Hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija ostvarila je svoju prvu, povijesnu pobjedu na Svjetskom prvenstvu. Barakudice su pobijedile Južnu Afriku, a mi smo razgovarali s izbornicom Miom Šimunić koja nam je otkrila zbog čega se za utakmice pripremaju na šestom katu šoping centra i što je zaokuplja u životu osim vaterpola.
Ona živi vaterpolo cijelu godinu, ne samo za vrijeme velikih natjecanja. Izbornica ženske vaterpolo reprezentacije Mia Šimunić (41) u tom je sportu od malena kao igračica, a prošle godine u studenom došla je na čelo reprezentacije. Naporan rad i trud isplatio joj se niti godinu kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Singapuru na kojem je hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija ostvarila prvu, povijesnu pobjedu protiv Republike Južne Afrike.
Iako je, zajedno sa svojim igračicama, ispisala povijest, Miu nisu svladale emocije jer je odmah nakon pobjede počela pripremati novi dvoboj - borbu za 13. mjesto protiv Argentine.
"Što se tiče ove prve pobjede mi smo već nekako prije utakmice osjećali i znali da bismo mogli pobijediti jer smo vidjeli protivnika iz Južnoafričke Republike kako igra i njihove susrete s ostalim ekipama. Znale smo da smo spremnije, snažnije i da idemo po svoju prvu pobjedu na Svjetskim prvenstvima", započinje Mia, koja ima vrlo mladu ali srčanu ekipu. Naime, najučinkovitija protiv Južne Afrike bila je 15-godišnja Neli Janković koja je proglašena i za najbolju igračicu utakmice. Reprezentacija je mlada, kaže izbornica, većina ostalih djevojaka ima između 16 i 20 godina, a nada se da će ostati u vaterpolu duže nego što je to kod nas slučaj.
"Mi bismo imali jednu lijepu budućnost kad bi ove igračice ostale u vaterpolu, kad bi igrale i s 25 godina. To je dosta teško održivo jer tradicija u ženskom sportu u Hrvatskoj je da djevojke prestanu trenirati s 20 godina i onda ne možemo biti konkurentni u seniorskom sportu. Hoćemo li biti uspješne kao muškarci ? Hm.. moglo bi se, uz desetogodišnji rad i angažman svih. Definitinvno se može. Ne želim da se to svede na mjesec, dva priprema za reprezentaciju jer onda na prvenstvu ne možemo biti konkurentne", realna je i Mia. Umjesto da se opuštaju na slobodan dan Mia i njezine igračice podržavaju mušku reprezentaciju, na koju su posebno ponosne.
"Oni su najupješniji na svijetu, pratimo ih, navijamo za njih, i želimo im sreću i da podignu najviše odličje", kaže. Iako su u Singapuru već deset dana, još uvijek nisu uspjele razgledati grad. Raspored im je prebukiran treninzima koji se održavaju na šestom katu jednog šoping centra.
"Ništa od Singapura nismo uspjeli vidjeti. Raspored je takav da smo ujutro i popodne na treninzima, ovisno naravno o utakmici. Sljedeći dan je priprema za dvoboj pa se zatim moraju pregledati snimke, sastati se s djevojakama, analizirati sve. Živimo na potezu od hotela do bazena. Ovo što smo vidjeli je samo taj jedan šoping centar. Naime, imamo treninge u šoping centru na šestom katu, to su ogromni sportski kompleksi tako da ovo malo što smo vidjeli mislim da je grad jako sportski orijentiran", govori Mia.
Dani im, otkriva nam, izgledaju prilično spartanski - buđenje, doručak, zatim trening, individualni razgovori, taktičke analize, poslijepodnenvni treninzi i druženja koja su potrebna kako bi se podigla atmosfera.
"Svima nam mora biti ugodno, zato se puno družimo. Da nam bude ljepše i lakše", govori. Kad sve završi i Mia napokon bude imala vremena za sebe, vratit će se svojim strastima – prirodi, životinjama i hobijima.
„Obožavam biti u prirodi, provoditi vrijeme sa životinjama, trenirati bilo što – plivanje, jahanje, ići u teretanu... Čitati knjige... Ipak, što god radim, vaterpolo je uvijek tu negdje u pozadini“, priznaje Mia, koja je po struci profesorica tjelesne kulture.
Vaterpolo profesionalno igra od 2005., a već 2010. sudjelovala je na Europskom prvenstvu, prvom ikada na kojem je zaigrala hrvatska ženska reprezentacija. U rijetkim trenucima slobodnog vremena uživa i u – društvenim igrama.
„Imamo malu ekipu, četvero-petero nas je. Kad igramo, posvećeni smo samo tome – nema razgovora o životnim problemima, poslu, osjećajima. Samo igra i guštanje“, priča Mia.
Najčešće je se može vidjeti u sportskom, jahačkom ili lovačkom izdanju.
„Volim se i srediti, obožavam štikle, haljine i lijepe komade odjeće – ali, nažalost, to je rijetko. Sport je ipak uvijek broj jedan“, zaključuje kroz smijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....