Spisateljica Josipa Pavičić, kojoj su zbog zdravstvenog stanja liječnici morali ukloniti jajovode i jajnike, otkriva kako se nosi s neugodnim simptomima menopauze u koju je ušla preko noći, zašto joj je borba s rakom dojke pomogla da nauči živjeti u trenutku te o čemu piše u novoj knjizi ‘Sada‘ koja uskoro izlazi
Da te neočekivane i šokantne situacije u životu iz temelja prodrmaju, pa ako se to "preživi" uče se važne lekcije i mijenja se odnos prema sebi i okolini - dobro zna i zagrebačka spisateljica Josipa Pavičić (47). U životu se nosila s brojnim traumatičnim događajima - od rata zbog kojeg je kao dijete izbjegla iz rodne Škabrnje pa do raka dojke zbog kojeg se 2015. podvrgnula dvostrukoj mastektomiji, no umjesto da se prepusti strahovanju i samosažalijevanju, svaki je put odabrala biti snažna i nepokolebljiva. Tako je bilo i prije godinu i pol dana kad se susrela s novom dijagnozom zbog koje je završila na operacijskom stolu na hitnoj operaciji salpingo-ooforektomije, odnosno uklanjanja jajovoda i jajnika. Osim šoka, Josipa se morala suočiti i s nelagodnim psihofizičkim promjenama.
"S medicinskoga gledišta operacija uklanjanja jajnika bila je nužan korak. No, u osobnom smislu, bio je to duboki, osobni rez koji me doslovno preko noći uveo u menopauzu. Nije bilo postupnog prijelaza i pripreme, ni vremena za psihološku prilagodbu", govori Josipa, dodajući da se preko noći suočila s velikim promjenama - s valunzima, nesanicom i promjenjivim raspoloženjima.
"Osjećala sam da se u meni događa nešto za što nisam imala ni kartu ni kompas", konstatira spisateljica koja je naglu promjenu proživjela kao, kako slikovito opisuje, tihi unutarnji potres - ne samo hormonalni nego i emocionalni. Sve je to, govori Pavičić, pratio osjećaj gubitka ne samo u fiziološkom smislu nego i u gubitku dijela identiteta, osjećaja ženstvenosti, cikličnosti koju je godinama živjela, a nije je propitivala.
Da bi lakše prebrodila, kako je rekla, neugodne simptome menopauze, uzima bioidentične hormone doktorice Sanje Toljan, a puno joj pomažu raniji odlasci na spavanje, šetnje u prirodi, svjesno disanje, redoviti i što zdraviji obroci, dodaci prehrani, treninzi kod Vanje Kovačić, ali i svjesnost življenja u sadašnjem trenutku. Suočena s novim iskustvom, ali i, kako to opisuje, "svakodnevnom jadikovkom" svijeta oko nas, Josipa je napisala novu knjigu ‘Sada‘. U njoj se bavi umijećem življenja u sadašnjem trenutku i daje odgovore kako iznova u sebi probuditi mir i dobrotu otvaranjem vrata ‘unutarnjoj tišini, prisutnosti i ljubavi‘.
"Ta promjena nije ni brza ni laka. Ona zahtijeva iskrenost, spremnost da pogledamo u sebe i postavimo si pitanje: ‘Tko sam ja, iza svih tih uloga i maski?‘, govori autorica, problematizirajući i motiv straha koji se često, kako objašnjava, skriva ispod površine naših odluka, odnosa i svakodnevnih misli. Pamti onaj šokantni strah spoznaje da je oboljela od karcinoma dojke 2014. godine. Tada je otvoreno govorila o dvostrukoj mastektomiji i liječenju, nakon čega je osvijestila paradoks da tek kad se suočimo sa strahom od smrti počinjemo istinski živjeti. U to vrijeme vodila je dinamičan život televizijske voditeljice, no zbog novih okolnosti odlučila je napustiti male ekrane i maknuti se od, za nju, stresnog televizijskog posla, kao i od nekih toksičnih ljudi i odnosa u životu. Kako je objasnila, dijagnoza karcinoma sve je promijenila, a plaćanje cijene za javni posao koji je uključivao neprekidan stres i stalna nastojanja da bude ‘netko‘, za nju je bila previsoka. Sve ju je to, zapravo, vodilo prema unutarnjem miru i pravoj prisutnosti u životu, kao i prema novoj profesiji.
Naime, 2012. u Zagrebu je upisala i dvije godine poslije završila autogeni trening (pomaže u smanjivanju i otklanjanju tjeskobe, mentalnom rastu), potom se educirala na ‘A3 Mind & Mindfulness akademiji‘, godinama volontira u Udruzi Europa Donna gdje pomaže ženama oboljelima od raka dojke, da bi se kao certificirana voditeljica autogenog treninga, mindfulnessa i radionica samopomoći posvetila radu s klijentima u svom poslovnom prostoru, kao i pisanju knjiga. Dosad je objavila dvije uspješnice, ‘Šest milimetara‘ te ‘Ja, pa ja i opet ja!‘, knjigu o narcisima (doživjela je treće izdanje), kojima je stekla brojne čitateljice i pratiteljice na društvenim mrežama. Vjeruje da će tako biti i s novom knjigom.
"Počela sam slušati svoje tijelo s više poštovanja nego ikad prije, ali ne zato da bih ga ‘popravljala‘, nego zato da bih učila od njega. Tuga, strah, neizgovorene boli - sve je to izlazilo iz mene a da nisam više bježala od tih osjećaja. Knjigu ‘Sada‘ pisala sam u trenucima introspekcije, ustrajnosti i discipline koja je potrebna za ovladavanje umijećem življenja u sadašnjem trenutku", prenosi svoje iskustvo Josipa, koja je s vremenom prigrlila novo razdoblje života. Kaže da joj menopauza nije oduzela unutarnju moć, već joj je pokazala drugu vrstu snage, ne onu vanjsku koja se mjeri plodnošću tijela, već onu koja otkriva zrelost duha. Žao joj je što je u našem društvu menopauza kao prirodan proces i dalje tabu tema. O njoj se govori potiho ili nikako jer, objašnjava, u svijetu opsjednutom vječnom mladošću i vanjskim izgledom izbjegava se sve što podsjeća na prolaznost.
"Menopauza se često predstavlja kao problem, a ne kao prirodan proces, kao kvar, a ne kao transformacija. Tijelo koje se mijenja nije slomljeno, ono je živo i svaka žena koja prolazi menopauzu, bilo prirodnu ili naglo izazvanu, nosi u sebi tihu snagu koja zaslužuje poštovanje", ističe ponosna majka dvojice sinova; 14-godišnjeg Rocca kojeg ima iz braka s Talijanom Nicom Berardinijem i 25-godišnjeg Vite iz veze s novinarom Markom Cigojem. Dosadašnje životno iskustvo i rad na sebi autorici su dali odgovore i na pojam prave i zrele ljubavi za koju kaže da njezina suština nije u drami i neizvjesnosti, toplo-hladnom odnosu ni u dominaciji.
"Pravi je muškarac onaj koji se ne boji moje snage i moje nježnosti, koji zna da ljubav nije kontrola, već prostor slobode u kojem rastemo zajedno, a kao zasebna bića. Ne trebam i ne tražim više ‘kompletiranje‘, nego zajedništvo koje se temelji na zrelosti i prisutnosti", opisala je Josipa u kakvom joj je romantičnom odnosu mjesto. S njim ili bez tog idealnog odnosa Josipa Pavičić svakodnevno slavi život kroz naizgled male, ali važne trenutke; doručkom u miru i tišini, pogledom na krošnje, šetnjama šumom u blizini njezina doma, opuštanjem uz smijeh s prijateljicom, čitanjem dobre knjige, dodirom sunca na koži, putovanjem s voljenima, vremenom provedenom s djecom... I ne boji se biti sama sa sobom, sa svim onim paletama emocija koje donose fizičke promjene, razočaranja, ali i veselja.
"Nekad sam snažna, nekad ranjiva. Nekad smirena, nekad uznemirena. I upravo u toj dinamici leži istina: ništa nije zauvijek, i ništa nije nikad. Kad prihvatimo da je sve prolazno - i bol, i radost, i tuga, i sigurnost - prestajemo grozničavo tražiti stabilnost ondje gdje je nema", zaključuje spisateljica, uz napomenu da se upravo život ogoljen od svih uloga i tuđih očekivanja najljepše slavi življenjem u sadašnjem trenutku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....