su se 2003. zauvijek rastali, a četiri godine kasnije i službeno razveli. Čini se da je tek tada odahnula.
U zlatnim godinama, nakon duge i divlje roller coaster vožnje, filmska i glazbena ikona konačno je otkrila smirenu ljepotu življenja. Na kraju prvi put ispričane pripovijesti s obratima dostojnima serije, a ne "samo" filma, ikona zabavljačke industrije s ponosom se naziva "Gospođa mirna, gospođa sretna". Tužno je samo to što joj je trebao gotovo cijeli život da otkrije kako to postići.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....