Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle govore o novom zajedničkom projektu ‘Kvintesencija‘, u čemu se kao životni partneri i suradnici slažu i razilaze, je li im kći Eva talentirana za glazbu i što misli o njihovom modnom izričaju.
Ivanka Mazurkijević (54) i Damir Martinović Mrle (64) možda su najkreativniji umjetnički par na našim prostorima. Glazba je njihov život, a rade, moglo bi se reći, neprestano. Iza njih su u samo posljednjih godina deseci projekata, glazba za kazališne predstave, slikovnice, dječje predstave, muzika za njihove bendove Let 3 i Stampedo, koncerti... A jedan njihov novi projekt - "Kvintesencija" - 15. travnja očekuje publiku u ZKM-u. U njemu se njihova autorska glazba, kazalište i performans stapaju u jedinstvenu scensku priču, uz brojne goste i suradnike s kojima su posljednjih godina radili u teatru. S dvoje nevjerojatnih kreativaca razgovarali smo u njihovom riječkom domu, bazi gdje nastaju nove ideje, pjesme i projekti, često inspirirani i obiteljskim životom. Njihova kći Eva (14) već pokazuje glazbeni talent, no Ivanka i Damir se mudro ne miješaju u njezine izbore, već prate kamo će je odvesti afiniteti.
Što publiku očekuje u "Kvintesenciji"?
Ivanka: Kvintesencija je riječ koju Shakespeare koristi u "Hamletu". Dramaturginja Vesna Đikanović, tijekom rada na predstavi "Oluja" Vite Taufera na Dubrovačkim ljetnim igrama, dala mi je tu riječ za jednu pjesmu koju pjeva fenomenalni Adrian Pezdirc. To je bilo genijalno jer je riječ toliko komplicirana da smo se smijali kako je "uspjela" završiti u refrenu Calibanove pjesme. Uglavnom, u prijevodu znači "peti element" po Aristotelu - nakon zemlje, vatre, vode i zraka. Peta esencija, nešto poput svemira i zvijezda, a za Mrleta i mene to je glazba.
Mrle: Publiku očekuju neizrecivi spojevi svemirskog, a zapravo našeg malog i zajedničkog.
Radi li se o novoj glazbi?
Mrle: Prošle godine izašlo mi je pet albuma. Ne računajući Let 3, preostala četiri su kazališna, baletna i elektronska. I naravno da moramo to novo isprobati, promovirati i ponuditi. Karte za naš koncert još možete kupiti i krenuti na neobično, ali muzički vrlo zanimljivo putovanje. Album "Oluja", s glazbom iz istoimene predstave "Magarčić i kit", moj autorski tekst u dramaturgiji i režiji s Ivankom, Ledom Festini, Sašom Hessom i Andreom Matić za HNK Ivana pl. Zajca, "Othello", glazba za balet Maše Kolar u HNK Varaždin i DJ Demian - elektronska glazba.
Ivanka: Prošle godine objavili smo puno albuma, a unutar te nove glazbe imamo i mnogo gostiju koji su nam se naknadno pridružili na koncertu "Volim žene", održanom 3. ožujka u HNK Ivana pl. Zajca. U ZKM-u će biti novih, ali i starih stvari. Bit će i gostiju iz predstava koje smo radili u istom kazalištu u protekle četiri godine, poput Lucije Šerbedžije i Urše Raukar. Zdenka Kovačiček je naša prijateljica i ona svakako dolazi. Imamo i iznenađenje - "Dina e Mel", duo predivnih glazbenica koje izvode na arbanaškom jeziku. Tu su još i Iva Močibob, Nina Violić, Leon Lučev i Jelena Grahovac - ekipa iz predstave "Zakopana čuda", koju smo također radili. A bit će s nama i naša kći koja je napravila jednu pjesmu za predstavu "Drama bez naslova" i premijerno će je izvesti. Jako smo uzbuđeni.
Zašto nastupate pod pseudonimom Mr. Lee & IvaneSky, a ne kao Ivanka i Mrle?
Ivanka: Ma, u zadnje vrijeme to i jest "Ivanka i Mrle". Ime "Mr. Lee & IvaneSky" nastalo je kad smo se pojavili na nekim stranicama autora koji rade primijenjenu glazbu. Nakon "Kauboja" Tomislava Mršića, neke su nas agencije stavile na svoje platforme i rekle da bi bilo dobro da imamo neko strano ime. Nismo imali ni vremena ni energije da tu "karijeru" probamo onako ozbiljno. I tako je ime ostalo.
Mrle: Imamo svakakva imena, ali mene možete zvati Mrle, Mr. Lee, Kaluđerica bez nosa, Čupač, DJ Demian, Kišni Razdraganac.
Tko prvi baca ideje kako će "zvučati" neka predstava?
Mrle: Kad zove Paolo Magelli, onda stvaramo zajedno, na licu mjesta. To je poseban proces, nije baš da drugi tako rade. Idem na sve probe i stvaram unutar procesa nastanka predstave.
Ivanka: Prije smo stvarali drugačije. Otkad se Mrle pridružio, odnosno otkad radimo zajedno, on donese sve živo i stavi u prostor. A onda s tekstom, Paolom, redateljima i glumcima pjevamo, stavljamo podloge, nešto ostavimo, nešto izbacimo. Taj proces je jako intenzivan. Obožavamo kazalište. To je prostor istine, ali i igre. Kad se poklope tekst, glumci, režija, prostor i glazba - to je posebna dimenzija sreće. A ako se ljudi u tome na kraju prepoznaju, ako ih dodirne, onda želimo tih nekoliko pjesama uokviriti unutar svake predstave kako bi živjele dalje. Da tekstovi i energija ne nestanu nakon nekoliko sezona. Da ostane mali glazbeni trag.
U čemu je za vas ta posebna čar rada u kazalištu?
Mrle: Volim taj ekipni rad, spoj svih umjetničkih pravaca - likovne umjetnosti, književnosti, arhitekture, koreografije, dramaturgije. Kad se nađemo sa svim tim umjetnicima i onda to sve spajamo u novo umjetničko djelo.
A koliko su vam izazovni zajednički koncerti?
Mrle: Uvijek su drugačiji. Ima nekih trenutaka iz predstava koje adaptiramo i prearanžiramo za koncertni koncept koji je slušljiv i ljudima koji ne znaju predstavu. Kasnije to objavljujemo i počinje živjeti na pločama kao kompletna pjesma. Kao da gledamo kita - ogromnog sisavca - a vidimo samo dijelove, komadić kože. Kad se te točke spoje, nastaje velika životinja. Tako su i naši koncerti - svaki put drugačiji, ovisno o temi i opusu.
Ivanka: Meni su to uvijek izazovni trenuci. Naši koncerti zahtijevaju koncept, a on se mijenja ovisno o novom materijalu. Uvijek imamo puno gostiju - glumaca, video umjetnika, pjevača koji su nam zanimljivi. Ubacimo i neke obrade i njihove pjesme. Ali uvijek pazimo da to ne bude samo koncert. Nakon svakog takvog nastupa osjećam se kao da sam položila diplomski.
Tko od vas dvoje slaže ideju nastupa s obzirom na to da se radi i o performansu?
Mrle: Zajedno. Ponekad više Ivanka kada je riječ o spajanju ideje, tekstova i gostiju. Ona je vokalna dionica, ja sam ton, tema.
Ivanka: Zajedno, mada smo za riječki HNK sve radili i s intendanticom Dubravkom Vrgoč, redateljem Sašom Hessom i video umjetnikom Branimirom. Uvijek s našima iz benda. Vlado Simčić Vava je genijalan gitarist i ima fantastičan osjećaj kako složiti dobar popis pjesama. Matej Zec nam je producent - bez njega ništa. Ivan Bojčić Bin je bubnjar jakih udaraca, Dražen Baljak fenomenalan gitarist. Svi oni žele i mogu nešto pridonijeti. Demokracija.
Razumijete li se nakon mnogo zajedničkih godina bez riječi?
Ivanka: Da. Mada se još uvijek ne razumijemo.
Mrle: Nepoznata mi je skroz.
Imate li neko nepisano pravilo kada je riječ o kreativnim raspravama - tko na kraju presudi?
Ivanka: Nemamo. Jednostavno jedno drugo gnjavimo toliko dugo dok jedno ne odustane.
Mrle: Boca vina.
Je li vam se ikada dogodilo da obiteljska situacija ili razgovor kod kuće postane inspiracija za pjesmu ili performans?
Mrle: Da, stalno imamo podražaje. Djeca, mjesta na kojima se nađemo, ljudi, putovanja. Svaki dan nam nešto padne na pamet.
Ivanka: Mrle je non-stop upaljen umjetnički transmiter. Ja povremeno pogodim neku situaciju. No, on je motor i prikolica.
Vi, Mrle, na van djelujete kao macho tip, a Ivanka kao nježan cvijet. Gdje je tu prava istina?
Mrle: Upravo je obrnuto.
Ivanka: Ja sam macha girl. A on je neshvaćena kopriva. Bili ste blizu.
Imate li neki ritual prije izlaska na pozornicu?
Ivanka: Ja volim popiti jednu rakijicu za grlo jer sam si uspjela zakomplicirati život s pjesmama koje sam snimila za jednu operetnu situaciju. Mrle hoda poput Baltazara i govori da nitko neće doći. Užasno se nervira jer ja vani dijelim ulaznice u posljednji čas, pred izlazak na pozornicu.
Mrle: Čitam i molim se.
Koliko se sudaraju ili razilaze vaši zajednički projekti od onih zasebnih kao što su Let 3 ili Stampedo?
Mrle: Ovo što mi radimo zapravo nikad ne bi prošlo nigdje, pa ni u Letu 3. Dok su postojale Strukturne ptice, imao sam i punk bend Termiti. Uvijek sam imao potrebu za različitim glazbenim stvarima. Barem dva benda da ostvarim sve svoje glazbene želje.
Ivanka: Stampedo je neobičan pop koji ima veselo mjesto u mom svijetu. To je tulum. U ovome što mi radimo ima i veselja, ali to veselje je unutar jedne avangardne svaštare predstava i tekstova. Nije komercijalno u mom slučaju, ali je na neki način stalno uzbudljivo.
Kako uspijevate biti razapeti na toliko glazbenih frontova?
Mrle: Zavrti se tu i tamo neka hitna kad se sve poklopi. Naporno jest, ali to volim. I reći ću nešto kontradiktorno nakon što sam spomenuo hitnu - zapravo je opuštajuće.
Ivanka: Naporno je, ali kod mene ima i perioda tišine i potrage za novim. A ovo s glazbom, kazalištem i bendovima za mene je velika sreća. Da postojim u tom prostoru i pokušaju da ljudi osjete energiju onoga što radimo. Samo da traje, jer mi "freelanceloti" živimo od pjesme do pjesme, ploče, predstava i koncerta.
Kakvu glazbu slušate privatno?
Mrle: Elektroniku. Najdraži su mi Alva Noto, Gentle Giant, Van der Graaf Generator...
Ivanka: Ja sam retro. Volim talijansku kanconu, francusku šansonu, rockabilly. Zapravo volim sve. Volim i neslušljive ambijentale. I klasiku. I Madonnu. Kontrastna sam - malo George Michael, pa Iggy Pop, pa Raffaella Carrà, Blondie, Demis Roussos. A onda Gabi Novak, Zdenka Kovačiček pa Pixies. Sve mi paše.
Jeste li kćer Evu uspjeli zaraziti muzikom? Prepoznajete li u njoj talent?
Ivanka: O, da. Ima puno svojih autorskih pjesama. Bolja je pjevačica od mene. Naravno, ništa ne forsiramo - sve se dogodilo u igri oko naših dječjih albuma "Kišnih razdraganaca". Nastupala je s nama sa svojom pjesmom unutar tih koncerata, a sada raste i stvara. Gdje će to završiti, nije nam važno, osim da je sretna.
Što ona kaže za vaš scenski modni izričaj?
Mrle: Za mene kaže - fuj.
Ivanka: Mene pokušava malo adaptirati.
Tko od vas dvoje ima veći utjecaj na izbor garderobe za zajedničke nastupe?
Mrle: Ja imam ideju, a Ivanka fantazira, pa se na kraju ipak obučem po svom.
Ivanka: Ma ništa ne fantaziram. Kod nas odjeća nije u prvom planu - nego energija.
Živite i radite zajedno, a gdje pronalazite prostor za vlastitu individualnost?
Mrle: Imam puno svojih samostalnih projekata i tisuću alter ega koje je Ivanka već nabrojala. Nikakav problem.
Ivanka: Ma ima malo vremena - pet minuta.
Tko je od vas dvoje romantičniji u svakodnevnom životu?
Mrle: Ja.
Ivanka: Ja.
A tko je tvrdoglaviji?
Mrle: Ja.
Ivanka: Ja.
Tko bolje kuha?
Mrle: Ja.
Ivanka: U zadnje vrijeme.
Kako izgleda vaš običan dan kada nema proba ni koncerata?
Ivanka: Onda smo ili na putu, ili u autu prema probi. Običan dan je vrlo rijetka stvar. Čak je i u vrijeme korone Mrle svaki dan "vježbao" pred digitalnom publikom. Nikad mira.
Mrle: Svako jutro cikla, chia, borovnica, proteini... Keratin, tjelovježba pa sport, pa šetnja lungomareom ili do vrha riječkog lukobrana. Riblji meni, večernji izlazak i par boca vina. Po mogućnosti Rožanić ili Tomac.
Što jedno kod drugoga najviše cijenite kao umjetnika?
Mrle: Volim njezin pjev - nepromišljen, spontan i snažan.
Ivanka: Nepresušno grotlo svega glazbeno čudovišnog, meni vrlo zanimljivog.
A što vas kod onog drugog ponekad iznervira?
Mrle: Sve moram sam.
Ivanka: Što misli da sve mora sam, a ne vidi da sve radim ja.
Tko prvi primijeti da je ono drugo loše raspoloženo?
Mrle: To se odmah osjeti. Ne moram je ni vidjeti.
Ivanka: Mrle odmah počne s prostačenjem, koje meni strašno ide na živce. Tako da vrlo brzo oboje postanemo loše raspoloženi.
Koliko vam je važno da i privatno i profesionalno idete u istom ili sličnom smjeru?
Ivanka: Važno je, ali nije ključno. Moram prihvatiti da mi se neke stvari nikad neće svidjeti, i obrnuto. To je kad imaš nekoga tko je dosta kasno stigao u tvoj život pa na njega baš i ne možeš puno utjecati. A i nema neki stil odijevanja.
Mrle: Lijepo je kad smo u istoj temperaturi. Naravno da me nervira ako ne razumije neke dijelove mene koji su jednostavno takvi kakvi jesu. Moji.
Što vas, osim glazbe, još spaja?
Oboje: Najviše djeca.
Kada biste morali opisati svoju vezu jednom riječju - koja bi to bila?
Oboje: Kvintesencija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....