Jedan od naših najveći sportaša Ivica Kostelić autor je i redatelj dokumentarnog filma ‘Freedom‘ u kojem i filozofski razmatra pojam slobode. Povodom toga razgovarali smo i o sportskim preokupacijama njegove djece; blizankama Jani i Kati, sinovima Ivanu i Leonu, a odgovorio je i na pitanje ljuti li se supruga Elin zbog njegovih čestih izbivanja,
Kad se u ožujku 2017. oprostio od natjecateljskog skijanja, Ivica Kostelić (46), jedan od najvećih hrvatskih sportaša, osvajač Velikog kristalnog globusa, pet Malih kristalnih globusa i čak četiri srebrne olimpijske medalje nije se u potpunosti udaljio od svojih snježnih avantura. U to nas je uvjerio i svojim kratkometražnim filmom „Freedom“, čiji je autor i redatelj. Na zagrebačkoj premijeri održanoj početkom studenoga, gdje su ga došli podržati supruga Elin, petipolgodišnje blizanke Jana i Kata te jedanaestogodišnji sin Ivan, Kostelić je pojasnio i dublju, filozofsku nit filma.
"Ljepota slobode leži u tome da te ništa ne sputava, što prikazujemo kroz disciplinu slobodnog skijanja bez zadanih okvira. Naravno, uz slušanje i poštivanje prirode, ona nam daje osjećaj bijega od svijeta koji je strogo uređen i pun pravila", rekao nam je Ivica, s kojim smo razgovarali nedugo nakon premijere. Otkrio nam je tada i da se ideja za snimanje dokumentarca rodila prije pet godina, upravo u vrijeme pandemije.
Adrenalin izvan staze
Tada je, prisjeća se, najjasnije osjetio koliko je ljudima nedostajala sloboda i sve ono što su do tada podrazumijevali. Kako je provodio mnogo vremena na otvorenom i u planinama, još snažnije je doživio važnost slobodarskog duha koji je, uz nekoliko kolega i prijatelja, želio prenijeti i na film. Među posebnim trenucima ističe i skijanje na Aljasci, na planini s impresivnih, gotovo zastrašujućih 600 metara vertikalnog pada.
"To je skijanje izvan staze, da ne kažem divlje, u tom slučaju jedino te priroda ograničava. Takva vožnja nije za svakoga i može biti opasna. Zato je presudno iskustvo, dobra ekipa, poštivanje prirode i vrlo pažljiva provjera terena. Koncept filma zapravo je kontemplacija o slobodi, o prostoru izvan pravila koja određuju naše živote, osobito živote gradskih ljudi koji, primjerice, zapnu u prometu i nemaju kud. Ne mogu letjeti. Svaka aktivnost s manje pravila otvara nam više slobode", kaže Kostelić, koji je tu slobodu ponekad iskusio i na granici životne opasnosti.
U ožujku ove godine, nakon ekspedicije po Prokletijama, s francuskim kolegom Mathieuom Maynadierom kanuom se spuštao niz Bojanu kada ih je zahvatilo nevrijeme. U jednom su trenutku doslovno spašavali živu glavu, a iz ledene vode izvukli su ih crnogorski spasioci nakon gotovo tri sata.
"Nosio sam neoprensko odijelo koje me donekle štitilo od hladnoće. Ne bih previše komentirao takve situacije, samo mogu reći da se puno manje izlažem rizicima otkad sam postao otac", iskren je Ivica, čija prva ljubav ipak nije snijeg nego more.
Prva ljubav - more
"Ljeta već godinama provodimo na Mljetu. More je najveći poligon slobode jer ga ljudi ne mogu kontrolirati", govori Ivica, kojem je upravo fascinacija morem donijela svojevrsni produžetak sportskog života. Postao je skiper desetmetarskog broda Figaro 3, sudjeluje na regatama, oplovio je Jadran i cijeli Mediteran, a iskušao se i u najpoznatijoj transatlantskoj regati za dvojce, što je dokumentirao u filmu Transat Jacques Vabre.
Najveći izazov mu je samostalno jedrenje, osobito prekooceanskim rutama. Na legendarnu Route du Rhum otisnuo se 2022., a kad odlazi na brod ima i jedan poseban ritual - uvijek sa sobom ponese gitaru i ukulele.
Splitski geni
Iako je rođen u Zagrebu, more mu je u krvi, a manje je poznato da nosi i splitske gene. Njegova baka Zitta, s očeve strane, potječe iz ugledne obitelji Barač. Ivanov predak Anton Barač bio je žandarmerijski časnik koji je iz hobija detaljno crtao Split iz različitih perspektiva, a riječ je o dragocjenom materijalu jer fotografije iz tog doba ne postoje. Ti se crteži i danas čuvaju u Muzeju grada Splita. Još jedan važan član obitelji bio je i Josip Barač, svestrani intelektualac i patriot, jedan od osnivača Hajduka i čovjek koji je klubu dao ime.
Na pitanje ljuti li mu se supruga Elin, rođena Islanđanka i bivša skijašica s kojom se upoznao 2006. a vjenčao 2014. u Markovoj crkvi u Zagrebu, na njegova česta izbivanja iz kuće, kaže: "Ne, moja supruga se malo ljuti, gotovo nikad. Doduše moram reći da je malo poprimila temperament Hrvata kad vozi automobil pa ponekad psuje na islandskom, čemu se čudi i njezina obitelj", smije se vrhunski sportaš koji s Elin ima četvero djece; jedanaestogodišnjeg sina Ivana, devetogodišnjeg Leona i petipolgodišnje blizanke Janu i Katu. Za dečke kaže da se bave nogometom, dok cure trenutačno zanima atletika i plivanje, a njima kao roditeljima važno je da kroz sport njihova djeca osjete važnost rada i rezultata, te im žele prenijeti odgovornost i disciplinu.
"Nismo pretjerano strogi roditelji, ali stalo nam je da nauče brinuti, primjerice, o svojoj sportskoj opremi, jer i to im daje osjećaj odgovornosti", govori Ivica. Iako mu je dan ispunjen obiteljskim obavezama i sportskim aktivnostima, planira usavršavanje u Francuskoj na jedriličarskoj akademiji, a zimsku će sezonu provesti angažiran u skijaškom savezu. Ipak, uvijek pronađe vrijeme i za osobne gušte pa tako u ladici čuva dvije nove pjesme i uživa u čitanju stripova poput Velikog Bleka, Asterixa i Corta Maltesea. "Samo želim ostati aktivan što duže. Volim stjecati nova iskustva, putovati, ploviti", zaključuje Ivica Kostelić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....