Mlada sportašica nova je europska prvakinja do 20 godina u finskom Tampereu u sedmoboju,svjetska je juniorska prvakinja, ima pregršt medalja i rekorda koje svodi na zbirnu poštapalicu ‘i to...‘
Svi bi htjeli znati tko je Jana Koščak "unplugged", izvan atletskih terena, bez samo sportašima znane nervoze u želucu uoči početka utrke i fokusiranja poput specijalca SEAL-a, kad ništa ne radi, kad je tinejdžerica čija je pažnja usmjerena na društvene mreže, boju laka za nokte koja se nosi ove sezone i ljetne popuste omiljenih odjevnih brendova... Stvar je u tome da 19-godišnja Varaždinka, odnedavno juniorska europska prvakinja u sedmoboju, nije ništa od navedenog: daleko od toga da je ne zanima "girl‘s stuff" - prilično je dobro upućena u trendove - no jedna od naših najtalentiranijih sportašica nakon imenjakinje Janice Kostelić, Blanke Vlašić, Sandre Elkasević i Ivane Brkljačić, razmišlja drugačije. Pripada generaciji djevojaka koje više zanima "girl power" i provodi ga u djelo nevjerojatnom dosljednošću. Što je kao juniorka zacrtala, to je ostvarila.
Prije nego što je ovih dana, u Finskoj, na europskom U-20 atletskom prvenstvu u jednoj od sedmobojskih disciplina (utrci na 800 metara), u napetoj završnici preotela zlato u ukupnom poretku favoritkinji, Mađarici Sarloti Kriszt, upisala je same kvačice na svom popisu važnih natjecanja: ima i titulu juniorske svjetske prvakinje u sedmoboju te europske šampionke u kategoriji do 18 godina u petoboju i u sedmoboju. Posebna je i po tome što sve postignuto, pa i nekoliko rekorda na europskoj i svjetskoj razini, skromno svodi na zbirnu poštapalicu "i to"... Počet će nevoljko govoriti o temi o kojoj i te kako ima što reći i prije nego što trepnete, Jana će svoja postignuća sažeti u neočekivani, skromni završetak "i to..." jer ne želi ostaviti dojam da se previše hvali.
"Jako je teško i naporno biti ja"
"Znam, poštapalica je jedna od mojih osobina na kojoj bih mogla poraditi. Što se tiče skromnosti, to bih ostavila nedirnutom jer se radi o potrebi ostati uzemljena. Istina, osvojila sam priličan broj medalja, imam rekorde i sve ih trpam u izraz "i to" jer ne želim glavu dizati previsoko. Već sada razmišljam što me čeka sljedeće godine, kako se za to moram pripremati: glava mi je puna planova, a ne lovorika. Mislim da je to karakteristika dobre sportašice. Kad napravite nekakav veliki uspjeh, da se znate spustiti na zemlju: #ono kad se posložite u glavi. I sutra ujutro krećete ispočetka”, priča Jana Koščak.
Otkrila je kako su joj u rodnom gradu, na stadionu Atletskog kluba "Sloboda" na kojem je prije nešto više od 12 godina sve započelo, pripremili doček nakon što se sredinom tjedna vratila iz Finske. Nije se nadala slavlju. Nije uopće razmišljala o tome da bi za nju mogli nešto pripremiti jer je bila preumorna da bi išta očekivala. Ali nevjerojatna dobrodošlica, buket, glazba - čime su je iznenadili članovi njezina kluba i sugrađani - naveli su je da nakratko ostavi po strani "uzemljenje" i prepusti se zabavi.
"Bilo je super. Stvarno je bilo puno ljudi i baš su me razveselili", priča Jana, otkrivši da je jutro nakon dočeka malo duže spavala jer je, eto, kasno došla doma. Pričala je s ekipom iz kluba, poklanjala svima pažnju i razletjela se na sto strana... No, takve su situacije jako rijetke.
"Nije baš da mogu imati zavidan društveni život izvan atletike jer mi se većinom dan svodi na dva treninga i oporavak između, večernji odmor, na vitaminizaciju... Kad me pitaju kako je biti na mojem mjestu, kažem da je jako teško i naporno biti ja. Iskreno, treniram jako puno jer imam sedam disciplina u kojima trebam biti podjednako dobra (trčanje 100 metara s preponama, skok u vis, bacanje kugle, trčanje 200 metara, skok u dalj, bacanje koplja i trčanje 800 metara). Treniram apsolutno sve, od snage i izdržljivosti do skokova i trčanja, što je dugo, teško i vrlo naporno. Malo je reći da nije lako živjeti takav život s 19 godina, jer vas privlače stvari sa strane, prijatelji, odmor, zabava," govori Jana Koščak.
Na kraju sve promijeni trenutak kad atletska senzacija trijumfira, tada zna da se uložen napor isplatio.
"Mama mi je bila i ostala sve"
"Tada vidim da to za što sve radim, da ono zbog čega se toliko trudim s ocem Patrikom, koji je moj trener već 12 godina, ima smisla."
Imala je šest godina kad se prvi put pojavila na varaždinskom atletskom stadionu – i ostala tamo do danas. Budući da joj je majka Franjica bivša rukometašica, a otac Patrik atletičar (vjerojatno je roditeljski "lobirao" za kraljicu sportova), zanimalo nas je je li sa sestrom Klarom, 21-godišnjom studenticom kineziologije i atletičarkom, možda mogla završiti u rukometu?
"Moglo je ispasti i tako, tko zna? Kad ste mali, imate tri godine, razvijate motoriku i tjelesne sposobnosti - koordinaciju, brzinu i skočnost - što će vam trebati cijeli život. Zato su me roditelji u toj dobi najprije upisali na gimnastiku kako bih imala motorički temelj za kasnije, odabir sporta po volji, radilo se o rukometu, atletici ili nečem trećem", objašnjava Jana koja je kao klinka došla s ocem na stadion gledati sestrin atletski trening. Poželjela je raditi isto što i Klara, tako je započela njezina izvanredna sportska priča. Otkriva da je paralelno pokušala s plivanjem, badmintonom, jedno vrijeme je, na maminu radost, igrala rukomet, odlazila je i na košarku. Ali kraljica sporta samo je jedna. Atletika je bila i ostala "zakon".
No, Jani Koščak još više znači njezina obitelj: mama joj je tiha pogonska snaga i kad zatreba, orkanski vjetar u leđa.
"Postoje situacije koje tata kao trener ne razumije jer je muško. Tu uskače mama. Od početaka karijere do toga da sam sada na pragu profesionalne atletike, mama mi je bila i ostala sve. Uvijek mi je pakirala užinu za školu, i danas pazi da jedem zdravo, vozi me na apsolutno svaki trening, vozila bi me, ako treba, na drugi kraj svijeta. Bodrila me je u Finskoj i na drugim prvenstvima, nosi mi na natjecanja sve, od zdrave hrane do nove odjeće. Toliko me dobro poznaje da vidi po mom licu, kad se vratim kući s treninga, je li bilo dobro ili nije. Mama uvijek zna što treba reći", govori europska juniorska prvakinja.
Na molbu da opiše svoj odnos sa sestrom i jesu li jedna drugoj konkurentice, tumači da Klara trenira jednu disciplinu u kojoj je izvrsna, trčanje s preponama, a ona je u drugoj atletskoj priči. Klara joj je, na drugi način, sve. Otac joj znači podjednako, na treći način. Ipak, otkrili smo situaciju kad se sestre, koliko god se voljele, nakratko nađu na "ratnoj stazi".
Voli Barbie
"Problem nastaje oko odjeće. Sve možemo pregrmjeti, ali posudbu odjeće bez pitanja, ne. Uzmem njezinu majicu, a da je ne pitam, a Klara je baš tada želi nositi. Zna mi doći u sobu, prekopati mi cijeli ormar i čuditi se zašto sam "poludjela" na nju. Kod mene vrijedi pravilo: "Ne diraj mi ormar, sve može, samo to ne". Naposljetku nosim puno njezinih stvari i ona mojih bez svađe, ali kada pitamo jedna drugu za dozvolu", iskrena je Jana čiji je guilty pleasure slatko. Da si da oduška kad nije sezona natjecanja, onda stvarno uživa u čokoladi i svim vrstama slatkog. Zna da to nije sportski, ali opet, nije to najgora stvar na svijetu. Obožava izaći s prijateljima, otići na neku proslavu rođendana u klub ili se naći s ekipom u gradu, tijekom Špancirfesta koji samo što nije počeo.
Uživala je ovog svibnja i u norijadi (u Varaždinu to je tradicija koja uključuje šivanje ozbiljnih kostima). Njezin završni, četvrti razred iz Prve gimnazije, prirodoslovno-matematički smjer, odjenuo se poput Aladina iz istoimenog crtića (dečki) i princeze Jasmine (cure). Atletičarka otkriva i to da baš nije velika obožavateljica čitanja – sa sobom na natjecanja definitivno neće ponijeti knjigu jer joj je glazba s playliste na mobitelu dovoljna - ali uživa u filmovima. Gleda sve osim sadržaja sa superherojima, od Netflixa, televizije do kina. Posljednji film koji je na nju ostavio dojam bio je F1 s Bradom Pittom, ali ne zbog holivudskog glumca već zbog vjernog prikaza pozadine priče o elitnom i izazovnom oktanskom sportu. No, drugi filmski hit ni danas joj ne izlazi iz misli iako se prikazivao u kinima prošle godine.
"Lani smo se u medijima dijelili na tim "Oppenheimer" i tim "Barbie". Pogledala sam oba. Definitivno mi je bolji film Grete Gerwig: gledala sam ga s tatom, Klarom i kumom, svima je bio dobar, ali mislim da, općenito govoreći, dečki taj film ne mogu skužiti. Ali ako ste žena, sve vam je jasno. U "Barbie" se osjeća girl power, zato mi se sviđa. Nije to slika feminizma kakvim ga zamišljamo, ali je slika svijeta u kojem, nažalost, živimo. Na početku film prikazuje viziju Barbie svijeta u kojem bih, iskreno, htjela živjeti", govori Jana.
Ostaje u sportu
Što kad bismo tematiku tog hita prebacili u sport, kakva bi bila situacija? - pitamo je. I konačno, kako prilike u kojima je jasno vidljiva nejednakost spolova tumači njezina generacija?
"Pričam o tome i s curama i s dečkima, dosta razgovaramo o temama poput razlika u plaći, u razlici pri popularizaciji ženskog i muškog sporta. U posljednje vrijeme u atletici se na tome jako puno radi. Nagrade u Dijamantnoj ligi su podjednake za žene i muškarce. Druga stvar su sponzori koji ipak favoriziraju muškarce dok se zna dogoditi da atletičarke, zbog odlaska na rodiljni dopust, ostaju bez ugovora: na tome bismo trebali poraditi. Super mi je bio podatak da je prošle godine na Olimpijskim igrama u Parizu nastupao jednak broj muškaraca i žena - prvi put u povijesti", govori elokventna europska juniorska šampionka koja je ove godine maturirala u varaždinskoj elitnoj gimnaziji, na smjeru koji polaznike priprema za STEM područje. Zanimalo nas je li se mogla dogoditi situacija da se odluči za znanost (za što, doznali smo, ima priličan talent) i prekriži sport?
Odgovor je bio Janin smijeh.
"U mojoj obitelji? Sigurno se šalite”, odgovara dodajući da je izabrala studij kineziologije jer se u tome vidi kada će se, jednog dalekog dana, morati prestati natjecati. Puna je planova i ideja, ali to je već druga priča do koje je dijeli još puno natjecanja, postolja, rekorda i medalja u seniorskoj konkurenciji i izazova koje će savladavati kao sportašica koja ostvaruje samo najbolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....